Jozo Pavković: Može li država stati na kraj djeci “bombašima” i njihovu teroru nad prosvjetarima i društvom

Javna je tajna da nastavnici strahuju od reakcija djece i roditelja, pa i u vrednovanju njihova znanja spuštaju letvicu. Pušu na hladno i nastoje spriječiti moguću osvetu učenika i roditelja.

Sliku izokrenutih vrijednosti bh. društva ovih dana upotpunjuju “zločesta” djeca. Neka od njih nadmašila su punoljetne “kolege”. Ona poput epidemije šire lažne dojave o postavljenim bombama u školama. Ponajviše je na udaru Sarajevska županija. Jedan od učenika čak je 49 puta lažnim dojavama prisilio profesore na prekid nastave i policiju na “kontradiverzijski pregled”.

Bezbroj je razloga za incidente, od odgode ispita, neslanih šala do zastrašivanja kolega i profesora. Nekima je važno samo biti frajer. Drugima je motiv novac. Utvrđeno je kako se kolegi plati marku ili dvije za anonimni telefonski poziv koji će prekinuti nastavu i osloboditi ga ispita.

U nasilju maloljetnika lažne su dojave još i najbenignije. Oni su često počinitelji zločina kakvih se ne bi “posramili” ni najokrutniji kriminalci. Najdrastičniji slučaj onaj je dječaka Koste iz Beograda. On je prošle godine ubio svojih devet kolega iz sedmog razreda dok su slušali sat povijesti. Ubio je i domara te ranio još šestero. U BiH učenici na nastavu također dolaze s vatrenim oružjem. Kao, recimo, u Tuzli, Žepču, Ljubinju… Ne tako davno učenik osnovne škole u Lukavcu pucao je iz pištolja i teško ranio jednog zaposlenika škole i pomoćnika ravnateljice. Još je bezbroj slučajeva u kojima učenici vatrenim ili hladnim oružjem prijete vršnjacima. Najnoviji je slučaj iz Subotice, gdje je učenik nožem napao i ozlijedio kolegicu.

Zbog nasilnih učenika trpe mnogi vršnjaci. No u interesu mira u školi o tim se slučajevima uglavnom šuti. Koliko je to krupan problem, pokazuje i slučaj iz jedne zagrebačke škole. U njoj se cijeli razred ispisao zbog učenika koji ih maltretira. Sličan scenarij dogodio se i u jednoj mostarskoj osnovnoj školi. Nisu to osamljeni primjeri jer često se takvi problemi nastoje riješiti bez očiju javnosti. U svemu tomu roditelji su često akteri, loši uzori svojoj i drugoj djeci.

Jer iskustva govore da motiviranje učenika na zastrašivanja i nasilne prekide nastave potiču i njihovi roditelji. Oni još češće maltretiraju nastavnike. Javnost je ovih dana šokirao incident u Bijeljini, gdje je roditelj ušao u zbornicu i išamarao profesoricu. Valjda zbog loših ocjena djeteta. Javna je tajna da nastavnici strahuju od reakcija djece i roditelja, pa i u vrednovanju njihova znanja spuštaju letvicu. Pušu na hladno i nastoje spriječiti moguću osvetu učenika i roditelja.

Ima li društvo snage zaustaviti maloljetničko nasilje?! I gdje je za ovakvo stanje odgovornost roditelja, odgojnih institucija, društva…? Na koncu, kakva je u svemu uloga pravne države? Ona je sada motivirajuća za nasilnike i zlostavljače jer mala je odgovornost mlađih od 14, pa i 16 godina, za zločine. Zato i ne čudi da, primjerice, u Sarajevu čak i nakon uhićenja nekoliko maloljetnika koji su lažno dojavljivali o postavljenim bombama i najava pravosudnog procesuiranja, lažne dojave u školama nisu prestale. Naprotiv, čini se kako dojavljivači postaju heroji svoje generacije, uzori ponašanja u društvu iskrivljenih vrijednosti.

U zakone treba uključiti i strožu odgovornost roditelja, prosvjetarima vratiti nekadašnji status. Odgovornost snose i mediji. U javnosti se nasilje promovira kao društveno prihvatljivo ponašanje. Pa nema minute filma bez tučnjave i pucnjave. Rješenje je, dakle, kompleksno i uvjetovano djelovanjem u mnogim segmentima društva. Bez toga će nasilje ili prijetnja nasiljem postati normalna pojava. A što će se dogoditi kada maloljetni nasilnici, pa i dojavljivači o bombama, odrastu!? Sat do eksplozije i potpunog uništavanja društvenih normi uvelike otkucava. Krajnji je trenutak da država krene u obračun sa “zločestom” djecom. I njihovim roditeljima.

vecernji.ba/Hrvatsko nebo