
Svetosavski paralelni svijet
Danas svetosavlje živi zaista u paralelnom svijetu, koje nema nikakve sveze s vjerom, već s praktičkim ovozemaljskim porocima i ostalim hedonističkim porivima, a i s političkim i nacionalističkim ciljevima. Svetosavlje je takozvano hibridno radikalsko ideološko čudovište kojem je (veliko)srpska nacija sve, a svi ostali i sve ostalo nitko su i ništa – napisao je u dijagnozi ideologije Srpske pravoslavne crkve u službi srpskog šovinizma Milutin L. Cerović u kolumni koju je danas objavio crnogorski portal aktuelno.me.
Za one neobaviještene, nastavlja Cerović, svetosavlje kao nedefinirani vjerski pojam prvi se put spominje u međuratnom periodu, tijekom 1930-ih godina.
Šta je to svetosavlje?
Svetosavlje kao pojam i ideološki koncept, u svom modernom obliku, zaista se prvi put pojavljuje, kako rekosmo, u međuratnom razdoblju 20. stoljeća, i to pod utjecajem određenih teoloških i političkih struja, predvođenih kontroverznim Nikolajem Velimirovićem i Dimitrijem Ljotićem.
Ali značenje i povijesna funkcija te ideologije daleko su kompleksniji.
Poviejsna stvarnost svetosavlja izgleda ovako:
Termin “svetosavlje” nije izravno povezan sa svetim Savom i njegovom autentičnom teološkom mišlju, već je konstruiran kao ideološka platforma u okviru Srpske pravoslavne crkve i srpskog nacionalnog pokreta u specifičnom povijesnom trenutku.
U međuratnoj Kraljevini Jugoslaviji, svetosavlje je razvijano kao način da se afirmira prosrpski identitet i pravoslavna tradicija u vrijeme političke krize i pokušaja unifikacije jugoslavenskih naroda.
Taj pojam često je korišten u propagandne svrhe i bio je dio širega kulturnog i ideološkog narativa koji je imao za cilj učvrstiti poziciju Srpske pravoslavne crkve u društvu.
Ideološke komponente
Svetosavlje nije samo teološka misao, već i ideološki konstrukt koji je često bio uključen u nacionalističke diskurse.
Taj koncept reinterpretirao je lik i djelo svetog Save kroz prizmu tadašnjih političkih potreba, ističući ne samo religioznu, već i etno-nacionalnu dimenziju.
Svetosavlje oduvijek stavlja naglasak na nacionalni identitet i etnocentrizam, koji naravno nije bio dio srednjovjekovne duhovne prakse, već je rezultat modernih političkih i društvenih tendencija.
Svetosavlje se stoga može promatrati kao dio procesa mitologizacije prošlosti, gdje se religiozni simbol koristi za legitimizaciju ideoloških i političkih ciljeva.
Danas svetosavlje živi zaista u paralelnom svijetu, koji nema nikakve sveze s vjerom, već s praktičkim ovozemaljskim porocima i ostalim hedonističkim porivima, a i s političkim i nacionalističkim ciljevima.
Svetosavlje je takozvano hibridno radikalsko ideološko čudovište kojem je (veliko)srpska nacija sve, a svi ostali i sve ostalo nitko su i ništa.
Od kada se svetosavlje povampirilo u našem društvu, Bog je brutalno istjeran iz crkava i manastira, a umjesto njega zagospodarili su kontroverzni popovi i razne opskurne vladike.
Od same instalacije svetosavlja prije svega u Srbiji i Crnoj Gori, popovima više priliče vojni činovi, nego crkveni.
Baš u ovom trenutku, “svetosavlje” ima proradikalnu funkciju kao ekstremno političko i ideološko krilo poput onih u Iranu, Jemenu i Palestini.
Ispostavilo se da pravoslavlje nije dovoljno radikalno, pa se tu svetosavlje umetnulo kao upijač onih dijelova društva koji se posredstvom njega legitimiziraju kao vjerska parapolicija, a po ugledu na one u Iranu.
Uglavnom, nitko točno ne zna šta mu dođe to svetoslavlje, osim da je radikalna sestra i brat pravoslavlja – zaključuje svoju kolumnu Cerović.
Aktuelno.me/Hrvatsko nebo