Vladimir Trkmić: Tijelovska procesija u znaku snažne molitve protiv svih zala, raznih nepogoda i pogibelji

Bog se pronosi tamo gdje ide tijelovska procesija sa Presvetim Oltarskim Sakramentom. Niti papa Urban IV. niti njegovi nasljednici koji su promicali blagdan ne spominju procesiju po gradskim ulicama. Prvi spomeni procesija su u Kölnu 1274. godine, a nedugo nakon toga i u Zagrebu 1279. godine. U Rimu se procesija uvodi tek oko 1350. godine, i u njoj redovito sudjeluje papa.

Zanimljiv je podatak iz 1320. godine gdje sabor u Sensu govori da je ta procesija „u ove dane uvedena nekako božanskim nadahnućem“. U tijelovsku procesiju se uvode elementi procesija prosnih dana s četiri postaje, na četiri strane svijeta te čitanjem Evanđelja, molitava i blagoslovom. Na ovaj način procesije uključuju molitve zaziva za opći napredak, protiv raznih zala, nepogoda i pogibelji, te nakane cijele župne, ali i šire društvene zajednice. Procesija se u Valenciji prvi puta u crkvenim dokumentima spominje 1355., a redovito se godišnje održava od 1372. godine. U pohodu gradskim ulicama spomenutog grada nosi se pokaznica za koju se drži da je među najvećima na svijetu. Procesiju prati zvonjava crkvenih zvona, dok stanovnici s balkona i prozora bacaju latice različitog cvijeća.

Sudionici ophoda odijevaju se u starozavjetne likove (Adam, Eva, Mojsije, David) i novozavjetne likove (apostoli, evanđelisti), te sveci. Stariji muškarci u bijelim haljinama nose visoke svijeće. Tijekom procesije pjevaju se pjesme i himni na valencijskom dijalektu, uz pratnju puhača.

RIMSKI OBREDNIK 1929 – OPHOD NA BLAGDAN PRESVETOGA TIJELA KRISTOVA.

1. Neka se crkve i zidovi po putevima, kojima će se prolaziti, pristojno urese sagovima, zastorima i svetim slikama, ali ne svjetovnim iIi taštim slikarijama, iIi nedostojnim nakitima.

2. Svećenik neka najprije služi sv. Misu i na njoj posveti dvije hostije. Jednom će se pričestiti, a drugu neka metne u pokaznicu, koja će se nositi na ophodu, tako da je mogu klanjatelji –štovatelji izvana vidjeti kroz staklo iIi kristal, kojim pokaznica mora biti zatvorena. A kad se završi sv. Misa, i ophod već počne onako, kako je rečeno gore kod ophoda Velikih prošnja, svećenik ogrnut bijelim plaštem neka klečeći okadi tri puta Sakramenat.

3. Onda jedan klerik metne oduži i pristojni veo na pleća svećeniku, koji pokrije obje ruke dijelom vela, što visi pred prsima te s poštovanjem primi pokaznicu, koju mu pruži đakon. Odmah se okrene k narodu držeći Sakramenat pred licem, onda pođe pod nebo, a prate ga služitelji. Naprijed idu dva akolita ili klerika s kadionicama, koje se dime.

4. Svi idu gologlavi, noseći užežene svijeće i prema duljini ophoda pjevaju pobožno donje himne. Dok svećenik silazi s oltara, počinje pjevati kler iIi svećenik ovaj himan:

Tijelovska procesija – sa elementima prosnih dana

Same riječi „prosni dani“ kažu nam sve. To su dani kada je Katolička crkva tijekom godine molila i moli za uspješnu godinu, pogotovo ondje gdje je narod živio od poljoprivrede i plodova zemlje. Tamo se na određene dane molilo za uspješnu – plodonosnu godinu. Ti elementi su prisutni i u Tijelovskim procesijama. Ali ne samo oni. U procesijama se na četiri svečano uređena mjesta, četiri postaje čita Riječ Božja i moli se na nakane župe, sela, grada i države. Moli se da nas Bog zaštiti od svih zala: pogibelji, rata, gladi, i na nakane čitave mjesne Crkve i države. U narodu u kojem je rasprostranjena psovka moli se da se narod očuva od te grešne duhovne bolesti – navike.

Što je monstranca ili pokaznica?

Monstranca – pokaznica je liturgijski predmet – svečano ukrašena i često umjetnički oblikovana posuda različitih oblika, često stilizirana zvjezdasto, od plemenite kovine i dragoga kamenja, a služi za izlaganje posvećene hostije. Pri kraju srednjeg vijeka, najvjerojatnije u 14. stoljeću, pojavio se običaj u Rimokatoličkoj crkvi da se posvećena hostija poslije mise izložila pobožnom puku na štovanje. Monstranca – posuda za izlaganje posvećene hostije nazvana je pokaznicom, na latinskom jeziku rabe se izrazi „ostensorium ili monstranca“. Danas je u katoličkom svijetu prevladao naziv monstranca, a u nas u Hrvatskoj pokaznica.

Što je baldahin – nebo?

