Dugom vrelom i pomalo dosadnom hrvatskom ljetu nedostaje političkih uzbuđenja!
Vrijeme:6 min, 42 sec
Nije da nema događaja i peripetija. Eto, na primjer, sutra će u Europskom parlamentu, točno u 13 sati, biti izabrana ili ne će biti izabrana za predsjednicu Europskog povjerenstva na još pet godina majušna doktorica Ursula-Pfizer. Mnogo će uzbudljivije biti ako ne bude izabrana. Dok ‘Hrvatina’ Plenković i ‘Grkljanin’ Mitsotakis pritajeno iščekuju ne će li se i kojem će se od njih dvojice tada sreća možda osmjehnuti. Kao pričuvnim igračima. Zamislimo samo takvu eksploziju ponosnog samozadovoljstva i vatromet pohvala! Kojih među našim ljudima, ruku na srce, izvan HDZ-a toliko nedostaje. Nezahvalni narod ne hvali i ne veliča dovoljno Plenkovića, ni Čovića, a ni onog tamo Milanovića. Iako su sva trojica tako veliki. Pravi pandani i sparing-partneri velikomu Dodiku. Bakir, Komšić, Murphy, Ursula i Borrell za njih su prava ’sića’. – Ovom dugom vrelom ljetu ipak nedostaje borbenijih uzbuđenja. No možda poneko i dođe. Veselo i smiješno uzbuđenje, ne žalosno i ozbiljno, nadajmo se.
Prvi dio političke godine, onaj do kolektivnih odmora vlada i najviših dužnosnika, koji počinje krajem srpnja i traje do sredine kolovoza, približio se kraju. Što je, tu je. Manje-više. Nešto je razriješeno, recimo tko će vladati na Markovu trgu, a ponešto je i dalje na počeku.
U Hrvatskoj je današnjim imenovanjem novih ili potvrđivanjem dosadašnjih državnih tajnika i Vladinih dužnosnika dovršen posao konstituiranja nove izvršne vlasti nakon proljetnih izbora, s HDZ-om i DP-om kao koalicijskim partnerima. Točnije, s HDZ-om i DP-om kao korisnom i poslušnom štakom za osiguravanje HDZ-ove većine.
Sve to postalo je poprilično dosadno. HDZ je takav otprije, a DP je naglo postao takav. Prilagodio se starijemu. Nema tu više nikakvih iznenađenja. Ni uzbuđenja. Hrvatski domoljubni eros erodirao je s ovakvim DP-om. Omlohavio. ‘Izdušio’. (Tu ni prepečenica ne pomaže.)
U međuvremenu, vladajući HDZ održao je unutarstranačke izbore za šest najviših dužnosnika, a proces će dovršiti u listopadu na svom općem saboru. Sada „testira“ razna imena da bi (Andrej Plenković) odlučio koga poslati u dvoboj s Milanovićem za trofej koji se zove „Pet godina svačega i ničega na Pantovčaku“, s dobrom plaćom, osiguranjem, protokolom, povlasticama, putovanjima i raspolaganjem besplatne javne tribine. S koje se može narodu davati sedative, a može ga se i uznemirivati i srditi, i njega i vladu, kao što je to činio Milanović. Ali od svega toga nije bilo koristi za njegov SDP i njegovu takozvanu ljevicu. Naprotiv, od svega toga što je on činio i poduzimao na izborima za Sabor najviše je koristi imao – omraženi mu Plenkovićev HDZ.
Za vrijeme Tuđmana, HDZ je muku mučio s (ne)vladanjem gradom Zagrebom; poslije njega, muku muči s (ne)vladanjem državom s Pantovčaka. Osim (Karamarkove) „preeecjednice“ u jednom mandatu, svi tamo gore bili su ne samo ispod kože, nego i po koži „crveni“. Teško da će se pod Plenkovićem ta tradicija opet prekinuti. Naprotiv, svi su izgledi da će se nastaviti. Valjda zato i ovo kilavljenje s traženjem i (ne)pronalaženjem HDZ-ova predsjedničkog kandidata za izbore u prosincu.
No zato Plenković predvodi izaslanstvo HDZ-a RH koje će se sljedeći tjedan sastati u Mostaru s (Čovićevim) HDZ-om BiH. Teško da će po ovom zvizdanu, kada se nikomu nikamo ne putuje osim na more ili u toplice ili na jezera i rijeke ili visoko u planine ili nisko u hladne špilje, to biti samo protokolaran sastanak, reda radi i iz folklornih razloga. Iako će tu biti i folklornog i retoričkog hrvatstva, ne treba u to sumnjati. Zasigurno će Čoviću i njegovima „starija braća“ iz Zagreba prenijeti neke važne poruke. Ma od koga one dolazile. Vidjet ćemo, ili će nam zatajiti, koje i kakve.
A u samoj Bosni i Hercegovini Hrvati uglavnom samo (aktivno) promatraju kako se ne smiruje sve izlizanija kavga između bošnjačkih unitarista i srpskih secesionista. Zbog njihovih razmirica zajednička im je država danas ostala bez 70 milijuna europskih eura, obećanih dobrim đacima odnosno pristupnicima na „Z. Balkanu“. Jedino ta država od svih šest nije ispunila zadana tri uvjeta da dobije prvi obrok europske mrkve. Koja bi još i po ovoj vrućini i po zimskoj hladnoći i te ako dobro došla. Sredstva, ne mrkva.
