Hrvatska: Što su posljedice lošije – klima je bolja!
Vrijeme:5 min, 58 sec
„Demokratska klima uspješno je zamijenjena jednoumnom. Klima nacionalne solidarnosti u kojoj je veličanstveno obnovljena državnost, promijenjena je u klimu – Hrvat je Hrvatu vuk. Državna klima posebno je nenaklonjena slobodnima i mislećima. Na njih su se obrušile bujice straha od slobode i mišljenja. U zatvoreni prostor bez provjetravanja u ime otvorenog društva i slobodnog tržišta radne snage uvedena je atmosfera pokori se ili odlazi. Pluralnu atmosferu zamijenila je partijski pravovjerna uskladba s promijenjenom klimom. Održavanje nametnute klime jedini je pravi posao režima“, piše uz ostalo Nenad Piskač u svojoj povremenoj kolumni.
Da se klima na Zemlji mijenja nije nikakva novost. Mijenjala se tijekom povijesti mnogo puta. Strah od klimatskih promjena često je neopravdan. U tom pogledu nameće nam se kolektivni osjećaj krivnje zbog klimatskih promjena. Politika suprotstavljanja klimatskim promjenama sa svojim protumjerama pretvara se u „zasluženu“ kaznu zbog nebrige prema okolišu i prirodi u cjelini. Ona je sama po sebi disciplinska mjera. U kombinaciji s kolektivnom krivnjom izvodi zabludjela čovjeka na pravi put „zelene politike“ i sličnih ispraznica. I u Hrvatskoj je došlo do promjena, ne zbog klimatskih promjena, već zbog promjene klime. Nositelji promjene klime već dvadeset i pet godina izvode Hrvate „na pravi put“, usađuju im kolektivnu krivnju, kažnjavaju ih starim pokvarenim klimama i uskraćuju im normalnu atmosferu i zdravo podneblje…
Klima po klima i evo nam klimatske promjene
Prosječno stanje atmosfere, kaže definicija klime, nad nekim većim ili manjim područjem Zemlje mjeri se uobičajeno u razdoblju od trideset godina statističkim veličinama „meteoroloških elemenata“. Opće stanje ili raspoloženje u nekoj sredini, također je klima. Ona se pak u prenesenom značenju mjeri po područjima od radne ili neradne klime, slobodne ili neslobodne, zdrave ili nezdrave i tako dalje. Zanimljivo je promatrati i raštimanu klimu u zdravstvu, zaglupljujuću u školstvu, neučinkovitu u pravosuđu, gospodarstvu i osobito poljoprivredi, također i sigurnosnu klimu, pa onda i utjecaj na domaću atmosferu tuđinskih klima sklepanih od prastarih dijelova. I u vjerskom pogledu promijenjena je klima, primjerice, atmosferu Došašća pretvorile su u mulj bujice potrošačke „božićne čarolije“.
Klima slobode namjerno je pokvarena i pokradena, tu više vatrogasne mjere ne pomažu. Klima jasnih kriterija istine i pravde više ne postoji. Područje medija ne stane u kantu za otpad koliko se smeća nagomilalo. Kultura je strpana u dekolte stanovite četnikuše („ne štipaj umetnicu za vreme izvođenja kulturno-umetničkog programa“), toliko su, naime, kaj, klimatski zagadili kulturu da u tom području trava više ne raste osim u pjesmi hrvatske inačice Lepe Brene. Stanovite Severine. Samo ona vidi „travu zelenu“.
Promjene klime učinile su lijepu našu klimatiziranu nepoželjnim mjestom i za politički život i rad. Hrvatska je jedna od klimatski najzagađenijih država u kontinentalnoj i mediteranskoj klimi Europske unije. Kako je uspjela od zemlje s očuvanom prirodom i golemim prirodnim bogatstvima („komparativnim prednostima“) postati klimatskom crnom rupom, teško je objasniti svijetu, premda ovdje svi znamo kako i zašto koliko god gurali glavu u pijesak.
