Stručnjaci otkrivaju scenarije: Što bi se moglo dogoditi ako SAD napadne Iran

Dok SAD razmatra mogućnost ponovnog ulaska u rat na Bliskom istoku, stručnjci su objasnili nekoliko načina na koje bi se napad mogao odvijati.

Izrael i Iran izmjenjuju žestoke napade raketama i bespilotnim letjelicama. Vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei odbacio je američke zahtjeve za kapitulacijom. Predsjednik Donald Trump nije isključio mogućnost opskrbe Izraela oružjem potrebnim za uništenje iranskih podzemnih nuklearnih postrojenja kroz američku vojnu intervenciju. U međuvremenu glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt komentirala je situaciju između Izraela i Irana. “Znam da je bilo mnogo nagađanja… o predsjednikovoj odluci i hoće li SAD biti uključen ili ne“, kazala je. Zatim je pročitala izravan citat Donalda Trumpa.

“Na temelju činjenice da postoji značajna vjerojatnost pregovora s Iranom koji se mogu, ali i ne moraju održati u bliskoj budućnosti, donijet ću odluku hoću li se uključiti u taj sukob ili ne u sljedeća dva tjedna”, stoji u citatu. Kako bi istražio moguće ishode ovog sukoba, Politico je konzultirao je niz stručnjaka, uključujući bivše veleposlanike i vodeće stručnjake za vanjsku politiku. Od njih je zatraženo da razrade scenarije o tome što bi se moglo dogoditi ako SAD pokrene napad na Iran.

1. Ryan Crocker – ugledni pročelnik za diplomaciju i sigurnost pri RAND-u, a bio je i profesionalni službenik za vanjsku službu koji je šest puta služio kao američki veleposlanik: u Afganistanu, Iraku, Pakistanu, Siriji, Kuvajtu i Libanonu.

“U slučaju izravne američke intervencije, Iran će se suočiti s dva glavna izbora: (1) vratiti se pregovorima uz spremnost na odricanje od kapaciteta za obogaćivanje urana ili (2) uzvratiti udarac. Odmazda bi mogla uključivati blokadu Hormuškog tjesnaca, napade na energetsku infrastrukturu u Perzijskom zaljevu ili udare na američke vojne i diplomatske ciljeve u regiji, bilo izravno ili preko savezničkih milicija. Iranska sposobnost nanošenja štete Izraelu kontinuirano opada, ali i dalje posjeduju kapacitete za takve operacije. Odmazda bi izazvala masivan američki odgovor. Međutim, malo je vjerojatno da bi sama zračna kampanja eliminirala iransku sposobnost proizvodnje nuklearnog oružja. Iran posjeduje znanje, a ni Izrael ni SAD ne mogu eliminirati sve njihove nuklearne znanstvenike. Okončanje iranskog nuklearnog programa moguće je postići jedino kroz vjerodostojan sporazum o odustajanju od obogaćivanja urana. Američka intervencija mogla bi uvjeriti Iran da pristane na takva ograničenja. U suprotnom, to bi moglo proširiti sukob i ojačati iransku odlučnost da stekne nuklearno oružje, bez obzira na cijenu.”

2. Veleposlanik Dennis Ross – ugledni član programa William Davidson na Washingtonskom institutu za bliskoistočnu politiku i bivši američki posebni izaslanik za Bliski istok

“Pitanje posljedica američkog bombardiranja Irana naizgled je jednostavno, no situacija je složenija: ključni su ciljevi i njihova javna prezentacija. Zamislimo scenarij u kojem predsjednik Trump objavi odluku o bombardiranju Fordoa, postrojenja za obogaćivanje ukopanog u planinu, s ciljem sprječavanja iranskog nuklearnog naoružavanja. Za takav pothvat neophodan je ‘planinski razarač’, a ne običan ‘bunker buster’. S obzirom da Izrael ne posjeduje takvo oružje niti zrakoplov sposoban za njegovo nošenje, jedino SAD mogu izvršiti zračni udar. Uništenje nuklearnog postrojenja lišilo bi Iran ključnog elementa nuklearne infrastrukture, značajno umanjujući njihov potencijal za razvoj nuklearnog oružja. Ukoliko predsjednik naglasi da je udar ograničen isključivo na iranske nuklearne kapacitete, bez drugih meta, moglo bi se izbjeći eskalaciju sukoba.

Međutim, širi napadi, posebice s ciljem promjene režima, mogli bi potaknuti iransko vodstvo na drastične protumjere. U takvom scenariju, Iran bi mogao ciljati naftna postrojenja američkih saveznika u regiji, blokirati Hormuški tjesnac – što bi dovelo do naglog porasta cijena nafte – te napasti ‘meke’ američke ciljeve diljem svijeta. Trenutno, vrhovni vođa Hamnei suzdržava se od takvih poteza, svjestan da bi to moglo izazvati rat sa SAD-om i ugroziti opstanak režima. No, ako Trump razmatra opsežnije napade na Iran, on i njegovo okruženje moraju pažljivo razmotriti iranske mogućnosti odmazde i adekvatno pripremiti američke snage za suočavanje s potencijalnim kriznim situacijama,” istaknuo je Ross.

