Skandal u Münchenu, veleposlanik BiH Arnaut bio samo u protokolu Bećirovića, ignorirao Hrvate i Srbe
Vrijeme:3 min, 16 sec
Prema informacijama sudionika iz BiH, Arnaut se nije čak udostojio ni doći rukovati s hrvatskim ili srpskim dužnosnicima, a kamoli dočekati predsjedateljicu Vijeća ministara ili predsjedateljicu Predsjedništva BiH
Sav besmisao privatizirane i nikada toliko nacionalno podijeljene bosanskohercegovačke države i institucija pokazala je Münchenska sigurnosna konferencija (MSC), što čak ni domaćoj javnosti nije bilo u prvome planu zbog šokantne istine koju je na tome skupu izrekao američki potpredsjednik James David Vance (J. D. Vance), piše Večernji list BiH. Naime, prvi u povijesti otkako bosanskohercegovački dužnosnici sudjeluju u radu toga skupa, sva tri člana državnoga vrha bila su u Münchenu, predsjedateljica i srpska članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, njezin bošnjački kolega Denis Bećirović te Željko Komšić. Čak i unatoč tome što su ranije BiH uglavnom predstavljali predsjedatelji Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. To je bio slučaj i ove godine jer je na MSC-u sudjelovala te imala niz susreta predsjedateljica Borjana Krišto.
Politička stajališta
Tamo je pak najintenzivniji trodnevni boravak imao bošnjački član Predsjedništva BiH Denis Bećirović, čak iako trenutačno ne predsjeda državom. Komšić je imao tek jedan susret s predsjednicom Kosova i u osvrtu na taj skup spomenuo rat, a predsjedateljica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović s nizom važnijih dužnosnika EU-a i NATO saveza. Primjerice, svi sudionici iz BiH, osim Komšića, imali su pojedinačne, odvojene susrete s Martom Kos, koja drži portfelj proširenja EU-a u aktualnome sazivu Europske komisije. Slično je i s glavnim tajnikom NATO-a Markom Rutteom.
Samo ta činjenica govori o teško podijeljenoj državi u kojoj, tako se stvara dojam, nitko nikome ne vjeruje. Niti ima međusobne koordinacije i suradnje. No, najupadljivije i najskandaloznije tijekom konferencije bilo je ponašanje veleposlanika Bosne i Hercegovine u Njemačkoj Damira Arnauta. On se, naime, držao samo “svog” člana Predsjedništva Denisa Bećirovića. S njim je bio na svim sastancima, bilo da je u pitanju susret s generalom Christopherom Cavolijem, vrhovnim zapovjednikom NATO savezničkih snaga za Europu (SACEUR) i zapovjednikom američke vojske u Europi (USEUCOM), povjerenicom za proširenje EU-a Martom Kos ili pak susret s američkim senatorima i kongresnicima, šefom turske diplomacije Hakanom Fidanom te njemačkim kancelarom Olafom Scholzom i ministricom vanjskih poslova Annalenom Baerbock.
Prema informacijama sudionika iz BiH, nije se čak udostojio ni doći rukovati s hrvatskim ili srpskim dužnosnicima, a kamoli dočekati predsjedateljicu Vijeća ministara ili predsjedateljicu Predsjedništva BiH. Za razliku od Arnauta, Bećirović je pokazao poštovanje prema dužnosnicama iz BiH B. Krišto i Ž. Cvijanović. Umjesto toga, u bh. javnosti iz bosanskohercegovačkog Veleposlanstva “procurilo” je koliko je osiguranje imala predsjedateljica Vijeća ministara, a što je najzanimljivije, bilo je identično kao i bošnjačkog člana državnog vrha. Neprofesionalnost i pristranost veleposlanika Arnauta samo su ogledalo šireg problema u bh. diplomatskoj mreži, gdje odnos prema državi Bosni i Hercegovini i njezinim dužnosnicima uglavnom ovisi o tome iz kojeg naroda dolaze i tko ih bira. Veleposlanici nemaju ovlasti zastupati političke stavove ni djelovati u javnosti na način koji može narušiti ugled države. Predsjedništvo BiH kolektivno je tijelo koje djeluje kao šef svim veleposlanicima, osobito u kontekstu političkih stavova. Međutim, Arnaut kontinuirano djeluje u službi jedne nacionalne politike, čime narušava objektivnost diplomatske službe.
Podaci o osiguranju
Dapače, problematična je i sigurnosna situacija vezana uz putovanja bh. dužnosnika. Na konferenciji su četvorica sigurnosnih djelatnika bila raspoređena na različite načine – dvojica su putovala zrakoplovom, a dvojica automobilima. Njihova prisutnost bila je u skladu s međunarodnim sigurnosnim standardima, ali umjesto da se o tome raspravlja na institucionalnoj razini, informacije o sigurnosnim mjerama objavljene su u javnosti, očito u svrhu političkih obračuna. A koliko službenika ide u pratnji, odlučuje Direkcija za koordinaciju policijskih tijela (DKPT).
Postupanje Damira Arnauta na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji samo je jedan od mnogih primjera neprofesionalnosti i političke pristranosti u bh. diplomatskoj službi. Njegov selektivni pristup dodatno podriva već narušene odnose unutar BiH. Ovakav model rada ne samo da ugrožava neutralnost i profesionalnost diplomacije već i dodatno produbljuje podjele unutar zemlje, koja ionako teško funkcionira kao jedinstvena cjelina.
Autor:Zoran Krešić
večernji.ba / Hrvatsko nebo
