Slovenski odštetni zahtjev putem međunarodne arbitraže od oko 130 milijuna eura duga prijeti Bosni i Hercegovini

Bosna i Hercegovina mogla bi se suočiti s najvećim međunarodnim arbitražnim sporom u svojoj povijesti u obliku spora između jednog od njezinih entiteta, Republike Srpske – piše RFE. Naime, državno poduzeće Elektrogospodarstvo Slovenije od g. 2014. vodi arbitražni spor protiv BiH pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u Washingtonu, tvrdeći da je oštećeno zbog nepoštivanja ugovora o opskrbi električnom energijom iz Rudnika i termoelektrane Ugljevik (RiTE), na istoku Bosne i Hercegovine. Slovenska tvrtka traži da joj termoelektrana isplati novac na temelju ulaganja do početka devedesetih godina prošlog stoljeća, odnosno u vrijeme postojanja bivše države SFRJ. Termoelektrana Ugljevik, izgrađena g. 1985., bio je zajednički projekt nekoliko republika. Tada je Elektroprivreda iz Slovenije uložila novac u zamjenu za trećinu proizvedene električne energije, koja se ispručivala do g. 1992.

Slovenci su 2014. godine, nakon višegodišnjih pokušaja da svoja prava ostvare pred domaćim sudovima, koji su se proglasili nenadležnima, pokrenuli međunarodni spor. Istodobno su zatražili i arbitražu u Beogradu, gdje je g. 2023. donesena presuda kojom je RiTE Ugljevik dužan platiti 67 milijuna eura odštete za neisporučenu struju i omogućiti nastavak trećine proizvodnje. Presuda je djelomično izvršena, Ugljevik je nastavio isporuku struje Sloveniji, ali su dugovi ostali. Zbog kamata koje su narasle na gotovo isti iznos kao i glavnica, slovenska tvrtka traži dodatnih 67 milijuna eura.

Rok za dogovor o isplati potraživanja jest 31. svibnja, istaknuto je prethodno u Upravi Elektroprivrede Republike Srpske (RS). Ni u Elektroprivredi RS ni u Slovenskom holdingu nisu odgovorili na upit jesu li i koliko sredstava do sada isplaćeno za dugovanja RiTE Ugljevik. Iz Holdinga Slovenska elektrana, u sklopu kojeg posluje i Elektrogospodarstvo Slovenije, rekli su da zbog sudskog procesa ne žele komentirati konkretne poteze dok traje spor. “Svakako očekujemo brz napredak u pregovorima oko preostalih otvorenih pitanja, o čemu je HSE uredno obavijestio pregovaračke partnere”, stoji u odgovoru Holdinga na upit Radija Slobodna Europa (RSE).

Pokušaj prodaje duga

Zbog financijskih pritisaka u rješavanje problema uključila se privatna tvrtka Nova Alumina iz Zvornika, koja je Elektroprivredi RS ponudila otkup duga prema Slovencima. Međutim, u Sindikatu RiTE Ugljevik tu ponudu tumače kao “prikrivenu privatizaciju strateškog resursa”. “Nema govora o prodaji potraživanja. Način otplate mora se tražiti unutar sustava, bez privatizacije javnog dobra”, rekao je za RSE Boban Benović, predsjednik Sindikata RiTE Ugljevik.

Direktor Nove Alumine Zoran Stevanović rekao je za RFE da su poslali ponudu, ali da ih nitko nije kontaktirao, te da se radilo o “ponudi za pomoć, a ne za privatizaciju”. “Ponudili smo pomoć Elektroprivredi. Mjesečno plaćamo milijun eura za struju. Dio je za naplatu, a ostatak se ‘ispegla’ preko faktura. Nema pokušaja vlasništva. Ugljevik vrijedi manje nego što duguje”, rekao je Stevanović. Iz Elektroprivrede RS nisu odgovorili na upit RSE o ponudi zvorničke Alumine.

Što se nudilo Slovencima iz RS-a?

Radio slobodna Europa (RFE) imao je uvid u prepisku između Elektroprivrede RS i Holdinga Slovenske elektrarne (HSE), koja dodatno rasvjetljava tijek pregovora i razlike u stavovima. U dopisu koji je 13. svibnja poslao v.d. direktora Elektroprivrede RS Luka Petrović navodi se da je “kompanija Nova Alumina iz Zvornika izrazila spremnost da preuzme rizik naplate duga” i da zamijeni HSE kao vjrovnika i stranku u arbitražnom postupku pred Arbitražnim sudom u Washingtonu. Petrović je zatražio da slovenska tvrtka sama pregovara s Novom Aluminom o preuzimanju duga te da bi se, u slučaju dogovora, do kraja svibnja sklopili potrebni sporazumi i ugovori. “Realizacijom prijedloga svi međusobni sporovi između HSE i RiTE ‘Ugljevik’ smatrali bi se okončanim i strane bi povukle sve međusobne tužbe, uz odustajanje od postojećih i daljih tužbi”, stoji u pismu koje je potpisao Petrović. Slovencima je ponudio i mogućnost realizacije “zajedničkih projekata” na području Republike Srpske.

