Kakve bi se posljedice osjetile u Hrvatskoj da Iran i Izrael ispale više nuklearnih bombi? Ovaj scenarij je strašan!
Vrijeme:5 min, 0 sec
U trenutnoj eskalaciji sukoba između Teherana i Tel Aviva, nuklearni scenarij više nije apstraktna teorija. Prema analitičarima RAND Corporation, Iran trenutno navodno posjeduje dovoljno visokoobogaćenog uranija za tri-četiri nuklearne bombe snage 15-20 kilotona (otprilike kao Hirošima), dok Izrael raspolaže s moguće 80 termonuklearnih bojnih glava. Eksplozija samo jedne takve bombe nad Tel Avivom ili Teheranom izazvala bi neopisivu humanitarnu katastrofu.
Ne zna se sigurno može li Iran završiti proces stvaranja takve bombe, ali je, navode zapadni izvori, vrlo blizu. Rusi i Kinezi, pak, navode da nema dokaza za to i da su Amerika i Izrael to izmislili kako bi imali povod za napad.
No, bilo kako bilo, mnogi provode analize i donose predviđanja, pa vam i mi prenosimo razmišljanja stranih analitičara o tome što bi se dogodilo da se na Bliskom istoku dogodi nuklearni rat.
Prvi udar: Iran napada Izrael
• Žrtve: U krugu od jedan kilometar od eksplozije temperatura bi dosegnula 5000 °C, sve bi živo i neživo nestalo. U radijusu od pet kilometara 90 posto stanovništva poginulo bi od toplinskog vala i zračenja. Prema modelima Princeton Science & Global Security, samo u Tel Avivu (gustoća: 4000 ljudi/km²) smrtnost bi premašila 500.000 ljudi!
• Radioaktivna kontaminacija: Prevladavajući vjetrovi na Bliskom istoku prenijeli bi radioaktivne oborine do Jordana, Libanona i Cipra, zatrovavši poljoprivredna područja i vodene izvore.
• Reakcija Izraela: Tamošnja vlada odmah bi pokrenula potpunu nuklearnu represiju. Kao što ističe izvor iz Mossada: “Odgovor ne bi bio proporcionalan – bio bi eksponencijalan.”
Drugi udar: Izrael uništava Iran
• Posljedice: Prema studiji International Physicians for the Prevention of Nuclear War, u Iranu bi odmah poginulo dva-tri milijuna ljudi, a 10 milijuna zadobilo bi ozbiljne opekline ili akutni sindrom zračenja.
• Ako bi na više strana palo više bombi, dogodio bi se ekološki kolaps: Požari izazvani termalnim valom stvorili bi “nuklearnu zimu” – globalno zatamnjenje Sunca dovodilo bi do pada temperatura za 10 °C u prvih godinu dana, uništavajući usjeve širom Azije.
Globalni domino-efekt
• Energetski šok: Uništenje iranskih naftnih terminala u Hormužu i izraelskih plinskih polja izazvalo bi skok cijene nafte na 500 USD/barel. Europska komisija procijenila bi recesiju od 12 posto BDP-a.
• Migrantski val: UNHCR predviđa 15 milijuna izbjeglica prema Europi i Centralnoj Aziji, uz kolaps humanitarnih koridora u Turskoj i Jordanu.
• Dogodio bi se moguće geopolitički potres: Rusija bi napala bivše sovjetske republike, Kina bi preuzela Tajvan, Indija bi zaratila s Pakistanom, Turska bi nastojala proširiti utjecaj na Balkan…
NATO bi aktivirao članak 5 tek nakon što radioaktivne oborine dosegnu istočnu Europu. “Medicinska pomoć bila bi iluzorna. U bolnicama od Pariza do Tokija liječnici ne bi imali protokola za liječenje milijuna slučajeva akutnog zračenja”, ističe dr. Hans Blix, bivši šef UN-ova inspekcijskog tima.
U ovom scenariju bacanja desetaka nuklearnih bombi nema pobjednika – samo preživjelih. Prema računicama Federation of American Scientists, ukupni ljudski gubici premašili bi 20 milijuna u prvoj godini, dok bi ekonomska šteta iznosila 40 trilijuna USD. Još ako bi bombe bacila neka druga nuklearna sila (Sjedinjene Američke Države, Rusija, Kina, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Indija, Pakistan, Sjeverna Koreja), pojavila bi se i jedina “dobra” vijest: nuklearna zima spriječila bi daljnje sukobe – ljudska vrsta bila bi previše zauzeta preživljavanjem.
Što s Europom i Hrvatskom?
U hipotetskom scenariju nuklearnog sukoba (s više bačenih nuklearnih bombi) između Irana i Izraela, Europa bi se suočila s dramatičnim posljedicama. Radioaktivni oblak zahvatio bi jugoistočni dio kontinenta već u prva 24 do 72 sata, zahvaljujući prevladavajućim zapadnim vjetrovima. Unutar tjedan dana cijela Europa bila bi izložena kontaminaciji, s najvećim koncentracijama u istočnim regijama, alpskom području i na sjeveru zbog specifičnih klimatskih uvjeta.
Zdravstvene posljedice bile bi razorne. Kratkoročno, putnici i stanovnici pogođenih područja suočili bi se s akutnim zračenjem. Dugoročno, znanstvenici predviđaju porast raka štitnjače za do 12 posto u najpogođenijim zonama, uz povećan rizik od leukemije i kardiovaskularnih bolesti. Radioaktivni cezij i stroncij akumulirali bi se u tlu i vodi, kontaminirajući poljoprivredne proizvode na desetljeća.
Infrastruktura bi pretrpjela teške udarce. Elektromagnetski puls (EMP) izazvan visokim detonacijama onesposobio bi električne mreže na do 72 sata, paralizirajući komunikacijske sustave i bolničku opremu. Europske vlade aktivirale bi hitne protokole, uključujući distribuciju tableta joda za najmanje 45 milijuna pogođenih stanovnika i zabranu lokalnih poljoprivrednih proizvoda. Prema planovima Europske komisije, evakuiralo bi se do 15 milijuna ljudi iz pograničnih zona.
Ekološki i ekonomski učinci bili bi duboki. “Nuklearna zima” uzrokovala bi pad temperature za 1,5-2 °C, uništavajući 30 posto europskih usjeva i izazivajući skok cijena žitarica za 50-70 posto. Kontaminacija Sredozemnog mora ugrozila bi ribarstvo i turizam. Dugoročna dekontaminacija gradova poput Sofije trajala bi dulje od 20 godina…
Iako bi NATO aktivirao plan “Euro-ABC” u roku od četiri sata, uključujući zračno praćenje radioaktivnih plinova i mobilizaciju skloništa, trajne posljedice bile bi neizbježne. Masovne migracije, kolaps zdravstvenih sustava i trajna ekonomska šteta označili bi novu eru za Europu…
slobodnadalmacija.hr/Hrvatsko nebo
