Andrej Plenković dokraja pokorio HDZ, obesmislio protukandidiranje i postao Jedan koji misli umjesto svih

Danas protukandidiranje AP-u nije više zamislivo. I sam M. Kovač, izazivač prije četiri godine, nedavno je u intervjuu za neku televiziju izjavio kako bi bilo posve „neracionalno“ izaći na megdan Plenkoviću, jer da bi to značilo težak poraz za izazivača. U ovim sada okolnostima. U kojima? – Očito, u okolnostima sve samih zvjezdanih uspjeha stranke i vlade pod vodstvom „nezamjenjivog“ i nesmjenjivog AP-a. On je uspio ono što je već davno u bratskom HDZ-u BiH uspio Dragan Čović – uspostavio apsolutnu vladavinu u svojoj stranci, a uvelike i u državi, takvu da ju ni Milanović s još jednim mandatom (koji će mu AP „velikodušno“ prepustiti) ne će moći okrnjiti – nego će u kontrastu s njim – mračno-svadljivim, „crvenim“, „proruskim“, destruktivnim i „protuustavnim“ – ispasti još pozitivniji i „ustavniji“. I dok iz povijesti znamo za „prosvijećeni apsolutizam“, ovdje danas imamo na djelu apsolutnoga demokratskog „monarha“, ali i članstvo odnosno glasačko tijelo toliko „prosvijećeno“ da više nikomu ne pada na pamet ništa što prethodno nije palo na pamet njegovu „monarhu“. Ako komu eventualno što i padne na pamet, žurno to ispljune i dobro rastare nogama, da se ne bi nedajbože pred kim ’izlanuo’.

Danas su po svim podružnicama Hrvatske demokratske zajednice u Republici Hrvatskoj i drugdje gdje one postoje održani unutarstranački izbori na kojima se biralo šest prvih imena odnosno najviših stranačkih dužnosnika. Njih šest bili su jedini kandidati, nisu imali nijednog protukandidata. Rezultati su večeras bili ovakvi: Po podatcima s obrađenih 559 od 576 biračkih mjesta vidi se da su glasovala ukupno 84.993 člana HDZ-a od upisanih (većinom fiktivnih) 216.816 članova. Jedini kandidat za predsjednika, Andrej Plenković, dobio je 84.786 glasova. Jedini kandidat za zamjenika predsjednika, Tomo Medved, dobio je 84.349 glasova, a jedini kandidati za potpredsjednike stranke dobili su sljedeći broj glasova: Ivan Anušić 80.995, Oleg Butković 78.090, Branko Bačić 77.396 i Zdravka Bušić 75.461 glas.

Andrej Plenković ostvario toliko apsolutnu vlast nad HDZ-om kakvu Franjo Tuđman nikada nije imao

Andrej Plenković osvojio je kao jedini kandidat za novi četverogodišnji mandat predsjednika stranke gotovo sto posto glasova. Stranačko članstvo iskazalo mu je time jednodušnu potporu u suglasnosti da ga vodi i sljedeće četiri godine. I s velikim žarom da bude tako. Još preostaje održati izborni Sabor, u listopadu, kada će se izabrati 10 članova Predsjedništva i 40 članova Nacionalnog odbora. No i to je sada samo „tehničko“, ne političko pitanje. I ovo danas bilo je samo potvrđivanje kadrovskoga vodstva kakvo već imamo, bez ijedne alternative bilo komu od spomenutih i bilo čemu od onoga što zastupaju, što čine i što namjeravaju činiti. Taj posao potvrđivanja, manje-više, predloženih koji su po volji Plenkoviću bit će uspješno dovršen, u to nitko ne sumnja.

Iz tih rezultata može se zaključiti: Andrej Plenković ostvario je toliku dominaciju, toliko apsolutnu vlast nad HDZ-om kakvu njegov prvi predsjednik, Franjo Tuđman, nije nikada imao. Istina je da je i on nametao svoju ekipu u vodstvo, ali je istina i da su uglavnom imali protukandidate i on i ostali, a i to da se ponekad dogodilo da neki njegov kandidat ne bude izabran. Tako je npr. g. 1993. umjesto jednog od pet kandidata s Tuđmanove liste za potpredsjednike, Hrvoja Šarinića, izabran Hrvoje Hitrec, suprotno Tuđmanovoj volji.

