Vladimir Trkmić: Od božićne idile do životne stvarnosti
Vrijeme:3 min, 43 sec
Sa slavljem mise Polnoćke i misama na Božić započeli smo božićno vrijeme. Vrijeme radosti, pjevanja lijepih hrvatskih božićnih pjesama. Često se pitamo što je to idila? Idila je: sklad, milina; srdačnost bez sukoba, prijateljstvo, suglasnost; prizor nepomućena života ispunjena nježnošću, ljubavlju, bezbrižnošću i zadovoljstvom. Da, to je idila. Početak božićnog vremena ove godine bio je zaista u tom duhu prave idile. Nezamisliv je Božić za autentičnog vjernika bez nepomućena života ispunjena radošću da je rođen Bog u betlehemskoj štalici na sasvim jednostavan način. Ljudi uoči Božića, na Božić, su od pamtivijeka željeli da to bude vrijeme bez sukoba, vrijeme mira, vrijeme duhovnog i tjelesnog opuštanja i molitve.
Za svaki Božić vjernici se vesele misnim slavljima, susretima sa članovima uže i šire obitelji. I to je dakako dobro da se u ovom uzburkanom vremenu svakakve žurbe ljudi susreću, druže na razini obitelji, da si čestitaju blagdane. Ali božićna idila kao idila uvijek prekratko traje, nju uvijek brzo zamijeni životna realnost. Vrlo brzo se svatko od nas nakon Božića nađe u starim životnim okolnostima. Okolnostima u kojima nam mali Bog, Božić, treba biti naš osobni životni smjerokaz. Mučeništvo sv. Stjepana, blagdan prvog dana po Božiću bacio nas je u našu krutu realnost. A koja je naša realnost? Naša realnost su životne okolnosti u kojima živimo sa svojim strahovima, bolestima, samoćom i raznim drugim životnim situacijama. I tu nam dakako maleni Isus iz betlehemske štalice ima što reći.
On bi sigurno danas kao maleno dijete rekao: „Rođen sam daleko od Nazareta, rođen sam u izbjeglištvu, rođen sam u čudnim okolnostima, u štali sa domaćim životinjama. Prvo društvo su mi bili pastiri, pastiri koje nitko tada i danas ne cijeni. Rođen sam zbog svakoga od vas. Svakoga od vas volim. Volim pastire koji su se prvi došli pokloniti, volim ponizne kraljeve s Istoka koji su me posjetili i darivali. Radujem se svakome od vas tko god ima volju biti u mojoj blizini, tko me želi prihvatiti u svoju obitelj, u svoje srce . Dođite k meni i radujte se.“ Božić i božićno vrijeme ne smije ostati samo na toj nježnoj priči, na tom trenutnom veselju i prihvaćanju malog djeteta Isusa. Kao zreli kršćani znamo da biti istinski vjernik nije lako, da živjeti s Isusom nije samo idila. Da je Isusa nužno slijediti u okolnostima u kojima živimo a koje su možda teške. Na svjetskoj sceni, a isto tako na našoj domovinskoj sceni je sve više vidljivo da se Katoličku crkvu omalovažava, da se žele rušiti temelji obitelji, obiteljskog života, dostojanstvo čovjeka, žene, braka. Bili smo svjedoci javnog izrugivanja sa sv. Misom na početku otvaranja Olimpijskih igara. Kod nas u Hrvatskoj „razni plaćenici“ novcem svjetskih bogataša sve glasnije i vrlo bučno zagovaraju rodnu ideologiju, pobačaj i eutanaziju (smrt iz milosrđa).
Tužna tragedija u školi u Prečkom šokirala je čitavu Hrvatsku. Svi smo bili tih dana vidno psihološki potreseni. Ali kao solidni katolici bismo trebali biti isto vidno potreseni činjenicom da smo postali starački narod. Da je stoga nužna pronatalitetna svijest svih nas. Da veću brigu moramo posvećivati zdravom katoličkom odgoju djece i svijesti da je život svakog čovjeka, djeteta i starca veliki dar, veliki blagoslov za obitelj i cjelokupni narod. Potreseni zbog velikog broja pobačaja koje čine osobe koje se nazivaju katolicima. Danas su izbori u Hrvatskoj i u našem iseljeništvu. Oni ne bi smjeli biti formalnost, ili nešto što se mene osobno ne tiče, nešto što može proći i bez mog sudjelovanja, bez mog glasa. Veliko je pitanje kako katolik u Hrvatskoj treba glasovati? Dakako u duhu katoličke moralke, u duhu promicanja života od začeća do prirodne smrti. Hvala Bogu takvih osoba koje u tom duhu žele predstavljati hrvatski narod kao Predsjednik ili Predsjednica još uvijek ima.
Katolik po ispravno oblikovanoj savjesti ne bi trebao davati glas onima čiji su programi u suprotnosti sa katoličkim stajalištima. Ne glasuje se po tome što mi je netko simpatičan, što je medijski atraktivan, i što su za njega javni mediji. Vjernik za svog čitavog života treba biti ustrajan i postojan u dobru. Moja osobna vjera, moja slavlja katoličkih svetkovina i blagdana ne bi smjela ostati na lijepoj i nježnoj priči. Osobna vjera i osobno svjedočanstvo počiva na Zapovijedima, na Riječi Božjoj, pa makar se oko nas rušile države i carstva. Ono što je tobože moderno, prihvatljivo u svijetu nije uvijek ili gotovo nikad ispravno. Neka nam Bog bude na pomoć da budemo blizu njegove štalice, blizu njegove muke, uskrsnuća. Čvrsto vjerujem da to možemo uz molitvu, žrtvu, i Božju pomoć.
Hrvatsko nebo