3. Ian Bremmer – predsjednik i osnivač Eurasia Grupe

“Iransko vodstvo je dosad pokazalo izvanrednu suzdržanost. Fokusirali su se isključivo na pokušaje odmazde prema Izraelu (u čemu nisu osobito uspješni) i suzdržali su se od ometanja pomorskog prometa u Hormuškom tjesnacu, napada na energetsku infrastrukturu u Zaljevu ili američke vojne ciljeve u regiji. Hoće li se ta situacija promijeniti ako se SAD izravno uključi u sukob? Ako se radi samo o uništenju nuklearnog postrojenja, vjerojatno ne. SAD i Izrael i dalje imaju opciju pokretanja razornog napada na Iran, što bi čuvali kao krajnju mjeru. No, to pretpostavlja da iransko vodstvo ostaje jedinstveno i ne djeluje iz očaja. Što ako pojedini vojni elementi unutar oslabljenog iranskog vojnog vrha odluče samostalno djelovati? To bi moglo brzo eskalirati situaciju. A što ako vrhovni vođa osjeti da gubi kontrolu nad vojskom? Ili ako Izrael, nezadovoljan uništenjem Forda, odluči samostalno napasti iransko vodstvo?” upozorava Bremmer.

4. Ray Takeyh – viši suradnik u Vijeću za vanjske odnose

“Izrael je nedavno zadao značajan udarac iranskom nuklearnom programu. Međutim, postrojenje Fordo, duboko ukopano u planini blizu grada Quma, ostaje izvan izraelskog dosega. Jedino SAD, s naprednim zrakoplovstvom i specijaliziranim oružjem, može neutralizirati ovu lokaciju. Trump se suočava s izazovom balansiranja između zabrinutosti oko potencijalnog uplitanja u još jedan bliskoistočni sukob i želje za razoružanjem Irana. Njegova odluka vjerojatno će odrediti smjer američko-iranskih odnosa u budućnosti. Uključivanje Amerike u trenutnu izraelsku kampanju potvrdilo bi sumnje iranskog vodstva o Washingtonu kao pokretaču nedavnih izraelskih akcija. Iran trenutno nije u poziciji uzvratiti zbog oslabljenog vojnog vodstva i kompromitiranih obrambenih sustava. Međutim, iranski čelnici pamte dugo.

Nakon smirivanja situacije, mogli bi posegnuti za dobro poznatim taktikama terorizma i asimetričnog ratovanja. Američke mete mogle bi postati meta iranskih posrednika, dok bi Teheran negirao umiješanost. Svaki predsjednik suočen s takvim gubitcima bio bi prisiljen odgovoriti ili riskirati političke posljedice. To bi moglo pokrenuti spiralu nasilja. Trumpova administracija mora shvatiti da napad na Fordo ne bi bio kraj, već početak dugotrajnog sukoba. Ovo ne znači da ne bi trebali djelovati, već da moraju biti potpuno svjesni posljedica”, izjavio je za Politico.

5. Robert A. Pape – profesor političkih znanosti na Sveučilištu u Chicagu

“Očekuje se da bi nuklearno postrojenje Fordo bilo meta već u prvom satu američkog napada, zajedno s Natanzom. Ovo su ključni ciljevi bez kojih američka zračna ofenziva ne bi imala smisla. Ne bi nas trebalo iznenaditi ako napad obuhvati širi spektar meta od onih izravno vezanih uz iranski nuklearni program. SAD je svjestan mogućnosti brzog iranskog odgovora na američke baze u regiji. Kako bi se ograničili potencijalni protuudari, postoji snažan motiv za simultani napad na iransko vodstvo, komunikacijske sustave (uključujući civilne), raketne sustave i vojne baze. Dodatno iznenađenje mogla bi biti upotreba specijalnih snaga u Fordu i Natanzu za izviđanje i potencijalno blokiranje podzemnih prolaza. Iako visokorizična, takva misija odražava ozbiljnost cijele operacije”, napomenuo je.

6. Robin Wright – analitičarka vanjskih poslova koja je napisala više knjiga o Bliskom istoku

“U konačnici, vojni put nije rješenje za izraelsko-iranski sukob. Svako razrješenje mora uključivati diplomatske napore kako bi se riješili temeljni problemi i postigao trajan mir. Neovisno o tome hoće li se SAD vojno uključiti, Washington je jedini akter sposoban posredovati u smirivanju tenzija između Izraela i Irana, dviju zemalja čiji se dugogodišnji prikriveni sukob sada manifestira u intenzivnim raketnim napadima. Stoga je SAD neizbježno uključen, bilo vojno ili diplomatski.

