Nemilosrdni vrhovni vođa stjeran je u kut, a to je pokušavao izbjeći. Tko je zapravo ajatolah Ali Khamenei?

Ali Khamenei je bio skeptičan prema nuklearnom sporazumu koji su iranski dužnosnici mukotrpno ispregovarali sa SAD-om i drugima, ali se nije protivio njegovoj provedbi 2015.

Četvrti je dan masovnog sukoba Izraela i Irana. Američki predsjednik Donald Trump odbio je izraelski prijedlog za likvidaciju iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Ali Khameneija, tvrde dva izvora, u jeku eskalacije napetosti između Izraela i Irana. Američki predsjednik istovremeno jasno daje do znanja, kako javno tako i privatno, da trenutno ne želi uključiti SAD u ovaj sukob. Proteklog vikenda, visokopozicionirani američki dužnosnik otkrio je za CNN da su Izraelci imali mogućnost eliminirati iranskog vrhovnog vođu. Prema riječima istog dužnosnika, SAD je obavijestio Izrael o Trumpovom protivljenju tom planu, nakon čega on nije proveden.

Trump teži smirivanju situacije, izbjegavajući uvlačenje u još jedan bliskoistočni sukob, pritom vodeći računa o promjenama u politici svoje stranke. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu izjavio je u nedjelju ujutro za emisiju “Special Report” na Fox Newsu, odgovarajući na pitanje voditelja Breta Baiera o navodnom planu: “Toliko je lažnih izvješća o razgovorima koji se nikada nisu dogodili da u to neću ni ulaziti.” Netanyahuov glasnogovornik kasnije je za CNN kategorički demantirao izvješća o Trumpovom odbijanju izraelskog plana, nazivajući ih “LAŽNIMA”.

A tko je trenutačni vrhovni vođa Islamske Republike Iran. Kada se u listopadu prvi put nakon pet godina pojavio u javnosti, iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Khamenei, imao je beskompromisnu poruku. Izrael ‘neće dugo trajati’, rekao je desecima tisuća pristaša u džamiji na propovijedi. “Moramo se suprotstaviti neprijatelju dok istovremeno jačamo svoju nepokolebljivu vjeru”, rekao je tada. Nekoliko dana ranije, Izrael je ubio Hassana Nasrallaha, iskusnog glavnog tajnika Hezbollaha, bombama bačenim na sjedište militantnog islamističkog pokreta u Bejrutu . Atentat je bio osobni udarac za ajatolha, koji je Nasrallaha poznavao desetljećima.

Izraelska zračna ofenziva protiv Irana, pokrenuta u petak, još je jedan takav udarac. Izazvala je još veći otpor Teherana i baraž raketa i dronova lansiranih na Tel Aviv, ali čini se da ništa od toga neće zaustaviti izraelske napade. Iranska zračna obrana očito je neučinkovita, a koalicija islamističkih milicija koju je Khamenei izgradio kako bi odvratio Izrael je efektivno razbijena. Hamnei sada ima malo dobrih opcija – situaciju koju je ovaj oprezni, pragmatični, konzervativni i nemilosrdni revolucionar oduvijek nastojao izbjeći Rođen kao sin nižeg svećenika skromnih sredstava u istočnoiranskom gradu svetištu Mašhadu, Khamenei je napravio svoje prve korake kao radikal u grozničavoj atmosferi ranih 1960-ih. Tadašnji šah Mohammad Reza Pahlavi pokrenuo je veliki reformski projekt koji je konzervativno svećenstvo zemlje uglavnom odbacilo. Kao mladi vjerski student u Qomu, središtu teologije, Hamnei je upio tradicije šijitskog islama i radikalno novo razmišljanje novonastalog vođe konzervativne oporbe, ajatolaha Ruhollaha Homeinija. Do kraja 1960-ih, Ali Khamenei je vodio tajne misije za Homeinija, koji je bio u egzilu, i organizirao mreže islamističkog aktivizma, piše Guardian.

Ali Khamenei je upio i druge utjecaje. Iako je bio otvoreni ljubitelj zapadne književnosti, posebno Lava Tolstoja, Victora Hugoa i Johna Steinbecka, mladi aktivist bio je duboko ukorijenjen u antikolonijalne ideologije tog vremena i antizapadnjačke osjećaje koji su često pratili te osjećaje. Upoznao je mislioce koji su nastojali spojiti marksizam i islamizam kako bi stvorili nove ideologije, volio je djela koja opisuju „zapadnu toksikaciju“ svoje zemlje i prevodio je djela Sayyida Qutba, Egipćanina koji će inspirirati generacije islamističkih ekstremista, na farsi. Iako su ga više puta zatvarale iranske sigurnosne službe, Khamenei je ipak uspio sudjelovati u velikim prosvjedima 1978. koji su na kraju uvjerili šaha da pobjegne i omogućili Homeiniju da se vrati.

