Jučer tekliči Moskve, danas Londona

Poštovani čitatelji, pokrećemo novu rubriku pod naslovom “Tako je pisao…”, u kojoj ćemo tjedno donositi članke ili dijelove širih tekstova odabranih hrvatskih mislilaca, književnika, publicista… Krećemo s prvim u odabranom nizu članaka što ih je u Hrvatskom slovu svojedobno objavio književnik i publicist Dubravko (“Dodo”) Horvatić. 

U studenom 1994., tri godine nakon pada Vukovara, u vrijeme kada je trećina države Hrvatske bila zaposjednuta od srpskih agresora, održan je u Pragu 61. kongres Međunarodnoga PEN-a. Na tom je kongresu donijeta Rezolucija, kojom „skupština delegata daje svoju svesrdnu potporu svakom nastojanju usmjerenom prema unapređenju svih oblika kontakata među PEN-centrima u svim državama bivše Jugoslavije“. U toj Rezoluciji spominje se poimence samo Hrvatski PEN-centar. On je, dakle, putem 16 svojih ondje nazočnih članova (delegacija koju članstvo nije izabralo!) pristao na „sve oblike kontakata“ sa Srpskim PEN-om, u kojem, kako znamo, sjede i memorandumaši, ideolozi genocida nad hrvatskim narodom. Istoga je mjeseca u Križevcima održana skupština Hrvatskoga PEN-a, koja je donijela opet nekakvu rezoluciju, kojom se Republika Hrvatska optužuje za neljudsko stanje u Bosni i Hercegovini.

(Svemu su tome prethodili i münchenski govor Slobodana Prosperova Novaka, predsjednika Hrvatskoga PEN-a, i nedemokratski zahtjev Vlade Gotovca, člana praške delegacije, za ostavkom Predsjednika Republike, itd.).

Zgroženi tim rezolucijama, 27 članova Hrvatskoga PEN-a potpisali su Peticiju, kojom su zatražili ostavku Upravnoga odbora PEN-a na čelu sa spomenutim S. Prosperovim Novakom. Međutim, osim galame u priopćajnim sredstvima, ništa se nije zbilo. Tada. No, zato se nešto zbiva danas: naime, uoči izborne skupštine Hrvatskoga PEN-centra, koja će se održati 30. studenoga 1996., većina potpisnika Peticije dobila je, putem Hrvatskoga centra PEN-a, pismo na engleskom jeziku, koje su potpisali predsjednik Međunarodnoga PEN-a Ronald Harwood i tajnik Alexander Blokh. (Imena potpisnika Peticije na tom umnoženom engleskom dokumentu ispisana su rukom, očito u Zagrebu). U tom se pismu na uljudan način zahtijeva prihvaćanje praške Rezolucije, a u protivnom se, opet na uljudan način, svjetuje povlačenje iz članstva PEN-a. Drugim riječima – gentlemanska ucjena.

Međutim, zašto do nje nije došlo odmah u prosincu 1994., kada je Peticija potpisana, nego tek danas, kada Europska unija nastoji hrvatskoj državi opet nametnuti balkansko-bizantski mrak, gurajući je u nekakve „ekonomske integracije“ i „regionalne suradnje“. Tajnik Međunarodnoga PEN-a Alexander Blokh već se jednom upleo u unutarnju politiku hrvatske države, podupirući posve nelegalno brisanje Vladimira Šeksa iz članstva Hrvatskoga PEN-a, i to zato što je Vladimir Šeks bio u Hrvatskom saboru jedan od donositelja zakona kojim se kažnjavaju uvrjeda i kleveta ustavnih čimbenika, zakona kakav imaju sve civilizirane zemlje. Sada pak Ronald Harwood i Alexander Blokh zahtijevaju od hrvatskih pisaca, članova PEN-a, da se odreknu svojih uvjerenja, da pođu u Canossu, i da se s užetom oko vrata poklone napadačima na njihovu domovinu.

Ne čudim se tome, jer svatko radi u skladu s vlastitim interesima, pa zato i držim da je Alexander Blokh bio poticatelj „isključenja“ Vladimira Šeksa iz Hrvatskoga PEN-a, isto kao što je s Ronaldom Harwoodom i potpisnik pisma, koje S. Prosperov Novak sa svojima ne prevodi na hrvatski, nego ga samo umnožava i na nj upisuje imena za odstrjel. Netko naređuje, a netko izvršava naredbe. Jučer smo u ovom dijelu Europe imali izvršitelje i tekliče Moskve, danas pak Londona. Uprava Hrvatskoga PEN-centra očito misli da je Hrvatska britanska kolonija.

(Hrvatsko slovo, 29. studenoga 1996.)

Napomena uredništva:

Hrvatski književnik Dubravko Horvatić (Zagreb, 9. prosinca 1939. – Zagreb, 20. svibnja 2004.) bio je, među ostalim, i glavni urednik Hrvatskoga slova, tjednika za kulturu. Njegovi uvodnici koje je pisao sad već prije tridesetak godina plijenili su pozornost kulturalne publike. Oni su i danas aktualni. Hrvatsko nebo u posebnoj rubrici podsjetiti će stariju kulturnu javnost i informirati mlađu što je i kako je pisao taj znameniti hrvatski književnik, koji svojim radom i književnim opusom zasigurno nije zavrijedio zaborav i guranje pod tepih. (nep).

Naslovni portret: Foto Naprijed, Zagreb

Hrvatsko nebo