Od imena do poslanja: Tko je Mesija, Pomazanik, Krist, kako ga upoznati, što je učenicima činiti?

„Petar je pokazao da mu zna ime i da zna nešto o njegovoj službi, ali je to bilo daleko od cjelovite spoznaje mesijanskog poslanja. To je kao kad i mi ljudi jedni drugima znamo ime i prezime i poneki podatak, ali smo daleko od toga da upoznamo osobu. Tako je Petar znao nešto o Mesiji, a Isus ga je morao poučiti svemu. Bez Isusove pouke je sve što zna nedorečeno i nedosljedno, te ne odgovara stvarnosti shvaćanja osobe Sina Božjega“, ističe se u homiliji na stranici Patrologija uz današnja misna čitanja (24. nedjelja kroz godinu – B; čitanja: Iz 50,5-9a; Ps 116,1-9; Jak 2,14-18; Mk 8,27-35).

Kao jedna od važnih stvari za ljudski život, a po čemu se razlikuje od ostalih bića na zemlji, je sposobnost da imenuje stvarnost oko sebe. Tako svakoj stvari, pojavi ili biću čovjek daje ima po kojoj prepoznaje stvari oko sebe, to jest uči njihovu bit i funkciju. Ime koje daje stvarima spaja s vlastitom spoznajnom sposobnošću i pokazuje da je razumio o čemu je riječ, te da zna ispravno upotrebljavati. A ako dođemo u doticaj s nepoznatom stvari, onda pozorno istražujemo i slušamo one koji će nas poučiti, ne samo njezinu imenu, već i primjeni i svrsi kojoj služi. Jer bilo bi nedostatno ako bismo naučili samo naziv za pojedine predmete ili bića, a ne bismo upoznali njihovu bit, službu i zadaću na zemlji. Onda bismo se prema njima krivo ophodili, ili bismo ih koristili za neprimjerene svrhe, čime bismo nanijeli štetu i sebi i njima. Ovo rečeno može se slično primijeniti na ljude, njihova imena i njihovo poslanje. Naime, svaki čovjek uz svoje osobno ime, ima i ime svoje vrste, kao i svoga naroda i roda. Tako svakoga čovjeka prepoznajemo kao osobu s imenom koja pripada ljudskoj vrsti, ucijepljena je u određeni narod i nosi prezime svoga roda. A sve skupa potrebno je živjeti pred Bogom u vidu poslanja koje nam je on dao, to jest svrhe i smisla koje daje svakom pojedincu. Zato pojedinac nije pred Bogom broj, ali ni prazno ime bez smisla, cilja i poslanja, već osoba čije je ime on izgovorio dajući mu i vrlo jasno zaduženje u svijetu.

Upravo ovo vidimo na primjeru današnjega Evanđelja. Naime, učenici su Isusa poznavali kao sina Marijina iz Nazareta, uvjereni da on ima svojevrsno poslanje od Boga, a ticalo se spasenja Božjeg naroda. U tom duhu Petar Isusu na upit odgovara da je Pomazanik – Krist: „I krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: ‘Što govore ljudi, tko sam ja?’ Oni mu rekoše: ‘Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.’ On njih upita: ‘A vi, što vi kažete, tko sam ja?’ Petar prihvati i reče: ‘Ti si Pomazanik – Krist!’ I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.“ Petar je, dakle, ispravno povezao ime i poslanje: Isus i Krist. Ali ostalo je još nešto vrlo važno, a to je da do kraja shvati bit i smisao Isusova poslanja. Zato je Evanđelist zapisao da ih je Isus nakon takve Petrove izjave počeo poučavati da mora mnogo pretrpjeti, biti odbačen i ubije, da bi nakon tri dana ustao. Dakle, premda je znao da je Petar točno odgovorio, s obzirom na tekst izjave, Isus je znao da mu još nedostaje dublji i ispravniji sadržaj svega što je rekao. Potvrda toga je da se Petar čak usprotivio Isusovoj pouci, pa ga je Isus morao vrlo oštro ukoriti.

Doista, da je Pomazanik, mnogi su različito shvaćali. Ali baš zato je on bio tu da ih pouči ispravnome shvaćanju. Za njega biti Pomazanik – Krist nije samo ime, već služba koju treba vršiti, te on najbolje zna što treba izvršiti sukladno volji Očevoj. A jer je on Pomazanik Očev, onda njegovu imenu treba vrlo jasno i precizno pridružiti ispravan sadržaju. Ne određuje ime sadržaj već ga izriče i trebalo bi odgovarati sadržaju. Zato Isus nije htio da oni ostanu s nekim svojim uvjerenjima ili privatnim mišljenjima o Mesiji i njegovu poslanju, za koje su mislili da je društveno-političko. On ih stoga poučava da znaju tko je i kakav je Mesija, te koje mu je poslanje pred Bogom, a među ljudima. Petar je pokazao da mu zna ime i da zna nešto o njegovoj službi, ali je to bilo daleko od cjelovite spoznaje mesijanskog poslanja. To je kao kad i mi ljudi jedni drugima znamo ime i prezime i poneki podatak, ali smo daleko od toga da upoznamo osobu. Tako je Petar znao nešto o Mesiji, a Isus ga je morao poučiti svemu. Bez Isusove pouke je sve što zna nedorečeno i nedosljedno, te ne odgovara stvarnosti shvaćanja osobe Sina Božjega.

To je put kojim treba ići naše vjerničko shvaćanje. I naš pogled treba biti uprt na osobu Isusa Krista od koje učimo tko je on doista bio, jer i danas ga ljudi tumače u nekoj lepezi značenja, a da ne slušaju što on sam kaže o sebi. Štoviše, a da ne slušaju svjedočanstvo apostola koji su posvjedočili Crkvi i u Crkvi čemu ih je on poučio o samome sebi. A kao što je trebalo vremena i njima da spoje njegove ime i službu s potrebnim sadržajem, tako je potrebno da i mi pozorno slušamo riječi Evanđelja, da o njima razmišljamo u duhu crkvene predaje, te tako iz dana u dan cjelovito upoznajemo svoga Gospodina. To je onda način da upoznamo i sami sebe kao Božje pomazanike – kršćane, one koji svoje ime vuku iz Kristova imena. Tako nam se ne će dogoditi da budemo nedosljedni, da nosimo njegovo ime, a da sadržaj našega života ne odgovara značenju imena koje nosimo. Jer kao što je Isus imao poslanje da bude Krist – Pomazanik, tako imamo i mi poslanje da budemo kršćani – Bogom pomazani da pomazujemo sve koje susrećemo milošću božanskoga života za spasenje i život vječni.

Patrologija/Hrvatsko nebo