IZ STRANIH MEDIJA/Die Welt: „Kako sve više zemalja napušta europski sustav azila“

“Nakon duge rasprave, Europska je unija proslavila donošenje sveobuhvatne reforme sustava azila. Ali sada nova nizozemska vlada želi potkopati projekt. I nije jedina. Pregled pokazuje kako zemlje poduzimaju vlastite mjere – i što to znači za Njemačku.” Tako piše u svom osvrtu njemački Die Welt u članku od 29. svibnja pod naslovom „Kako sve više zemalja napušta europski sustav azila“. Prenosimo članak, u prijevodu na hrvatski, u kojem se prikazuju azilne politike nekoliko europskih zemalja.

Nizozemska

Buduća vlada u Nizozemskoj planira uvesti ni manje ni više nego „najstroži režim azila svih vremena“. Tako stoji u koalicijskom sporazumu koji je dogovorila desnokonzervativna četverostranačka koalicija Geerta Wildersa. Predviđene su strože granične kontrole, manje socijalne pomoći i dosljednije deportacije – „po potrebi i silom“. Koalicija ne želi prihvatiti izbjeglice koje su preraspodijeljene kroz novi EU sustav obvezne solidarnosti. Štoviše, ona teži „izlasku“ iz zajedničkog europskog sustava azila (CEAS). Takva izlazna klauzula ranije je bila odobrena samo Danskoj – prije nego što je zemlja pristala na Ugovor iz Maastrichta. Upitno je hoće li se radikalna promjena smjera uopće moći provesti. Jer neki od projekata nove vlade nisu u skladu sa zakonima EU-a. Osim toga, naknadni izlazak iz CEAS-a gotovo je nemoguć jer je Nizozemska već pristala na ugovor. EU je također najavila da će poduzeti pravne mjere protiv pobunjenih država članica. Bez obzira na njihovu izvedivost, planovi imaju isti cilj: učiniti Nizozemsku što neprivlačnijom za migrante. Među njemačkim političarima i vlastima raste zabrinutost zbog novih tereta koje bi to moglo donijeti Njemačkoj. Šef Saveznog sindikata policije Heiko Teggatz prije nekoliko dana je za list Bild rekao da bi bilo preporučljivo „razmisliti o pojačanom nadzoru granice na njemačko-nizozemskoj granici“. No Nizozemska nije jedina zemlja EU-a koja izravno osporava načelo solidarnosti.

Istočna Europa

Mađarski premijer svoju zemlju, ali i Poljsku, vidi „pravno silovanom“ europskom reformom azila. Viktor Orbán je to rekao tijekom summita EU-a u Španjolskoj u listopadu 2023., spriječivši zajedničku izjavu o toj temi. Ovakav stav Mađarske i Poljske nije se promijenio ni nakon promjene vlasti u Varšavi u prosincu. Nakon što je Europski parlament u travnju odobrio reformu zakona o azilu, novi poljski premijer Donald Tusk izjavio je da njegova vlada neće pristati na pakt o migracijama u Vijeću. Poljski zastupnici prethodno su glasali protiv. „Neka ne bude sumnje, Poljska neće pristati na mehanizam raspodjele ni u jednom slučaju“, rekao je na konferenciji za novinare u Varšavi. No ne radi se samo o mehanizmu raspodjele tražitelja azila: ne samo Orbán, nego i nova poljska vlada općenito je previše nesklona paktu o migracijama. Nakon izjava poljskog premijera, njegov slovački kolega također je izjavio da njegova vlada jednostavno neće provesti dijelove kompromisa o azilu. Mehanizam distribucije također je izazvao bijes u Slovačkoj. „Nedvosmisleno kažemo da ne možete narediti državi, primjerice Slovačkoj, da primi do 300 migranata ili da plati 20.000 eura po glavi”, rekao je Robert Fico u travnju. U listopadu je po četvrti put izabran za šefa slovačke vlade. Na Ficu je 15. svibnja u mjestu Handlova pokušan atentat. Premijera su pogodila četiri pištoljska metka. Nakon hitne operacije dugo je bio životno ugrožen, a ni danas nije sposoban za rad. No, Ficovi zastupnici jasno odbacuju i kompromis o azilu u sadašnjem obliku.

