IHRA demantirala srbijanske medije pa otkrila da o odnošenju prema Jasenovcu tajno “pregovaraju” izaslanstva Hrvatske i Srbije

U srijedu su najprije beogradske „Novosti“, a zatim i drugi srbijanski mediji prenijeli informaciju, koja je do njih „procurjela“ iz IHRA-e, koja je imala godišnji sastanak u Londonu. Srbijanski mediji tvrdili su kako je šefica izaslanstva Hrvatske Sara Lustig „priznala“ da je „Hrvatska“, tj. NDH, „izvršila genocid nad Srbima“ u II. svjetskom ratu. Nato je IHRA objavila priopćenje u kojem se demantira to što su objavili srbijanski mediji te se tvrdi da je Sari Lustig „stavljeno u usta“ ono što ona nije rekla. Zatim se izražava željenje što je odnosno informacija o raspravi vođenoj iza zatvorenih vrata „procurjela“ u javnost te se izražava isprika Sari Lustig zbog jednoga i drugoga. Odmah zatim zagrebački je „Večernji list“ objavio dva članka u kojima s pozivom na priopćenje IHRA-e ističe kako je tvrdnja koja je objavljena u srbijanskim medijima netočna odnosno neistinita. Sara Lustig nije se oglasila, a niti su to, bar ne za sada, učinili ona osobo i nadležni predstavnici Vlade Hrvatske, čija je ona izaslanica. U nastavku donosimo 1) poveznice s člancima u „Večernjem listu“, 2) priopćenje predsjedatelja IHRA-e Erica Picklesa koje smo preveli na hrvatski s engleskoga, 3) našu kratku raščlambu tog šturog, ali sadržajnog i otkrivajućeg priopćenja. Raščlamba će otkriti upravo ono što se dosad skrivalo.

Članak i komentar u Večernjem listu – poveznice

https://www.vecernji.hr/vijesti/novosti-objavile-tekst-da-je-hrvatska-priznala-istinu-o-genocidu-nad-srbima-ali-uslijedio-je-ostar-preokret-1821058

https://www.vecernji.hr/vijesti/lazno-priznanje-genocida-ihra-opovrgnula-srpske-medije-i-ispricala-se-sari-lustig-1821071

Priopćenje predsjedatelja IHRA-e Erica Picklesa koje je Hrvatsko nebo prevelo na hrvatski s engleskoga

„IHRA osuđuje curenje netočnih informacija iz rasprave o bivšem koncentracijskom logoru Jasenovac. U partnerstvu s IHRA-om, Hrvatska je napredovala u suočavanju s onim što se odnosi na spomen-područje u Jasenovcu.

To je vrlo osjetljiva materija, koja govori i o s time povezanim sadašnjim odnosima Hrvatske i Srbije. Ovi pregovori zahtijevaju uzajamno poštovanje i poverljivost. Današnji izvještaji u srpskim medijima netočni su te stavljaju riječi u usta hrvatskoj predstavnici. To ugrožava sav napredak postignut u svezi s tim osjetljivim pitanjem.

IHRA je razočarana onim, tko god to bio, tko je iznio u javnost tu informaciju. Ta osoba nije djelovala na načine koji pomažu svijetu razumjeti povijest Jasenovca. Ispričavamo se voditeljici hrvatskog izaslanstva za nepravedan postupak što ga je doživjela.

Na kraju krajeva, to pitanje moraju zajedno riješiti Hrvatska i Srbija. Zbog ponašanja nekih predstavnika Srbije naspram IHRA-i, ta je zadaća sada postala težom.“

Kratka raščlamba sadržaja priopćenja

U oči udara sljedeće što je izričito ili implicite sadržano u priopćenju:

