Vladimir Trkmić: Molitveni vapaj bolesne Zemlje

U naše vrijeme se često počelo u osobnim razgovorima koristiti pojmovlje „ prošlo je ispod radara“. A to znači da je bilo nezamijećeno, ili pak premalo uočljivo, nije imalo nikakvog odjeka. Kraj raznih svakodnevnih političkih i politikantskih tema dogodi se često u naše vrijeme da dobre vijesti, realno pozitivne vijesti padaju u drugi plan. Ili pak se dogodi da se te vijesti vide i da se preko njih brzopotezno „preleti“, smatra ih se nedovoljno jakim da bi se o njima raspravljalo i pisalo. Tako je to bilo i sa viješću, bolje rečeno predloženom molitvenom motivu pape Franje za mjesec rujan.

To se „prelijetanje“ dogodilo katoličkim medijima: tiskovinama i portalima. A to se dogodilo također i svjetovnim medijima koji takve vijesti ne bilježe i ne „prodaju“. Vrlo dobro se „prodaju“ senzacije, razni mogući raskoli u strankama, primitivne svađe između „polu-inteligentnih i pod-kapacitiranih“  političara, afere svih mogućih vrsta. Što je papa Franjo predložio za mjesec rujan? On je predložio da bi Crkva u mjesecu rujnu mogla moliti na temu vapaja Zemlje. Vjernicima je u tom molitvenom prijedlogu postavio dva pitanja: „ čujemo li bol zemlje koja ima ognjicu, koja je bolesna ?“ A drugo pitanje odnosi se na pitanje vezano uz ekološke katastrofe: „čujemo li bol milijuna žrtava ekoloških katastrofa ?“.

Usudio bih se reći da smo već kako neki kažu „oguglali“ na negativne, katastrofične vijesti. Barem mi se tako čini. Mediji su nas već vrlo dobro naučili da ih registriramo, eventualno o njima pričamo dan ili dva. I to je to! Takve vijesti smatramo već sasvim „normalnim pojavama“, iako one to nisu. Poziv na molitvu za bolesnu Zemlju, poziv na empatiju sa stradalnicima nažalost „prolazi ispod radara“ naših umova i duša. Nastaje pitanje, jesmo li nakon tih silnih vrućina, toplinskih valova, konačno shvatili da postoji „vapaj Zemlje“, zemlje kojoj je potrebna kiša, potrebit lijek, vraćanje u nekadašnju normalu pravilnih izmjena godišnjih doba, uravnoteženost između sunčanih i kišnih dana? Ili  se kukajući u toplinskim valovima radije zavučemo u klimatizirane prostore ne osjećajući baš ništa osim željnog iščekivanja kada će zahladiti. Pokušajmo ipak kako kažu neki duhovnici barem u mjesecu rujnu uputiti Bogu „strelovitu“, kratku molitvu: „ Bože, liječi i izliječi našu Zemlju!“ „Budi na pomoć svima onima koji pate zbog ekoloških katastrofa.“

Što je to vapaj – sinonimi

Vȁpāj  je krik, uzdah, izraz bola, molbe i žudnje za nečim; zazivanje, preklinjanje. Riječ je o pojmu koji se koristi da bi se označio izraz teškog ljudskog bola. Sve češće se ovaj pojam upotrebljava kako bi se označilo podnošenje nekih teških muka, to jest rađenje nečega sa teškom mukom. Sinonimi ove riječi su još i jadikovanje, naricanje, zapomaganje, kuknjava, cviljenje. Vapaj se razlikuje od običnog  ljudskog plača. Plač se može javiti i kao nešto pozitivno (plakanje od sreće), dok vapaj ima isključivo negativnu konotaciju i koristi se kako bi se označila izrazito jaka čovjekova bol. Osjećamo li barem ponekad takvu bol?

Papa Franjo

Molimo za vapaj Zemlje

Ako našem planetu “izmjerimo temperaturu” vidjet ćemo da Zemlja ima ognjicu. I osjeća se loše, kao i svaki bolesnik.

No, čujemo li tu bol?

Čujemo li bol milijuna žrtava ekoloških katastrofa?

Od posljedica tih katastrofa najviše trpe siromašni, oni koji su zbog poplava, vrućina ili suša prisiljeni napustiti svoje domove.

Hvatanje u koštac s ekološkim krizama koje je uzrokovao čovjek, kao što su klimatske promjene, onečišćenje ili gubitak bio-raznolikosti, zahtijeva ne samo ekološke, već i društvene, ekonomske i političke odgovore.

Moramo se posvetiti borbi protiv siromaštva i zaštiti prirode, mijenjajući svoje osobne i navike naše zajednice.

Molimo da svatko od nas srcem osluškuje vapaj Zemlje i vapaj žrtava ekoloških katastrofa i klimatskih promjena, osobno se zalažući za očuvanje svijeta u kojem živimo, kaže se u Papinoj video-poruci kojom najavljuje molitvenu nakanu za rujan na temu “Za vapaj Zemlje” koju je objavio Tiskovni ured Svete Stolice.

Hrvatsko nebo