SVETAC DANA “Pohod Blažene Djevice Marije”
petak, 31.svibnja 2024.
Dirljivi susret dviju dubokih vjernica koje slave Boga što im je iskazao obilje milosti. I čeda pod majčinim srcima su se obradovala ovom susretu. Bio je to prvi susret Isusa i Ivana Krstitelja.
Katolička Crkva nam u svakom mjesecu kao svojevrstan putokaz stavlja barem po jedan marijanski blagdan, a u nekom i više njih. Osim toga, dva mjeseca, svibanj i listopad, posvećeni su Majci Božjoj. Na današnji dan, posljednji u svibnju, Crkva pred nas stavlja jedan događaj iz Marijina života, kada je, nakon navještenja, pohodila svoju rođakinju Elizabetu, koju je Bog u dubokoj starosti blagoslovio potomkom.
Evanđelist Luka zorno nam je opisao taj događaj. Neki pretpostavljaju da je ta evanđelist prijateljevao s Blaženom Djevicom Marijom i da mu je ona sama pripovijedala svoj život, što možemo čitati na početku Lukina evanđelja. Naime, Židovi su tada slavili svoj blagdan Pashe, svoj najveći vjerski i narodni blagdan kada su hodočastili u Jeruzalem da u hramu slave Boga.
Čini se da je tada i Marija pohitala, potaknuta anđelovim navještajem, pridružiti se jednoj karavani i krenula iz Nazareta u Arin Kaim gdje je živjela njezina rođakinja Elizabeta. Na to ju je potaknula vijest da je njezina rođakinja, u poodmakloj dobi, već u šestom mjesecu trudnoće. Htjela je biti uz nju i pomoći joj, ali i u njoj potražiti potvrdu i razumijevanje onoga što joj je anđeo navijestio. Put je bio dug oko 149 kilometara, za što je trebalo pet dana pješačenja. Nakon pet dana, Marija je konačno došla i pozdravila Elizabetu. Čim je Elizabeta čula Djevicu Mariju, zaigralo joj je dijete u utrobi. Osim što je to bio susret Djevice Marije i Elizabete, bio je i prvi otajstveni susret djece koje majke nose u utrobama, Prethodnika i Poslanika, Isusa i Ivana Krstitelja.
Cijeli susret je prožet radošću Duha Svetoga, te Elizabeta sva sretna izjavljuje: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje (Lk 1,42). Taj Elizabetin pozdrav postao je sastavni dio molitve “Zdravo Marijo”. Djevica Marija se čudila, otkuda Elizabeta zna, da ona nosi Isusa. Elizabeta je radosno i ushićeno dočekala svoju rođakinju Mariju, a Marija je od sreće izrekla hvalospjev Bogu, što je Njoj neznatnoj službenici povjerio tako odgovornu zadaću, da bude Majka Božja. Taj hvalospjev počinje riječima: “Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom“ (Lk 1, 46-48). Marija je ostala s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vratila kući.
Današnji blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije pred nas stavlja ljubav i spremnost pomoći drugima, ali i spremnost staviti se Bogu na raspolaganje. Dodajmo ovome da se na današnji dan u Zagrebu kao zaštitnica grada časti Majka Božja od Kamenitih vrata.
hkm.hr / Hrvatsko nebo