Vršnjaci maltretirali 10-godišnju učenicu hrvatske nacionalnosti zbog katoličkih obilježja i zato što ne posti

Vrijeme netolerancije

U stvarnosti, posebno u sredinama s izraženom međunacionalnom netrpeljivošću koja korijene vuče iz rata, vrijeme posta zna se pretvoriti upravo u suprotno, u vrijeme netolerancije i nasilja prema drugom i drugačijem.

Jedan od šokantnih primjera koji to potvrđuje je slučaj vršnjačkog nasilja koji se dogodio prije dvije godine u Drugoj osnovnoj školi u Bugojnu, a u kulminirao je upravo u vremenu ramazanskog posta. Žrtva je bila djevojčica (10) koja je rođena u Sarajevu, a nakon razvoda roditelja s majkom je, radi njezina posla, otišla živjeti u Bugojno. Majka je djevojčicu, čiji je identitet poznat redakciji, odlučila iz praktičnih razloga upisati u najbližu školu. A najbliža im je bila Druga osnovna škola koja radi prema bosanskom planu i programu. Prije ove škole djevojčica je išla u Katolički školski centar u Sarajevu. Jako je vezana uz sarajevsku katedralu i crkvu na Bistriku te je, uz križić, na vratu nosila i medaljon sv. Ante koji joj je darovala baka, koja je preminula. Otac djevojčice nakon trauma koje je prošla uspio je dobiti skrbništvo te je kći vratio u Sarajevo, a protekle dvije godine s psiholozima pomaže joj u liječenju trauma koje je doživjela u školi u Bugojnu.

S ocem, čiji identitet radi zaštite djeteta također nećemo objaviti, razgovarali smo o ovom slučaju zlostavljanja kćeri koji je kulminirao u vrijeme ramazanskog posta prije dvije godine. – Sve je počelo kad se moja kći, nakon što je dobila dobru ocjenu, prekrižila i uzviknula: “Aleluja.” Djeca su je u čudu gledala i tad su počele provokacije zbog križa i medaljona sv. Ante koji je imala oko vrata. Pitali su je što je to, tvrdili da to nikad nisu vidjeli. Njezina učiteljica Sanela Orman potom ju je izvela pred ploču i tražila od nje da nacrta simbol svoje vjere. To je izazvalo dodatnu lavinu, najprije neznanja jer je dio učenika tvrdio da nikad nije vidio križ, a dio se zgražao tvrdeći da to ne smije vidjeti. Mislim da učiteljica u ovom slučaju nije postupila ispravno, nije je smjela dodatno izložiti, a ni banalizirati nasilje koje je počinjalo, a upravo je to učinila tvrdeći da je u pitanju hir nekolicine učenika i da će proći – kazuje nam otac žrtve.

Da je potez učiteljice bio pogrešan, pokazuje rastuće nasilje prema kćeri, a kulminiralo je u vremenu ramazanskog posta zgražanjem nad činjenicom da netko drugi smije jesti dok muslimani poste. – Jedan od učenika od olovaka je napravio križ kojim joj se unosio u lice. Braneći se, moja mu je kći opsovala, zbog čega je odmah kažnjena. Školski pedagog u ovom je slučaju reagirao površno ne istražujući uzroke zbog kojih je došlo do psovke. Reakcija je izostala i zbog potpune izolacije žrtve. Učenica koja je s njom sjedila na stolu je nacrtala crtu koju moja kći nije smjela prijeći ni rukom niti ostaviti preko crte bilo koji predmet, olovku, knjigu… Nitko s njom nije htio kontakt. Posebno je bilo teško kad je nastupio post pred ramazan. Vrijeđali su je na razne načine jer ne posti. U Viber grupi za nju su koristili najpogrdnije izraze, a u pozadini glasovnih poruka čuju se i roditelji koji podržavaju djecu jer se našlo neko dijete koje ne posti i druge je vjere – opisao nam je otac djevojčice dio trauma njegove kćeri. – Ona bi jela dok mi postimo. Mi smo je odbacili i sad se oko toga pravi drama u školi – jedna je od poruka mržnje koju je otac djevojčice žrtve nasilja sačuvao za sudski proces koji bi trebao uskoro početi.

Inspekcija Ministarstva

– Njezina majka je birala školu koja je najbliža mjestu stanovanja, ne sluteći da se ovakvo nešto može dogoditi. U KŠC je išla u školu s djecom svih nacionalnosti i nikad nije bilo problema – kazao nam je otac djevojčice. – Moja kći tek nakon dvije godine pokazuje znakove oporavka od trauma. U Bugojno ne želi više nikad otići, čak i kad putujemo, ne želi da prođemo kraj Bugojna. Strašno je to što je preživjela. Zbog toga će pokrenuti i sudsku tužbu protiv škole, učiteljice, pedagoga i ravnatelja.

Tražit ću i odštetu, a ako je dobijem, sav ću novac usmjeriti u edukaciju iz religija kako više ni jedno dijete ne bi doživjelo ono što je doživjela moja kći. Učenici škole u kojoj je bila žrtva moraju znati da u BiH žive ljudi i drugih vjera i nacija te da zbog toga ne smiju biti maltretirani – zaključuje otac žrtve koja se bori s traumama koje je doživjela s deset godina od svojih vršnjaka u Bugojnu kojima su drugi i drugačiji očito nepoznat i neprihvatljiv pojam. A uz takav stav zašto postiti, reći će svaki istinski vjernik koji zna da vjernike ne krase samo post i molitva već i dobra djela te tolerancija prema bližnjemu, drugom i drugačijem, koja je u BiH posebno važna.