D. Dijanović: Pandemijski ugovor sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom: Tko je suverenist, a tko globalist?

Što donosi tzv. pandemijski ugovor Hrvatske i SZO-a?

Saborski zastupnici Marin Miletić (Most), Josip Jurčević (NZ) i Damir Biloglav (DOMiNO) usprotivili su se u ponedjeljak potpisivanju takozvanog pandemijskog ugovora Hrvatske i Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Istaknuto je da Svjetska zdravstvena organizacija traži masivno proširenje svojih ovlasti izvan nacionalnih okvira i ustavnih regulativa zemalja članica, odnosno ukidanje dijela definiranih ljudskih prava i ustavnih prava kao primjerice prava na samostalno odlučivanje o sudbini vlastitih građana.

Vrijeme korona-krize iskorišteno je kao eksperiment društvenog nadzora i kontrole. Testirala se reakcija ljudi na oduzimanje temeljnih sloboda i prava u vrlo kratkom roku posredstvom managementa straha. Davanje Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji još više ovlasti značilo bi to da bi globalistički krugovi u budućnosti mogli još elegantnije provoditi svoje pokvarene eksperimente. Zato se tome treba suprotstaviti. Korona je predstavljala tek eksperiment, a pitanje je što nam donosi budućnost.

Ovlasti WHO-a, ako se prihvati prijedlog ugovora, ne bi bile ograničene samo na zdravstvenu zaštitu. Zdravstvena sfera samo je krinka za preuzimanje nadzora nad cjelokupnom sferom javnog života, od gospodarstva i znanosti i kulture do politike. Novim Sporazumom WHO bi – upozorava Gianfranco Battisti dobila poluge društvene i mentalne kontrole nad cijelim čovječanstvom, do te razine da bi mogla usmjeravati državne potrošnje, funkcioniranje tržišta i raspodjelu kapitala, sprječavajući vlade do ulažu u određene sektore koje one smatraju strateškim za svoje interese.

Udar na slobodu izražavanja

Diktat UN-a, prognozira Battisti, također će imati ogroman utjecaj na pitanja slobode izražavanja, kretanja roba i ljudi, obrazovanja, pa čak i znanstvenog istraživanja. Prorežimska indoktrinacija društva, potpomognuta cenzurom, također bi postala dio odgovornosti pojedinih država. Rezultat uvođenja svih ovih mehanizama bit će, kako predviđa Battisti, „novi režim globalnog kolonijalizma u kojem bi nacionalne vlade bile svedene na status plemenskih vijeća suočenih s guvernerima koje nameću europske sile. Novi, forsirani put u zaostalost, koji će ovoga puta obuhvatiti i (nekada) bogatu Europu. Da ne spominjemo više nego predvidljive prijetnje našem zdravlju“, predviđa ovaj autor.

Kada obični ljudi postupno i gotovo neprimjetno budu lišeni mogućnosti bilo kakve kontrole nad politikom, podređivanje zemalja Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji značit će učinkovitu uspostavu globalne vlade – napominje ovaj autor. Svijet će se pretvoriti u koloniju, a čovječanstvo će se voditi sloganom „Ne ćete imati ništa i bit ćete sretni“ Svjetskoga ekonomskog foruma.

Globalistički tzv. factcheckeri, dakako, sva upozorenja o Sporazumu tretiraju kao neistinite „teorije zavjere“, slično kao što su sve kritike korona-agende predstavljale teorije zavjere. No kad su uvedena ograničenja kretanja i korištenja usluga za necijepljene i kad se vidjelo da bi moglo doći do fizičkih obračuna cijepljenih i necijepljenih te uvođenja obveznog cijepljenja (u Austriji su se već pisale visoke novčane kazne!), mnogi su ljudi progledali i uvidjeli da je tu riječi o praksi, a ne o teorijama. Eksperiment je na vrijeme zaustavljen.

Globalnom sporazumu o pandemijama, koji bi WHO-u i UN-u davao diktatorske ovlasti, treba se suprotstaviti svaka vlada koja drži do svoga suvereniteta. Odnos prema ovome Sporazumu pokazat će i kako tko diše na hrvatskoj političkoj sceni: tko je suverenist, a tko globalist.