SVETAC DANA “Sveta Cecilija”

petak, 22. studenog 2024.

Rimska mučenica i zaštitnica glazbenika.

Sveta Cecilija jedna je od četiri velike rimske mučenice, a njezino mučeništvo prvi se put spominje u 4. stoljeću. Rođena je u Rimu u II. stoljeću u bogatoj rimskoj obitelji, plemenitog roda. Svaki dan je išla na misu, koju je u katakombama pokraj Apijeve ceste služio papa Urban. Putem su je čekali brojni siromasi, prema kojima je uvijek bila milostiva i darežljiva srca. Želja njezinih roditelja bila je da im kćerka postane slavna matrona, te su je dali poučavati u znanostima, a osobito u glazbenoj umjetnosti. No ipak, u njezinoj duši nije prevladala težnja svjetske slave koja je prolazna, već duhovna punina koja otvara nebeske horizonte. Razlog tome jest što se Cecilija susrela s kršćanstvom i njegovim vrednotama kojima je Krist Isus obogatio svijet. Sve je više upoznavala božanske istine i nebesku mudrost. Roditelji su joj bili pogani te su je udali za plemenitog mladića Valerijana, koji je također bio poganin. Na dan zaruka, “dok su odzvanjala glazbala, ona je u srcu pjevala samo Gospodinu, svojem pravom zaručniku”.

Nakon vjenčanja s plemićem Valerijanom, priznala je da je kršćanka te da se na poseban način zavjetovala Bogu i da ima kraj sebe anđela koji joj pomaže održati to obećanje, i koji bi ga kaznio ako bi pokušao prekršiti njezin zavjet. No, ako je bude poslušao, Bog će ga nagraditi. Valerijan je, ne samo pristao na održanje zavjeta, nego se poželio krstiti. Krstio ga je i poučio papa Urban I. (222. g. – 230. g.) skriven u katakombama zbog progona kršćana.

Vraćajući se k Ceciliji, opazi anđela kako stoji do nje držeći dvije cvjetne krune. Anđeo položi krunu od ljiljana na glavu Ceciliji, a krunu od ruža na glavu Valerijanu. Valerijan je na kršćanstvo pridobio i svojeg brata Tiburcija, te su obadva postali svjedoci vjere, pridobivajući i druge na kršćanstvo. Brinuli su se za udovice i siročad te sahranjivali kršćanske mučenike u katakombama u Rimu. Doznavši za to rimski upravitelj, zapovijedi im da prestanu, no kad oni to ne htjedoše, dade ih pogubiti. Cecilija je umirala dugo, u teškim mukama. Ipak, i tada je bodrila kršćane na ustrajnost u vjeri.

Sveta Cecilija najprije je bila pokopana u Kalistovim katakombama, pored papinskih kripti. Njezino je tijelo kasnije preneseno u baziliku sv. Cecilije u Rimu. Pri temeljitoj obnovi bazilike 1599. godine posebna komisija otvorila je kovčeg sv. Cecilije i našla njezino tijelo očuvano.

Smatralo se da je sv. Cecilija za života bila toliko blizu neba da je mogla čuti anđeosko pjevanje. Prema legendi, znala je svirati na svim instrumentima. Proglašena je zaštitnicom crkvene glazbe i glazbenika, a štuje se i kao zaštitnica pjesnika, graditelja orgulja i glazbenih instrumenata. Njezin lik često se nalazi na orguljama ili u njihovoj blizini, a prikazuje se s knjigom, palmom i dubokom ranom na vratu.

Molitva svetoj Ceciliji

Sveta Cecilijo, koja si svojim životom i mučeništvom pjevala hvale Gospodnje i koju Crkva časti kao zaštitnicu glazbe i pjevanja, pomozi nam svjedočiti našim glasom i zvukom naših instrumenata, onu radost srca koja nam dolazi od vršenja Božje volje i iz ispravnog življenja našeg kršćanskog ideala.

Pomozi nam dostojno animirati svetu Liturgiju, iz koje izvire život Crkve, svjesni važnosti naše službe. Darujemo ti napore i radosti našeg rada, da bi ih ti položila u ruke Djevice Marije, kao skladnu pjesmu ljubavi za njezina Sina Isusa. Amen.

Sv. Cecilija, moli za nas!

Hrvatsko nebo