Iranski začin u “bosanskom loncu” Što je Hezbolah radio u BiH za vrijeme rata?

Tijekom govora na sahrani Fuada Šukra, visokog dužnosnika Hezbolaha koji je ubijen u izraelskom udaru na predgrađe Bejruta u utorak, lider te šiitske militantne organizacije Hasan Nasralah dotaknuo se i jednog “zanimljivog” detalja iz bogate biografije stradalog časnika.

“Mučenik Fuad Šukr bio je vođa skupine koja je otišla u Bosnu i Hercegovinu da podrži muslimane početkom devedesetih”, rekao je Nasralah tijekom govora, piše Russia Today Balkan.

O Šukrovom angažmanu u BiH nakon njegove smrti pisao je i “Majadin”, libanonski medij blizak Hezbolahu, koji je naveo da se on od 1992. godine bavio vanjskim poslovima, kada je između ostalog “mentorirao mladež koja je podržavala svoju braću u Bosni”.

Poznati britanski novinar Robert Fisk, koji je tijekom rata često boravio u BiH, napisao je da je u borbama sudjelovalo oko 150 pripadnika Hezbolaha, koji su bili među prvim dobrovoljcima s Bliskog istoka koji su došli da podrže bosanske muslimane.

Veze Hezbolaha s tzv. Armijom BiH tijekom rata u BiH nisu tajna. Na kraju krajeva, ta organizacija nikada nije pokušala prikriti svoju podršku bosanskim muslimanima, a njihove akcije bile su dio šireg iranskog angažmana u sukobu na prostoru bivše SFRJ.

Američki zrakoplovni časnik i obavještajac Steven O’Hern je svojoj knjizi o iranskoj Islamskoj revolucionarnoj gardi pisao da su pripadnici te elitne jedinice slali oružje i obučavali muslimansku vojsku tijekom rata u BiH (1992-95), ali i Oslobodilačku vojsku Kosova (OVK) tijekom Rata na Kosovu 1999. godine.

Iran je bio jedna od prvih zemalja koje su podržale vlasti u Sarajevu nakon izbijanja rata, zaobilazeći embargo na izvoz oružja na prostor tadašnje SFRJ koji je Vijeće sigurnosti UN uveo u rujnu 1991. godine.

O’Hern navodi da je administracija američkog predsjednika Georga Busha Starijeg bila protiv iranskog miješanja u BiH, te da je pod američkim pritiskom hrvatska zapjenila iransko oružje koje je preko te zemlje trebalo završiti u rukama vojnika tzv. Armije BiH.

Međutim, nekoliko godina kasnije, administracija Billa Clintona je – iako se javno zalagala za poštovanje embarga – tajno podržala isporuku iranskog oružja muslimanskoj vojsci. Iranski operativci su u Bosnu slali ne samo puške i uniforme, već i protuoklopno naoružanje i lake prenosive raketne sustave.

Kako navodi taj američki stručnjak, iranski specijalci ubrzo su se infiltrirali i u obavještajne strukture u Sarajevu, a s njima su u BiH stigli i članovi Hezbolaha. Oni su se uskoro razvili bliske odnose s visokim dužnosnicima vladajuće SDA, koji su opstali i u godinama nakon okončanja rata.

Kako je prije desetak godina pisao Gordon Baros, američki politolog i stručnjak za Balkan, mnogi u američkom State Departmentu devedesetih godina su vjerovali da bi, ako se Srbi i Hrvati odcijepe od BiH, ta zemlja postala “neodrživa krnja islamska država” i “platforma za iranski terorizam”.

Prema navodima holandskog politologa Cesa Vibesa, koji je pisao o vezama SAD i radikalnih islamista u BiH, “Turska i Saudijska Arabija su tijekom rata bile više nego spremne isporučiti oružje i odvući Izetbegovića od iranskog utjecaja, ali je bosanska vlada bila daleko više usmjerena ka Iranu”.

Američki obavještajci u BiH došli su do istog zaključka. Robert Baer, agent CIA stacioniran u Sarajevu tijekom rata, kasnije je tvrdio da je “vlada bosanskih Muslimana klijent Iranaca … Ako bi morali napraviti izbor između CIA i Iranaca, oni će uvijek izabrati Irance”.

Nije tajna da je lider bosanskih muslimana Alija Izetbegović gajio simpatije prema iranskoj Islamskoj revoluciji iz 1979. godine, kao i prema osnivaču Islamske republike, ajatolahu Ruholi Homeiniju. Skupina njegovih bliskih suradnika je 1982. tajno otputovala u Iran kako bi sudjelovali na islamskom seminaru, da bi nakon povratka u Jugoslaviju bili uhićeni.

Prema izvještaju CIA do kog je došao američki novinaru James RIsen, sam Izetbegović je bio “bukvalno na [iranskom] platnom spisku”, a jednom prilikom je primio 500.000 dolara u gotovini od iranskih agenata. Zanimljivo je da je iranski veleposlanik u BiH bio jedini strani diplomat koji je pratio Izetbegovića tijekom njegove predizborne kampanje 1996. godine.

Vjeruje se da je “čovjek za vezu” s Iranom u Sarajevu bio Hasan Čengić, Izetbegovićev čovjek od povjerenja zadužen za šverc oružja i zaobilaženje embarga. Nakon rata, Čengić je smanjen s mjesta zamjenika ministra obrane, navodno pod američkim pritiskom. On je, međutim, nastavio igrati značajnu ulogu u SDA.

Međutim, on nije bio jedini časnik tzv. Armije BiH koji je surađivao sa Irancima. Nakon što su Amerikanci početkom 2020. ubili zapovjednika jedinice Kuds u okviru Islamske garde Kasima Sulejmanija, u medijima širom regije osvanula je informacija da se tadašnji bošnjački član predsjedništva BiH Šefik Džaferović tijekom rata u BiH sastajao upravo s tim iranskim časnikom.

“Sulejmani je bio prisutan u BiH i kada su mudžahedini likvidirali Srbe odsijecajući im glave, s čim je Džaferović bio upoznat, ali nije poduzeo nijedan korak da se počinitelji tog gnusnog zločina privedu pravdi”, pisale su “Večernje novosti” tok prilikom.

 hms.ba / Hrvatsko nebo