Osim toga, Dodiku su nastavili suditi u Sarajevu dovođenjem jednog svjedoka. Tomu unatoč, on i dalje jogunasto ne priznaje gospodina Schmidta kao be-ha nadvladara. Unatoč PIC-u i ostalim moćnim kraticama i pokratama – pred kojima se mnogima od straha gaće tresu. Kao što su EU, EUFOR i NATO. Povrh toga, ne odustaje od pokretanja postupka „razdruživanja“ njegova entiteta od onog drugog. Samo što to ponešto odgađa. Lisiči se Milorad, svjestan da mu leđa ne pokriva Aleksandar. Njegovi donose propise koji nailaze na osudu od spomenutih i nespomenutih kratica, a osobito od jednog veleposlanika, američkog. Taj je upravo na odlasku. Valjda mu je navrh glave Dodika. Ili ga se, kao bivšeg boksača, prepao. Da ga ovaj ne bi gdje na ulici ili na kakvoj fešti susreo. I fizički mu pokazao tko je u pravu i „tko je jači“. Ili su i oni tamo daleko preko „velike bare“ shvatili da je Michael (Mihovil) Murphy prelaka kategorija za teškaša Milorada…
A ono, gle!, Milorad ozbiljno misli na lokalne izbore u listopadu. Donijela je njegova skupština i separatan izborni zakon. Zlu ne trebalo. Naoko ratoboran, a zapravo je i dalje jedan od tri-četiri stupa sadašnje koalicijske vlasti u Sarajevu… I računa na izbore na jesen, i na ostalo. Danas se poslije ročišta žalio na to što u sarajevskom visokom sudu nemaju klimatizaciju – a ne zato što mu uopće sudi savezni sud. Valjda se, onako u košulji i sakou, dobro preznojio. Ne zbog suđenja, ni zbog nadređenosti Sarajeva Banjoj Luci i Laktašima. Nego zbog vrućine u sudnici.
Velike su i traju već predugo vrućine, to je istina. Za to vrijeme, zveketanja i škljocanja (retoričkim) oružjem u BiH, Srbiji, Kosovu i Crnoj Gori ponešto su izgubila na dinamici i uvjerljivosti. Tko bi, uostalom, po ovakvim ’pasjim vrućinama’ započinjao ikakvu ozbiljnu kavgu i pucnjavu. Ako ne mora. A nitko to ne mora. Proljeće je oduvijek bilo ’zlatno doba’ za počinjanje većih obračuna i sukoba. Sada treba čekati pogodniju jesen, a onda opet proljeće. U međuvremenu će, ili ne će, u Bijelu kuću zasjesti Ivankin otac Trump, nakon što je po slučaju ili, kako on reče, po milosti Božjoj preživio atentat. Pa će se vidjeti tko je i po ’balkanskim’ gudurama, i po Europama, postao, ili nije postao, jači.
Nerješivi prijepori mogu se rješavati samo na tri načina: ili kompromisom, ili tučnjavom, ili odgodom. Ovo treće omiljena je metoda u odnosima među ljudima s kravatama posvuda. S ponekom iznimkom kao što je rat u Ukrajini i rat u Gazi. Ili onaj u Sudanu. Ovaj svijet inače već dosta dugo odgađa riješiti nerješivo na jedan od prva dva načina. Pa odabire onaj treći – vječito odgađanje. Sve do jednom, rekli bi oni koji imaju nešto duže pamćenje od tolikih današnjih (ne)rješavatelja (ne)rješivoga.
Nije da nema događaja i peripetija. Eto, na primjer, sutra će u Europskom parlamentu, točno u 13 sati, biti izabrana ili ne će biti izabrana za predsjednicu Europskog povjerenstva na još pet godina majušna doktorica Ursula-Pfizer. Mnogo će uzbudljivije biti ako ne bude izabrana. Dok ‘Hrvatina’ Plenković i ‘Grkljanin’ Mitsotakis pritajeno iščekuju ne će li i kojem će se od njih dvojice tada sreća možda osmjehnuti. Kao pričuvnim igračima. Zamislimo samo takvu eksploziju ponosnog samozadovoljstva i vatromet pohvala! Kojih među našim ljudima, ruku na srce, izvan HDZ-a toliko nedostaje. Nezahvalni narod ne hvali i ne veliča dovoljno Plenkovića, ni Čovića, a ni onog tamo Milanovića. Iako su sva trojica tako veliki. Pravi pandani i sparing-partneri velikomu Dodiku. Bakir, Komšić, Murphy, Ursula i Borrell za njih su prava ’sića’. – Ovom dugom vrelom ljetu ipak nedostaje borbenijih uzbuđenja. No možda poneko i dođe. Veselo i smiješno uzbuđenje, ne žalosno i ozbiljno, nadajmo se.
Povezano:
Hrvatsko nebo