No, u odgovoru HSE-a, koji potpisuje poslovni direktor Slovenskog holdinga Uroš Podobnik, stoji da Slovenci “ne će voditi razgovore i pregovore s tvrtkom Nova Alumina kao potencijalnim kupcem”. “Ako Elektroprivreda RS i/ili RiTE Ugljevik smatraju da time mogu poboljšati svoju poziciju, to je njihovo pravo. Međutim, mi nastavljamo pregovore isključivo sa Elektroprivredom RS i RiTE Ugljevik”, navodi se u odgovoru Podobnika. Zatražio je od Elektroprivrede RS i RiTE “Ugljevik” da “najkasnije do kraja radnog dana 16. svibnja” podnesu prijedlog za izmirenje duga od 67 milijuna eura neplaćenih sredstava po odluci arbitraže u Beogradu, te potraživanja koja vode protiv BiH u ICSID arbitraži. Nije poznato da li je na njegovu zahtjevu udovoljeno.

‘Pomoć’ ili pokušaj privatizacije

Ekonomistica Svetlana Cenić kaže da je pravno upitno mogu li Slovenci prodati dug “Novoj Alumini”, koja posluje u okviru grupe “Pavgord”, te da takav scenarij otvara pitanje moguće privatizacije RiTE “Ugljevik”. Ona podsjeća kako je kompanija Pavgord, otkupivši od Vlade RS-a dug Fabrike glinice Birač iz Zvornika, taj posao praktično pretvorila u preuzimanje najprofitabilnije kćerke te firme, “Alumine”. “Ne može netko platiti milijune bez jasnog ugovora. Pitanje je koliko je to zakonski uređeno. Slovenci znaju što rade, poznaju proračunski sustav i razumiju razliku između privatnog i javnog vlasništva. Biraju spor, ali siguran prihod. Čak i ako Elektroprivreda RS sutra ode u stečaj, iza toga mora stati proračun Republike Srpske, jer je to državno vlasništvo. A što ako ‘propadne’ Alumina? Što će Slovenci naplatiti i kako? Zato su se odlučili za sigurniju opciju”, ističe Cenić za RSE.

___

Što se zna o Alumini?

Alumina je bila najprofitabilnije poduzeće u sastavu zvorničke Fabrike glinice “Birač”, koja je u stečaju od g. 2013. Vlada Republike Srpske dala je u srpnju 2022. suglasnost na prodaju potraživanja u iznosu od 42,3 milijuna maraka (oko 21,5 milijuna eura) privatnoj tvrtki “Pavgord” iz Foče. Riječ je o dugu Tvornice “Birač” prema entitetskim javnim fondovima i poduzećima za neplaćene poreze, doprinose, struju i vodu. Otkupom duga “Pavgord” je dobio 50 posto prava odlučivanja u skupštini vjerovnika “Birača”, a time i “Alumine”, tvrtke kćeri.

Tvornicu glinice “Birač” 2001. godine kupila je litavska “Ukio grupa”, a nekoliko godina kasnije “Ukio grupa”, tada u vlasništvu ruskog tajkuna Vladimira Romanova, osnovala je “Balkan Investment Bank”. I “Birač” i banka dovedeni su pred stečaj, a Litavci su pobjegli iz BiH.

Ukio banka, kao dio “Ukio grupe”, tražila je naplatu više od 150 milijuna maraka (75 milijuna eura) potraživanja po temelju kredita danih Tvornici “Birač”, za koje je kao zalog poslužila imovina “Alumine”, koja je bila u 100-postotnom vlasništvu “Birača”.

“Pavgord” je g. 2014. otkupio potraživanja od “Ukio banke” za nešto više od šest milijuna eura. Time je tvrtka u konačnici postala vlasnik “Alumine”, nakon što su joj sudovi u Republici Srpskoj priznali potraživanja teška više od 60 milijuna eura.

Nakon odlaska Litvanaca iz Republike Srpske, službene istrage potvrdile su izvlačenje stotina milijuna eura iz “Birača” preko “Balkan Investment Banke”.

___

Novinar Capital.ba Dejan Tovilović, koji godinama prati stanje u energetici RS-a, ističe da je “ubacivanje druge strane u ionako kompliciran spor o RiTE Ugljevik samo dodatni kamen oko vrata”.

“Ima prostora i zakulisnoj privatizaciji, što su radnici među prvima prepoznali. Ne vjerujem u priče o solidarnosti, saosjećanju i patriotizmu kada je riječ o poslovanju. Nema dobrog rješenja za RiTE Ugljevik. Možemo govoriti samo o onom koje će nanijeti manju štetu”, rekao je Tovilović. Istaknuo je da je i bez duga stanje u RiTE “Ugljevik” nepoovljno za Slovence, jer se poduzeće suočava s nedostatkom ugljena, lošom i zastarjelom mehanizacijom i velikim dugovima u poslovanju.

TE Ugljevik u posljednje je vrijeme nekoliko puta prekidao rad zbog nedostatka ugljena. Bio je to povod više prosvjeda radnika, koji su tražili raskid koncesije s ruskom tvrtkom Komsar Energy, s kojom je Vlada RS-a g. 2013. potpisala ugovor o koncesiji za eksploataciju uglja. Vlasnik te tvrtke, ruski oligarh Rashid Serdarov, od tada nije počeo iskopavati ugljen u rudniku, niti je na tom području gradio novu termoelektranu, kako je bilo dogovoreno. Vlada RS pokrenula je postupak raskida ugovora i do sada je Serdarovu isplatila oko 30 milijuna eura naknade za raskid koncesije. Za sada se ne zna koliko još Vlada treba platiti da bi se koncesija raskinula.

RFE/Hrvatsko nebo