Zabrinjavajuće je što ni SAD ni Izrael nisu jasno artikulirali svoje dugoročne ciljeve vezane uz Iran – što žele postići nakon prekida vatre? Predsjednik Trump zagovara ‘bezuvjetnu predaju’, no ostaje nejasno odnosi li se to na potpuno odricanje od nuklearnog programa i balističkih projektila ili na neki oblik političke kapitulacije. Premijer Netanyahu je, lansirajući zračne napade na Iran, pozvao iranski narod na pobunu protiv teokratskog režima, implicirajući ‘promjenu vlasti’. Navodno su Trump i Netanyahu razmatrali mogućnost atentata na Hamneija, iranskog vrhovnog vođu od 1989.

Trump se tome zasad protivi, iako je napomenuo da bi trenutni sukob mogao dovesti do pada teokracije. Iran će nesumnjivo izaći oslabljen iz ovog rata, no valja imati na umu da je to zemlja dvostruko veća od Teksasa, za razliku od Gaze koja je veličine šireg područja Philadelphije. Izrael je u Gazi i nakon 20 mjeseci još uvijek u ratu. Iran je također dvostruko veći od Afganistana, poprišta najduljeg američkog rata, i trostruko veći od Iraka, gdje je osmogodišnji američki angažman nehotice doveo do pojave ISIS-a, primoravši SAD na ponovnu intervenciju. Američke snage su i dalje prisutne u tim zemljama. Postoji mnoštvo recentnih presedana i pouka koje treba razmotriti pri analizi trenutnih i budućih poteza Washingtona”, zaključila je Wright.

7. Jonathan Panikoff – direktor inicijative Scowcroft za bliskoistočnu sigurnost Atlantskog vijeća i bivši zamjenik nacionalnog obavještajnog časnika za Bliski istok u Nacionalnom obavještajnom vijeću

“U slučaju američkog bombardiranja Irana, odmazda je gotovo neizbježna, no njen intenzitet ovisit će o opsegu američkih ciljeva. Ograničeni napadi, primjerice na postrojenje Ford i ostalu nuklearnu infrastrukturu, mogli bi izazvati umjeren iranski odgovor. Takav scenarij postaje vjerojatniji ako Trump poveže napad s izraelskim pristankom na prekid sukoba, tvrdeći da su iranski nuklearni i raketni kapaciteti dovoljno oslabljeni. Postoji nepotpun presedan za ovakvu situaciju. Trump vjerojatno razmatra svoju odluku iz 2020. o likvidaciji Qasema Soleimanija, zapovjednika snaga Quds. Suprotno očekivanjima, taj čin nije eskalirao u širi sukob.

Iran je odgovorio pet dana kasnije, ozlijedivši američke vojnike, ali bez smrtnih slučajeva, nakon čega su se tenzije smirile. Danas je iranska sposobnost odmazde dodatno ograničena: zalihe oružja su im iscrpljene, Hezbollah oslabljen, a ostali saveznici, poput iračkih šijitskih milicija i Huta, suzdržani su u svojim reakcijama – uz to, SAD predstavlja teži izazov od Izraela. Iranski vrhovni vođa, balansirajući različite frakcije, ima primarni cilj: opstanak režima. Svjesni su da bi značajni američki gubici drastično povećali rizik njihovog svrgavanja. Napad na nuklearne objekte možda neće trajno zaustaviti iranske nuklearne ambicije, ali ih može unazaditi toliko da više ne predstavljaju egzistencijalnu prijetnju Izraelu ili regiji. Iran će tada morati odlučiti hoće li uložiti milijarde u obnovu programa koji bi vjerojatno opet izgubio,” zaključio je Panikoff.

8. Arash Azizi – suradnik u časopisu The Atlantic

“Predviđanja su nezahvalna, no bez obzira na to hoće li SAD bombardirati Iran ili ne, vjerujem da će Teheran na koncu odabrati diplomatsko rješenje. To bi bilo u skladu s težnjom režima za samoodržanjem i prevladavajućim raspoloženjem iranskog naroda. Međutim, postoji mogućnost da Iran odluči izdržati duže, nadajući se iscrpljivanju Trumpa i Izraela. U tom slučaju, mogli bi napustiti Sporazum o neširenju nuklearnog oružja i krenuti prema testiranju nuklearnog oružja. Taj bi put bio izuzetno riskantan, posebice ako bi potaknuo Trumpa na odlučniju intervenciju na Bliskom istoku,” upozorio je Azizi.

vecernji.ba/Hrvatsko nebo