DEUTSCHE WELLE/Luka Modrić: od izbjeglice do najboljeg nogometaša svijeta

Novinar njemačkog medija Deutsche Welle (DW) Srećko Matić objavio je danas na portalu DW-a opširan članak pod naslovom Luka Modric: Vom Kriegsflüchtling zum Weltfußballer – Luka Modrić: od izbjeglice do najboljeg nogometaša svijeta, dakle i na servisu na njemačkomu, i na servisu na hrvatskomu jeziku. (Naslov na njemačkomu nije posve istovjetan naslovu na hrvatskomu: ne sadrži kvalifikaciju “najboljeg” nogometaša svijeta!) Uoči samog početka  prve utakmice Europskog prvenstva, protiv Španjolske, koja počinje večeras u 18 sati, prenosimo članak, koji ima i vrlo pohvalnih, ali i vrlo neugodnih, pokudnih objekcija, posebice u svezi s nekim reprezentativcima, s Markom Perkovićem Thompsonom i sa Zdravkom Mamićem.

Luka Modrić je neprikosnoveni lider „Vatrenih“. Reprezentativnu karijeru želi okončati medaljom na EP u Njemačkoj. Uspjesi su njegovim fanovima uvijek bili važniji od druge strane medalje u njegovoj karijeri.

Hrvatska je u nogometnoj groznici uoči prvog nastupa na EURO 2024 (15.6. u 18:00) na Olimpijskom stadionu u Berlinu protiv Španjolske. Uspješna generalna proba protiv Portugala, dobra forma ključnih igrača u završnici klupske sezone, euforičan doček „Vatrenih” u Neuruppinu gdje su smješteni tijekom turnira u Njemačkoj. Sve to budi nade navijača da bi Hrvatska konačno mogla ostvariti dobar rezultat i na kontinentalnoj smotri najboljih reprezentacija.

U pobjedi protiv Portugala (2:1), momčadi koju stručnjaci ubrajaju u najuži krug favorita za osvajanje titule na EP u nogometu, najbolja vijest za izbornika Zlatka Dalića je bila forma Luke Modrića.

38-godišnjak je prije nekoliko dana ponovno s madridskim Realom postao prvak Europe u klupskoj konkurenciji. Njegov cilj, a i cilj Hrvatske na EURO 2024 je zlato, kaže Ines Goda Forjan. Sportska novinarka RTL-a pratila je pripreme momčadi za nastup u Njemačkoj:

„To će vjerojatno biti njegov zadnji veliki turnir s Hrvatskom. Modrić je poseban igrač, jako je fokusiran na prvenstvo Europe, jako je motiviran, on s Hrvatskom želi ispisati povijest.”

Titula za kapetana

A povijest je Hrvatska već pisala u nekoliko navrata. Zemlja s oko 3,9 milijuna stanovnika je među najuspješnijim nogometnim nacijama posljednjih desetljeća. Bronca na Svjetskom prvenstvu 1998. Srebro na SP 2018. Bronca na Mundijalu 2022. Poraz u finalu Nations League 2023. Cilj je konačno titula. Titula za kapetana.

“U kolekciji stvarno nedostaje još samo zlato, nedostaje medalja s prvenstva Europe. Zlatna medalja za oproštaj, to je Modrićev san”, kaže za DW novinarka Goda Forjan.

O Modriću je napisano bezbroj analiza. Stručnjaci kažu da on svoje suigrače čini boljima, da ekipi daje sigurnost i samopouzdanje, da je produžena ruka izbornika na travnjaku. 175 nastupa za „Vatrene”, 25 golova za Hrvatsku. Bilanca uoči EP. „On je na terenu neuračunljiv, jako kreativan, njegov nadimak je maestro veznog reda. On je najbolji hrvatski nogometaš svih vremena”, rezimira sportska novinarka RTL-a.

Svetinja

Ljudi ga, rekao je jednom prilikom Modrić, ponekad pitaju zašto i dalje u svojim godinama igra za nacionalnu momčad, umjesto da se koncentrira na „kraljevski klub”? „Igram za Hrvatsku zato što je to nešto posebno. Nema za mene ljepšeg osjećaja od nastupa za moju zemlju. Želim nastupati za Hrvatsku toliko dugo koliko me momčad bude trebala i sve dok ja mogu pomoći momčadi”, ovaj citat se može pročitati u jednom tekstu na web-stranici FIFA-e.

Nastupi za Hrvatsku su svetinja, i za Modrića i za njegove suigrače. Navijači to osjećaju, a razloge pojašnjava Dario Brentin sa Sveučilišta u Grazu: „Studije jasno pokazuju da su uspjesi hrvatske nogometne reprezentacije jedan od ključnih razloga zbog čega su ponosni na to da su Hrvati i Hrvatice.” Brentin se u svom stručnom radu često bavio istraživanjem odnosa sporta i politike na Balkanu:

„Uspjesi u nogometu, ali i u drugim sportovima su, uz stjecanje hrvatske neovisnosti i takozvanog Domovinskog rata u anketama često tri najvažnija patriotska, odnosno identitetska momenta pisanja hrvatske novije povijesti.”