Finska

Nordijska članica EU-a također stavlja na kušnju napore Bruxellesa oko zajedničke politike azila. Kada su stotine migranata iz Rusije prošle jeseni i zime prešle granicu, desničarska koalicija optužila je Moskvu za hibridni napad iskorištavanjem tih ljudi – i zatvorila svoju istočnu granicu. U nadolazećim tjednima, parlamentu bi trebao biti predstavljen eksplozivni prijedlog zakona Ministarstva unutarnjih poslova koji bi u biti omogućio vraćanje tražitelja azila na granici. Takva takozvana “odbijanja” jasno krše zakone EU-a, ali su ih u prošlosti prakticirale primjerice Poljska i Grčka. Prije nego što Helsinki postroži svoj granični režim na odgovarajući način, pet šestina parlamenta mora glasati za promjenu. Budući da o tom pitanju postoji gotovo međustranački konsenzus, to se smatra posve mogućim.

Danska

Njemački susjed Danska već godinama vodi oštru migracijsku politiku i zbog toga je u prošlosti često bila kritizirana od svojih partnera iz EU. Cilj danske vlade je da što manje tražitelja azila dođe zemlju ili ostane u njoj. Tome se želi osigurati niz djelomično kontroverznih zakona i mjera kojima se želi učiniti zemlju što neprivlačnijom za migrante. Primarni cilj više nije integracija, već što brži povratak ljudi u zemlje porijekla. Na primjer, Danska je bila jedina zemlja EU-a koja je povukla status zaštite stotinama sirijskih izbjeglica. Samostalni napori Danske bili su mogući jer je zemlja rezervirala posebna pravila za integraciju u EU. U njima se, među ostalim, navodi da Kopenhagen nije vezan zakonodavstvom EU u pogledu standarda azila.

Austrija

Crno-zelena vlada u Beču glasala je za paket propisa o azilu Europske unije – iako ministar unutarnjih poslova Gerhard Karner (ÖVP) energično odbacuje planiranu raspodjelu na temelju kvota. Radije se oslanja na dosljednu zaštitu granice. Austrija slijedi vlastiti put u migracijskoj politici – sljedeći Dansku – i želi proširiti EU sustav azila o kojem je upravo odlučeno u raznim područjima. Karner želi iskoristiti odlomak u novom zakonu EU koji propisuje da će se sredinom 2025. provjeravati je li odbijeni tražitelj azila doista imao vezu s novom zemljom domaćinom – primjerice kroz dulji boravak. Njemačkoj je veza vrlo važna, Austrija je vidi kao prepreku. Cilj vlade u Beču je odvratiti ljude od putovanja: prvo kroz stroge pritvorske objekte za migrante prijestupnike iz Austrije na Kosovu i drugo kroz vanjske postupke azila i smještaj onih koji imaju pravo na zaštitu i ilegalnih migranata u sigurnim trećim zemljama. Međutim, bit će teško pronaći dovoljno trećih zemalja koje su spremne prihvatiti te ljude u zamjenu za velike svote novca.

Italija

Rim je pristao samo na novi europski paket o azilu jer ako je opterećenje jedne zemlje primateljice preveliko, migranti će biti raspoređeni u druge zemlje i trebala bi biti moguća brza deportacija kroz takozvane brze procedure azila. Cilj vlade pod desničarskom populisticom Giorgijom Meloni je najrigoroznijim mogućim mjerama spriječiti migrante da uopće dođu u Italiju. Međutim, Meloni se ne želi oslanjati samo na paket EU-a, koji će biti implementiran tek za nešto manje od dvije godine. Italija je sklopila sporazum s Tunisom na temelju kojeg tuniške vlasti i kriminalne milicije sprječavaju migrante da pređu u Italiju – za što im isplaćuje financijsku pomoć vrijednu stotine milijuna eura. Vlada desnog centra postigla je dogovor i s Albanijom. I tu je u igri mnogo novca. Albanija se obvezuje prihvatiti 3000 muškaraca koji su prethodno spašeni u međunarodnim vodama u domaći izbjeglički kamp i podvrgnuti ih postupku azila. Onima koji imaju pravo na azil treba dopustiti ulazak u Italiju, a ilegalne migrante treba deportirati što je prije moguće. Hoće li ta strategija funkcionirati? Albanija još nema nikakve sporazume o povratu migranata sa zemljama Azije i Afrike.

Povezano:

BRUXELLES/Europski parlament izglasao novi pakt o migracijama, mjenjaju se pravila

Šiljo: Invaziji migranata Plenkovićevi „eurokrati“ suprotstavljaju se frazama o snazi EU-a

PHB Priopćaj br. 10.: O Globalnom kompaktu za sigurne, uređene i regularne migracije

PHB Priopćaj br. 12.: O Europi, Hrvatskoj, migracijama i iskorjenjivanju Židova i kršćana

Die Welt/Hrvatsko nebo