Ivan Lozo: “Spreman sam za časnu nevistu Branku skočiti u vatru, ali moj glas ne će dobiti”
Vrijeme:3 min, 12 sec
“Branka Lozo je redovita profesorica u trajnom zvanju na Grafičkom fakultetu u Zagrebu. Ona pripada mojoj široj obitelji i (premda je osobno ne poznajem jer sam kao dijete političkog emigranta od 1962. živio u Njemačkoj) nemam nikakve dvojbe da je rijeć o časnoj gospođi koja potječe i sada pripada obitelji izrazito kršćanskih i rodoljubnih korijena, obitelji čiji su članovi svojedobno bili na udaru zloglasne UDB-e (slično kao i roditelji Tomislava Jonjića). No… ” – pročitajte u nastavku što je još napisao i objasnio Ivan Lozo na svom profilu na Facebooku.
Od svih aktualnih predsjedničkih kandidata jedino je Tomislav Jonjić već 1990. još u mučnom mraku komunizma te lažnog bratstva i jedinstva javno digao svoj glas za slobodnu i neovisnu nam domovinu Hrvatsku. Naime, Jonjić je na prvom skupu HSP-a 21.07.1990. u Roškom Polju (kojega smo zajedno organizirali) na kojem je sudjelovalo nekoliko tisuća Hrvatica i Hrvata iz imotskog i duvanjsko-posuškog kraja održao svoj, koliko ja znam, prvi javni politički govor. Svoje rodoljublje dokazao je i time da je bio hrvatski branitelj.
Od 1990. do dana današnjeg taj odvjetnik i doktur moderne povijest javno djeluje kao starčevićanac-državotvorac. U tome je razdoblju objavio četiri znanstvene monografije, uredio petnaestak knjiga drugih autora te u raznim časopisima i zbornicima objavio više od pedeset znanstvenih i stručnih članaka s područja hrvatske povijesti 19. i 20. stoljeća, prava, književnosti i sociologije, te više desetaka znanstveno-popularnih tekstova. Bio je diplomat hrvatskoga veleposlanstva u Bernu (1992. – 1995.) te je obnašao dužnost zastupnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (2017. – 2021.). i kao takav jedan je od ključnih osoba koje su se u Gradskoj skupštini izborili da se preimenuje Trg Maršala Tita u Zagrebu.
Nedavno se pojavila kao politički akter, dojam je da je Mario Radić nju stvorio kao “Novu Ružu Hrvatsku”, kao nekoć Đapić Ružu Tomašić
Branka Lozo je redovita profesorica u trajnom zvanju na Grafičkom fakultetu u Zagrebu. Ona pripada mojoj široj obitelji i (premda je osobno ne poznajem jer sam kao dijete političkog emigranta od 1962. živio u Njemačkoj) nemam nikakve dvojbe da je rijeć o časnoj gospođi koja potječe i sada pripada obitelji izrazito kršćanskih i rodoljubnih korijena, obitelji čiji su članovi svojedobno bili na udaru zloglasne UDB-e (slično kao i roditelji Tomislava Jonjića). No, za razliku od Tomislava Jonjića koje je aktivan na političkoj sceni više od 30 godina Branka Lozo se nedavno pojavila kao politički akter, i to ni više ni manje već kao kandidatkinja za predsjednicu RH.
Ne mogu se oteti dojmu da je predsjednik stranke DOMiNO Marijo Radić nju stvorio kao “Novu Ružu Hrvatske” kao što je svojedobno Anto Đapić iz ničega stvorio Ružu Tomašić. Osim toga upada u oču da je Radić cijenjenu gospođu Lozo istakao kao dodatnu kandidatkinju “desnice” tek nakon što je Jonjić, koji je već mjesecima prije najavio svoju kandidaturu, objavio popis svojih javnih podupiratelja. Poštenije bi bilo da se je kao predsjednik stranke kandidirao Radić. Politička stranka DOMiNO nastala je kao frakcija DP, a povijest uči da su frakcije osuđene na propast.
Bilo kako bilo, ja sam, kako bi se reklo, spreman za časnu nevistu Branku skočiti u vatru, ali moj glas ne će dobiti. Glas ide Tomislavu Jonjiću koji za razliku od nje više od 30 godina javno komunicira svoje političke stavove. U ostalom smatram da je za predsjednika države pozvaniji pravnik, povjesničar i bivši diplomat od osobe koja predaje kolegije vezane uz materijale u grafičkoj tehnologiji i koja se tek nedavno pojavila na političkoj sceni.
No, svatko se ima pravo kandidirati i svatko bira po svojoj savjesti!”
Ivan Lozo
Izvor fotografija: FB-profil Ivana Loze
Povezano:
Kako je jučer bilo važno glasovati za Tuđmana, tako je danas za Jonjića!
Facebook/Hrvatsko nebo
