D. Dijanović Stop agresorskoj Crnoj Gori i Srbiji na putu prema EU

Što nakon rezolucije Skupštine Crne Gore?

Zastupnici u Skupštini Crne Gore usvojili su u petak, 28. lipnja, tzv. Rezoluciju o genocidu u logorima Jasenovac, Dachau i Mauthauesen, glasovima 41 zastupnika vladajuće koalicije. Jedan zastupnik vladajućih bio je protiv dok oporba i nekoliko zastupnika vlasti nisu nazočili glasovanju jer smatraju, kako je navedeno, da na ovaj način službeni Beograd zloupotrebljava svoj utjecaj u Crnoj Gori.

Rezoluciju je poduprla većina zastupnika „Pokreta Europa Sad“ predsjednika Vlade Milojka Spajića, prosrpske desnice predsjednika Skupštine Crne Gore, četničkog vojvode Andrije Mandića, prosrpske Socijalističke narodne stranke (SNP) i Demokrata Alekse Bečića.

Rezolucija je nedvojbeno ustupak „srpskom svetu” u Crnoj Gori nakon nedavne Rezolucije o Srebrenici, tj. indikator da je utjecaj Beograda u ovoj državi ponovno snažno ojačao. Pokazuje se da je Milojko Spajić zaista alternativna opcija „srpskog sveta“ u Crnoj Gori. Književnik Milorad Popović očito s pravom upozorava da je Crna Gora ponovno postala kolonijom Beograda u kojoj se sve što je crnogorski nastrojeno u kulturnom i nacionalnom smislu diskriminira.

Na usvajanje rezolucije reagiralo je hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP).

„Republika Hrvatska smatra neprihvatljivim, neprimjerenim i nepotrebnim donošenje rezolucije čija namjera nije izgradnja kulture sjećanja i pomirbe, već instrumentalizacija sjećanja na žrtve Jasenovca radi kratkoročnih političkih ciljeva inicijatora ove rezolucije”, navedeno je u prvoj reakciji MVEP-a na usvajanje rezolucije o Jasenovcu u crnogorskoj skupštini.

Budući da se Crna Gora stavila u položaj koji Hrvatska ne može tumačiti dobrosusjedskim i suprotan je namjerama razvoja prijateljskih odnosa, dodaje se u reakciji MVEP-a, „Republika Hrvatska zadržava pravo reagirati na odgovarajući način“.

„Hrvatska očekuje da će Crna Gora prioritetno pristupiti rješavanju pitanja utvrđivanja odgovornosti za zločine koje su državljani Crne Gore izvršili tijekom agresije na RH devedesetih godina. To osobito uključuje i one počinjene prilikom napada na Dubrovnik koji je započeo 1. listopada 1991. i opsade grada koja je trajala do svibnja 1992., kao i zločine počinjene nad hrvatskim državljanima u Crnoj Gori, uključujući u logoru Morinj u kojem je bilo zatočeno više od 350 hrvatskih državljana od rujna 1991. do kolovoza 1992., te pitanje pravednih naknada za sve bivše logoraše“, naglasio je MVEP.

„Rezolucija o Jasenovcu pokazuje duboke podjele u crnogorskom društvu“, rekao je predsjednik Vlade Andrej Plenković u izjavi novinarima na marginama Dubrovnik foruma. Dodao je kako je rezolucija koju je Skupština Crne Gore donijela u petak „odraz namjera“ koje nisu ni dobrosusjedske ni partnerske. Naglasio je da Hrvatska „zadržava pravo reakcije na ovakvu rezoluciju“ koja je „nepotrebna“.

Bivši šef crnogorske diplomacije Ranko Krivokapić također je sudjelovao na Dubrovnik forumu. On je rezoluciju nazvao „ponižavajućom za Crnu Goru, a i za regiju u cjelini“. Istaknuo je da su oni koji su usvojili rezoluciju o Jasenovcu „dio kvislinškog nasljeđa u Crnoj Gori, četničkog pokreta i svega ostalog”.

Hrvatske vlasti nisu precizirale kakva će biti reakcija Republike Hrvatske na ovu sramotnu rezoluciju Crne Gore, no jedini je pravi odgovor stopiranje pregovora Crne Gore s Europskom unijom. Iz crnogorske oporbe, doduše, poručuju da bi to bio najgori mogući hrvatski odgovor jer bi Crnu Goru izručio Beogradu i Moskvi. No realno to je jedini način da se spriječi buduće slične velikosrpske provokacije koje se sada izvršavaju preko Podgorice.

Hrvatska bi, osim toga, trebala stopirati i pregovore Srbije i EU-a. Ti pregovori nisu doveli do bilo kakve demokratizacije u Srbiji. Štoviše, velikosrpska politika, danas upakirana u ideologiju „srpskog sveta“, sve je agresivnija i snažnija, pa i u odnosu na Hrvatsku. Nema godine da se u Srbiji ne donese neki dokument koji prisvaja hrvatsko kulturno naslijeđe te iskazuje i teritorijalne aspiracije prema Hrvatskoj.

Dopuštanje Crnoj Gori, koja i dalje ne vraća Hrvatskoj ukradeni brod, i Srbiji da uđu u EU bez da se jasno odreknu velikosrpskog naslijeđa predstavljalo bi izdajnički akt hrvatske politike. Jer, kao što je svojedobno poručio kardinal Franjo Kuharić: „Ima istina od koji se ne može i ne smije odstupiti, ima granica na kojima se mora. stati, ima položaja sa kojih se ne smije uzmicati“.

Davor Dijanović / Hrvatski tjednik

hkv.hr / Hrvatsko nebo