• da je „nepoznat netko“ između članova srbijanskog izaslanstva iznio u javnost ono o čemu se interno raspravaljalo na zatvorenom sastanku te da je pritom „stavio u usta“ Sari Lustig to što ona ondje nije rekla, ili nije točno tako rekla, ili uopće nije rekla;
• da nije precizirano što se demantira, koja se točno tvrdnja srbijanskih medija (a bilo ih je više, i različitih, čak u istom prikazu „Novosti“) opovrgava;
• da to što je na sastanku odnosno u (povjerljivoj) „raspravi“ gđa Lustig uistinu rekla nije ni prikazano ni citirano, kako bi se otklonila svaka nejasnoća ili zabuna o tomu što ona jest, a što nije rekla;
• da IHRA održava sastanke u tajnosti i diskreciji, te da se iznošenje informacija o sadržajima njezinih sastanaka smatra nedopustivim i krajnje nekorektnim, tj. da su sadržaji sastanaka konspirativne, povjerljive naravi, zatvoreni za oči i uši javnosti;
• da predsjedatelj IHRA-e smatra kako će upravo pomoću takve konspirativnosti ta međunarodna organizacija uspijevati ostvarivati svoje zadaće;
• da se IHRA ne bavi samo onim radi čega formalno i službeno i postoji – a to je Holokaust odnosno genocid isključivo nad Židovima u II. svjetskom ratu –, nego i da se u raspravama govori o drugim područjima, kao što je pitanje (tobožnjega) genocida nad Srbima u Hrvatskoj, a ne, recimo, srpskog genocida nad Hrvatima;
• da se, dapače, o odnosu prema Jasenovcu i onomu što treba na tom planu činiti vode „pregovori“ (ta riječ, engl. negotiations, u diplomatskom žargonu ima mnogo službenije značenje od riječi „razgovori“, odnosno implicira zaključke do kojih se nastoji doći i koje će zatim stranke u pregovorima službeno provoditi kao prihvaćene obveze) između Hrvatske i Srbije;
• da nije objašnjeno zašto bi se u okviru IHRA-e uopće vodili ikakvi pregovori između Hrvatske i Srbije, o čemu bi se oni vodili ni imaju li izaslanstva mandat za takve „pregovore“;
• da se „pitanja“ povezana sa spomen-područjem Jasenovac – gdje se za „pitanja“ upotrebljava višeznačna engleska riječ concerns, koja znači nešto svakako više od „pitanja“, a ponešto manje od formalnog ili stvarnog „problema“, nešto kao „osobita briga/zabrinutost“ ili kao ono mimo čega tko ne može niti želi pasivno prolaziti – treba razriješiti u pregovorima između Hrvatske i Srbije;
• da je pritom riječ o „zadaći“ (engl. task), a ne recimo o potrebi, traženju ili nastojanju, pri čemu nije objašnjeno tko je komu dao tu zadaću ni koji je opseg sadržaja, ovlasti i sredstava za ostvarivanje te zadaće obuhvaćen mandatom izaslanstava i same IHRA-e;
• da je time, ma što to predmetno i sadržajno značilo, negdašnji logor Jasenovac ili neki njegov bitan aspekt odnošenja prema njemu, komemoriranja i sl. proglašen primarno bilateralnim pitanjem u odnosima između Hrvatske i Srbije, a ne pitanjem recimo nacionalne ili internacionalne historiografije i, u sferi komemoriranja, hrvatske državne i kulturne politike;
• da time istina o Jasenovcu i njoj primjereno komemoriranje nisu „internacionalizirani“, nego su u osnovi kroato-serbizirani: stavljeni u „zadaću“ dvjema državama, jednoj na čijem se teritoriju glavnina tog logora nalazila, i drugoj na čijem se teritoriju taj logor nije nalazio;
• da je dakle za daljnje odnošenje prema tog logoru nadležna i Srbija koliko i Hrvatska, što bi značilo da se Srbiji daje a priori pravo „veta“ na svaku odluku Hrvatske
• da se u tim hrvatsko-srpskim “pregovorima” IHRA postavlja kao međunarodni formalni okvir te kao katalizator i pokrovitelj;
• da je sada izaslanstvo Srbije svojim neodgovornim postupkom učinilo medvjeđu uslugu tim diskretnim nastojanjima u “osjetljivoj materiji” o kojoj se na taj način “pregovara” s ciljem ostvarivanja spomenute „zadaće“, za koju nije objašnjeno tko ju je komu i kada dao.

Povezano:

Strankama hrvatske ljevice ne smeta „crna legenda“ o Jasenovcu

Hrvatsko nebo