Kao štićenik neumoljivog klerika, brzo se uzdigao u hijerarhiji radikalnog režima koji je preuzeo vlast i do 1981., nakon što je preživio pokušaj atentata koji ga je lišio upotrebe ruke, pobijedio je na izborima za uglavnom ceremonijalnu predsjedničku dužnost. Kad je Homeini umro 1989. godine, Khamenei je izabran za njegovog nasljednika, nakon što je ustav promijenjen kako bi se omogućilo nekome s nižim klerikalnim kvalifikacijama da preuzme ulogu i s puno većim ovlastima nego prije. Khamenei ih je brzo upotrijebio kako bi učvrstio svoju kontrolu nad rasprostranjenim i fragmentiranim aparatom iranske postrevolucionarne države.

Jedan od ključnih uporišta moći bio je Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC), aktivno srce novog režima i moćna vojna, društvena i ekonomska sila. No, Khamenei je, kao i uvijek, pazio da pronađe i druge moćne saveznike i klijente. Tijekom 1990-ih dodatno je ojačao svoju moć, eliminirajući protivnike i nagrađujući one koji su mu bili odani. Čak su i pjesnici koje je Hamenei nekoć tvrdio da cijeni postali meta sigurnosnih službi. Progonjeni su inozemni disidenti, a odnos s Hezbollahom, koji je IRGC pomogao uspostaviti nakon revolucije, bio je ojačan. U svakom trenutku slijedio je svoju strategiju pragmatičnog unapređenja nefleksibilnih principa projekta koje mu je naslijedio pokojni mentor.

Kada je 1997. godine Mohammad Khatami, reformistički kandidat, uvjerljivo pobijedio na predsjedničkim izborima, Hamnei mu je dopustio određenu slobodu djelovanja, ali je naporno i često snažno radio kako bi zaštitio jezgru režima i njegovu ideologiju od bilo kakvog ozbiljnog izazova. Međutim, Ali Khamenei nije spriječio Khatamija da se obrati Washingtonu u na kraju neuspjelom pokušaju uspostavljanja boljih odnosa nakon napada 11. rujna 2001. te se, slijedeći Homeneijev primjer, odrekao oružja za masovno uništenje. No, također je podržao napore IRGC-a da iskrvari američke snage u Iraku nakon njihove invazije 2003. i proširi iranski utjecaj u susjednoj zemlji. To je označilo daljnje proširenje njegove strategije oslanjanja na posrednike kako bi projicirali moć diljem regije te odvratili i prijetili Izraelu, kojeg su revolucionari 1979. nazvali Malim Sotonom kao Veliki Sotona SAD-a.

Khamenei je bio skeptičan prema nuklearnom sporazumu koji su iranski dužnosnici mukotrpno ispregovarali sa SAD-om i drugima, ali se nije protivio njegovoj provedbi 2015. Analitičari se prepiru oko toga je li nastojao obuzdati ili potaknuti tvrdolinijaše u IRGC-u koji su se zalagali da Iran nabavi bombu. Uzastopni valovi nemira i reformskih napora dočekani su naletima okrutne represije uz kontinuirano oštro postupanje prema mjerama usmjerenim na žene, homoseksualce i vjerske manjine. To je, uz pogoršanje ekonomskih okolnosti, razočaralo mnoge bivše pristaše režima i proširilo postojeće nemire.

U inozemstvu, Hamnei je odlučio ulagati velika sredstva u takozvanu os otpora – Hamas u Gazi, Hezbollah u Libanonu, pokret Huti u Jemenu i šarolik asortiman islamskih militantnih milicija u Siriji i Iraku. To se možda činilo kao pametna taktika, ali se urušilo pod teretom izraelskih napada, dok je povijesni savez Irana s Damaskom okončan padom režima Bashara al-Assada u prosincu. Živeći u kompleksu sa suprugom i djecom u ulici Palestine u Teheranu, Khamenei je naglašavao svoj skroman način života. Neki skeptici sumnjaju u autentičnost njegovog asketizma, ali njegov ugled skromnosti, koji je u suprotnosti s razmetljivim bogatstvom mnogih drugih dužnosnika, ublažio je dio javnog bijesa. Više od tri desetljeća na vlasti, Khamenei je nastojao upravljati pritiscima sukobljenih snaga unutar Irana, izbjeći otvoreni rat i sačuvati Homeinijevo nasljeđe – kao i vlastitu moć i moć svojih neposrednih lojalista, naravno. Sada je bolestan. Nagađanja o nasljedniku sve su prisutnija.

hvecernji.ba/Hrvatsko nebo