Život u klimatskoj komori zatvorenog tipa
Utjecaj promjene klime na zdravlje Hrvata nesagledivo je loš! Koliko je promjena klime utjecala na činjenicu da Hrvati po mnogim bolestima pripadaju u sam vrh Europe, još nitko nije istražio – takva je naime klima da ni nezavisna istraživanja nisu poželjna. Mnogi se Hrvati osjećaju kao u klimatskoj komori (ali ne poduzimaju ništa u cilju izlaska iz komore). U, dakle, posebno uređenom prostoru u kojemu se održavaju kontrolirani klimatski uvjeti sa svrhom ispitivanja izdržljivosti ciljanoga objekta istraživanja, to će reći „Hrvatica i Hrvata“ (F. Tuđman). Tako su Hrvati, među ostalim, uglavnom svojim neodgovornim odnosom prema promjenama klime kojima su izloženi od 3. siječnja 2000. godine do danas, postali zamorcima strogo kontroliranih zamjena klima u zatvorenom klimatiziranom prostoru. Istražuje se koliko i s kakvim posljedicama izdržavaju kontrolirane klimatske promjene i zatvoreni prostor ustajale partijske atmosfere. Što su posljedice objektivno lošije – klima je bolja! To je kriterij. Istina, kako po zakonima fizike raste temperatura u kontroliranom prostoru, tako, s druge strane, raste broj klimatskih uređaja per capita, ali to ne mijenja ukupnu kakvoću atmosfere u Hrvata željnih normalne, održive, radne i prosperitetne klime.
Promjena ukupne klime u svakom društvu, da ne velim državi, veliki je posao. Projekt je to s investitorima, inženjerima i izvođačima radova od montera klime do servisera, od pomoćnih radnika i seljaka, pa do poštenih poluinteligenata promjene klime. Tako je s kadrovskom infrastrukturom i u Hrvatskoj. U proteklih 30 godina, razdoblju u kojemu se uobičajeno mjere klimatske promjene, a zašto ne i promjene klime, Hrvatska je iz klime suverenog subjekta i „regionalne sile“ završila u regionalnoj klimi objekta. Narušena je i početna klima slobodnog poduzetništva, tȁ država je, s vojskom montera i servisera u zabrinjavajućoj mjeri korumpiranih, najveći poslodavac i investitor baš kao u razdoblju jugokomunističke klime s jednopartijskom atmosferom.
Demokratska klima uspješno je zamijenjena jednoumnom. Klima nacionalne solidarnosti u kojoj je veličanstveno obnovljena državnost, promijenjena je u klimu – Hrvat je Hrvatu vuk. Državna klima posebno je nenaklonjena slobodnima i mislećima. Na njih su se obrušile bujice straha od slobode i mišljenja. U zatvoreni prostor bez provjetravanja u ime otvorenog društva i slobodnog tržišta radne snage uvedena je atmosfera pokori se ili odlazi. Pluralnu atmosferu zamijenila je partijski pravovjerna uskladba s promijenjenom klimom. Održavanje nametnute klime jedini je pravi posao režima.
Hrvatska klimatizacija: Korak naprijed, dva natrag
I nitko ne zna kad će kod preostalih Hrvata doći do promjene klime razgradnje u klimu izgradnje. Ali svi znaju s kojim je centralnokomitetskim snagama takav zaokret nemoguć. I svi znamo iz povijesti da je svaka promjena hrvatske klime u jugoslavensku imala krvave posljedice, to jest bila i ostala promjena suverenog podneblja s integralističkim maglama.
Graditelji promjene klime u Hrvata sa svim dosadašnjim katastrofalnim posljedicama unatoč osobnoj atmosferi vlastite nečiste savjesti ipak mogu mirno spavati – nitko ih ozbiljno ne ugrožava u zatvorenom prostoru atmosfere hrvatske šutnje. Gradeći mic po mic promjenu nekad održive klime nedvojbeno razgrađuju Hrvata po Hrvata, obitelj po obitelj, supstancu po supstancu, sektor po sektor i nemaju namjeru stati u izmišljanju novih i novih inovativnih metoda sustavne razgradnje ostataka zdrave klime države i nacije. A država i nacija ih uredno plaćaju za posao izgradnje po cijeni koju sami razgraditelji odrede! No, i to će plaćanje kad-tad doći na naplatu.
Znamo da će razgraditeljskom sustavu doći jednom kraj i da će se tad razgraditelji hrvatske klime inkluzivirati (mr. A. Plenković) i u taj novi sustav. A on će ih, budući da su klimatizirani Hrvati takvi kakvi jesu, zaboraviti lustrirati. U ovom trenutku možemo iz razbibrige bacati klipove pod galopirajuće kotače traktora s prikolicom punom montera i servisera klime. I zbrajati negativne posljedice promjene klime. Takvo je, naime, kaj, opće stanje atmosfere na području Hrvatske. To pokazuju dosad izmjereni „meteorološki elementi“. Za pet-šest godina navršit će se i punih trideset godina od procesa sustavne i dalekosežne promjene klime u Hrvatskoj, pa će i statistički elementi klimatizacije započete s detuđmanizacijom pokazati da je nepotrebno uvođenje promjene klime u Hrvata napravljeno po Lenjinovu receptu: Korak naprijed, dva natrag.
Povezano:
Nenad Piskač/Hrvatsko nebo