Otkako je prije sedam-osim godina i slijedom daljnjih zbivanja Plenković počeo sve više pokazivati svoj politički smjer, svoju ćud i svoju metodu mijenjanja HDZ-a iz umjereno desne i nacionalističke u globalističku i s Pupovčevim političkim Srbima pobraćenu stranku, mnogo je bilo onih koji su u HDZ-u gunđali protiv tog „novog kursa“, zazivali povratak Tomislava Karamarka, spominjali s gorčinom detuđmanizaciju započetu s Ivom Sanaderom, protivili se ovomu ili onomu… Rijetki su (lički župan Darko Milinović i njegova skupina, ili zagrebački kružočić oko Bože Medića) bili i kažnjeni izbacivanjem iz stranke, neki su drugi rijetki (recimo gradonačelnik Ivan Penava sa svojom vukovarskog skupinom, a od utemeljitelja nekoliko godina prije toga Zdravko Gavran) napustili članstvo u HDZ-u. Neki su javno „popljuvali“ Plenkovića zbog „Istanbulske“, a onda se nekim čudom preobratili i postali najveći apologeti A. Plenkovića i svih politika njegove stranke i vlade (dr. Matko Marušić iz Splita)…

Posljednji trzaj otpor dogodio se je prije četiri godine

Bilo kako bilo, bilo je još ponešto onih koji su na razne načine  iskazivali „neposluh“ vođi, zapravo imali o nečemu svoje „drugo mišljenje“, što se vidjeli i u Hrvatskom saboru pri glasovanju o Istanbulskoj konvencije. No bio je  to, već davne godine 2018., pretposljednji trzaj otpora. Posljednji trzaj otpora dogodio se je prije četiri godine, kada se AP-u protukandidirao dr. Miro Kovač, sa svojom skupinicom kandidata, među kojima su bili i Ivan Penava i Davor Ivo Stier, poznati propagator „promjene paradigme“. I, razumije se, uvjerljivo izgubio, skupa sa svima njima. No ipak se usudio i odlučio pružiti otpor i pokazati da u HDZ-u ima i onih koji u nekim bitnim političkim pitanjima drukčije razmišljaju i koji bi htjeli nešto drugo od onoga što ’fura’ Plenković.

Kovač je tada, kao protukandidat, tvrdio da Plenkovićev način vladanja, njegove svojevoljne odluke, njegove vrijednosti nisu u skladu s vrijednostima većine birača i članova HDZ-a, da je Plenković po svojim osobnim stavovima mnogo bliži SDP-u, predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću i predsjedniku SDP-a Davoru Bernardiću negoli članstvu HDZ-a. „Ne možemo imati vodstvo stranke koje vodi politiku SDP-a, politiku Bernardića i Milanovića, to je nešto što HDZ-ovci ne žele, ne žele veliku koaliciju, ne žele koaliciju sa SDP-om, nego sa strankama koje su srodne HDZ-u“, govorio je tada Kovač. I uvjerljivo izgubio pri glasovanju toga istog članstva na koje se, zabludno, pozivao.

Danas protukandidiranje AP-u nije više zamislivo. I sam M. Kovač, izazivač prije četiri godine, nedavno je u intervjuu za neku televiziju izjavio kako bi bilo posve „neracionalno“ izaći na megdan Plenkoviću, jer da bi to značilo težak poraz za izazivača. U ovim sada okolnostima. U kojima? – Očito, u okolnostima sve samih zvjezdanih uspjeha stranke i vlade pod vodstvom „nezamjenjivog“ i nesmjenjivog AP-a. On je uspio ono što je već davno u bratskom HDZ-u BiH uspio Dragan Čović – uspostavio apsolutnu vladavinu u svojoj stranci, a uvelike i u državi, takvu da ju ni Milanović s još jednim mandatom (koji će mu AP „velikodušno“ prepustiti) ne će moći okrnjiti – nego će u kontrastu s njim – mračno-svadljivim, „crvenim“, „proruskim“, destruktivnim i „protuustavnim“ – ispasti još pozitivniji i „ustavniji“. I dok iz povijesti znamo za „prosvijećeni apsolutizam“, ovdje danas imamo na djelu apsolutnoga demokratskog „monarha“, ali i članstvo odnosno glasačko tijelo toliko „prosvijećeno“ da više nikomu ne pada na pamet ništa što prethodno nije palo na pamet njegovu „monarhu“. Ako komu eventualno što i padne na pamet, žurno to ispljune i dobro rastare nogama, da se ne bi nedajbože pred kim ’izlanuo’.

Povezano:

Z. Gavran: „Tuđmanizam je mrtav, politike oblikuju noviji čelnici i naraštaji“ (sve)

Hrvatsko nebo