Rat

Razloge za Modrićevu tako intenzivnu ljubav prema reprezentaciji i svojoj domovini vjerojatno treba tražiti u njegovom djetinjstvu. Prvu fazu njegovog života su obilježili krvavi sukobi. Imao je samo šest godina kada je počeo rat u Hrvatskoj, rat za neovisnost – kada su srpske paravojne postrojbe potjerale njegovu obitelj iz mjesta u kojem su živjeli.

Tijekom rata ubijen je i njegov djed Luka, po kojem je i dobio to ime. Gubitak voljenog djeca Modrić je kasnije označio kao „događaj koji me je obilježio za cijeli život”.

Nogomet je bio izlaz. Izlaz iz svega onoga što ga je u tim godinama okruživalo. Na starim fotografijama iz njegovog djetinjstva, malom Luki društvo najčešće pravi lopta. Karijeru je započeo u dalmatinskom hotelu u kojem je njegova obitelj provela izbjegličke dane, u prašini, na asfaltu.

Njegov put nije bio lagan, kaže Ines Goda Forjan. “1991. je kao izbjeglica došao u Zadar. 2018. je postao najbolji nogometaš svijeta. A 2024. je po šesti put osvojio Champions League. Hrvati obožavaju sport, a još više obožavaju uspjehe. Na valu tih uspjeha je rastao i nacionalni ponos.”

„Naši dečki”

A taj snažan, dominantan osjećaj nacionalnog ponosa, samo je jedna strana medalje. Druga je prizemni nacionalizam. Upravo su nogometni reprezentativci posljednjih godina znali iritirati javnost, više stranu nego domaću, spornim i teško shvatljivim izjavama i gestama. Josipa Šimunića je FIFA suspendirala zbog uzvikivanja ustaškog pozdrava „Za dom spremni”. Pozdrava za koji su i bivša državna predsjednica, a i brojni ljubitelji opera iz 19. stoljeća, neumorno tvrdili da je „stari hrvatski pozdrav”.

Neslužbena himna reprezentacije je „Lijepa li si”, djelo hrvatskog glazbenika Marka Perkovića Thompsona. Njegov najveći hit je „Bojna Čavoglave”. Pjesma koja počinje upravo s pozdravom „Za dom spremni”. Pjesma koja se pjevala i u kabini „Vatrenih”.

Modrić i njegovi suigrači (“naši dečki”, kako ih nazivaju neki navijači) pozirali su s “bardom mržnje”, kako je Thompsona svojedobno nazvao švicarski list Neue Zürcher Zeitung (NZZ). Reprezentativci Dejan Lovren i Marcelo Brozović snimljeni su nakon SP 2022 u jedom kafiću kako uzvikuju „Za dom spremni”.

Mnogi ljubitelji nogometa i navijači nacionalne izabrane vrste na te stvari gledaju kritički. Igrači često ostavljaju dojam kao da ne znaju kakve iritacije izazivaju s takvom simbolikom. „Vatreni” koji se kunu u svoju misiju, a to ujedinjenje nacije, feštaju s čovjekom čiji lik i djelo dijeli naciju. Kapetan o svemu uglavnom šuti. Šute i drugi igrači. Često šute na društvene anomalije.

Kada se u španjolskoj ligi organizira kampanja kojom igrači izražavaju solidarnost sa ženama koje su žrtve nasilja, onda se kao lica kampanje može vidjeti i igrači poput Ivana Rakitića. Femicida ima i kod kuće. Kod kuće nema kampanje, oni šute. A mogli bi, pogotovo Modrić sa svojim autoritetom, progovoriti i pokrenuti neke stvari, ponekad se i suprotstaviti većinskom mišljenju, smatra Dario Brentin:

„Ja sam priželjkivao da si on, kao moralna instanca, kakvom ga se i doživljava, uzme tu slobodu, uzme slobodu da tematizira i neke stvari u društvu koje su problematične, neugodne ili upitne.”

Slučaj Mamić je jedna od onih stvari o kojima i Luka Modrić i mnogi njegovi štovatelji najradije ne bi pričali. Najradije bi da se to sve zaboravi. Da se zaboravi njegov cik-cak kurs na suđenju u Osijeku, da se zaboravi naprasno „korigiranje” iskaza u korist Mamića. Modrić je kasnije bio optužen zbog sumnje u davanje lažnog iskaza.Treba li od sportaša uopće očekivati da budu uzori u društvu? Ponekad se i nekonformistički suprostaviti većinskom stavu. Naravno da se to smije očekivati, smatra Dario Brentin. Ali i napominje kako su za veliku većinu nogometnih fanova najvažnije njegove nogometne kvalitete. I da su mu zbog toga spremni oprostiti i povremene greške u koracima – zaključuje svoj članak Srećko Matić.

DW/Hrvatsko nebo