Baldahin (tal. baldacchino), isprva je bio naziv za skupocjenu tkaninu (vjerojatno bagdadsku); poslije za zaštitni krov izrađen od tkanine, često bogato izvezen, koji se postavlja iznad vladarskoga prijestolja, iznad oltara, zapravo oltarne menze, biskupskoga trona i sličnih časnih mjesta. Ili se razapet na motkama nosi na Tijelovo iznad svećenika koji drži pokaznicu u procesiji, ili pak nad svetačkim likovima, moćima, crkvenim i svjetovnim dostojanstvenicima. Namjena baldahinu bila je prvotno praktična, zaštita od prašine i kiše, a poslije postaje samo počasna. U crkvenoj je uporabi od XII. stoljeća. U crkvama je to i kvadratična ili višekutna kamena ili mramorna „streha – pokrov“ iznad groba mučenika ili oltara, poduprta s onoliko stupova koliko ima uglova. Kamena, skulptorski obrađena streha je često u crkvama iznad kipova u gotičkoj arhitekturi, na portalima, pregradama i stupovima.

Završetak procesije

Kad se završi ophod – procesija, Presveti se Sakramenat donese natrag u crkvu i postavi na oltar, svi nazočni duhovnici kleknu s obje strane pa mu se s narodom klanjaju s poštovanjem. A dok svećenik po crkvenom običaju kadi, pjeva se ovaj dio himna:

Divnoj dakle Tajni ovoj

Klanjamo se smjerno mi,

Stari zakon žrtvi novoj

Nek se sada ukloni,

Vjera duši čovjekovoj,

Nek spoznanje dopuni.

Bogu Ocu, Bogu Sinu

Hvala s pjesmom radosnom.

Slavimo im veličinu,

Častimo ih dušom svom,

K Duhu Svetom nek se vinu

Glasi s dikom jednakom.

Amen

– Kruh s neba dao si njima. (Aleluja).

– Koji svaku slast u sebi ima. (Aleluja).

Pomolimo se. Bože, koji si nam u divnom Sakramentu ostavio uspomenu Muke svoje, podaj nam, molimo, tako častiti sveta otajstva Tijela i Krvi Tvoje, da vazda osjećamo u sebi plod otkupljenja Tvojega. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen

Blagoslov sa Presvetim

Sada se stavlja veo za blagoslov na svećenikova ramena. On pristupi k Oltaru, uzme Pokaznicu s Presvetim Oltarskim Sakramentom i blagoslivlja narod čineći znak križa na tri strane. Za to vrijeme poslužitelj zvoni, a svi prisutni se naklone za vrijeme blagoslova s Presvetim. Nakon toga svećenik odlaže Pokaznicu na oltar, skida veo, te klečeći pred oltarom moli sljedeće zazive kao zadovoljština protiv psovke i kletve i na druge nakane a narod ponavlja zazive iza svećenika:

Blagoslovljen budi Bog!

Blagoslovljeno njegovo sveto Ime!

Blagoslovljen Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek!

Blagoslovljeno Ime Isusovo!

Blagoslovljeno presveti Srce Isusovo!

Blagoslovljena predragocjena Krv Isusova!

Blagoslovljen Isus u Presvetom Oltarskom Sakramentu!

Blagoslovljen Duh Sveti Utješitelj!

Blagoslovljena velika Bogorodica presveta Djevica Marija!

Blagoslovljeno sveto i bezgrešno njezino začeće!

Blagoslovljeno njezino slavno uznesenje!

Blagoslovljeno ime Marije, Djevice i Majke!

Blagoslovljen sveti Josip, njezin prečisti zaručnik!

Blagoslovljen Bog u svojim anđelima i u svojim svecima!

Amen

Dok svećenik sprema posvećenu Hostiju u svetohranište pjeva se pjesma „NE OSTAVI NAS NIGDAR“

Kathpress – Vijest o Tijelovskim procesijama u Austriji – (27. svibnja 2024.)

Katolička svetkovina drugog četvrtka nakon Duhova obilježava trajnu prisutnost Krista u kruhu i vinu. Tada su velike procesije u gradovima i selima, kao i na nekim jezerima. Smatra se jednim od “najkatoličkijih” datuma u crkvenoj godini, i u Austriji je povezan s mnogim regionalnim vjerskim običajima: „Svečanost Presvetog Tijela i Krvi Kristove”, obično skraćeno nazvan “Corpus Christi”. Slavlje , koje se uvijek slavi drugog četvrtka nakon Duhova, državni je praznik u Austriji, kao i u više od desetak drugih zemalja. Ako vremenske prilike dopuste, ovoga se dana u austrijskim župama i katedralama očekuju stotine tisuća ljudi.

Tijelovo se smatra “najjavnijim” crkvenim blagdanom. Presveti Sakrament koji nosi svećenik ili đakon u monstranci, koji je zaštićen baldahinom („nebom“) prate vjernici svojim molitvama i pjesmama. U mnogim slučajevima, breze su postavljene duž putova procesije, a prozori su ukrašeni cvijećem, svijećama i pobožnim slikama. U nekim područjima južne Austrije također je običaj postavljanja cvjetnih tepiha i cvjetnih slika, a ponegdje postoje i procesije na jezeru. Tijelovska procesija vezana je za stare katoličke narodne običaje. Tijekom procesija često se mogu vidjeti djeca kako posipaju latice cvijeća duž puta procesije. Čast Presvetome odaje se i kroz zastave, plamence i narodnu nošnju te tradicionalne glazbene sastave. A tom se prilikom često oblače i ponovno pokazuju prvopričesničke haljine. Također se često u procesiji vide hitne službe, razne udruge crkvene i društvene zajednice, studenti, kao i politički i društveni predstavnici koji svojim sudjelovanjem pokazuju svoju vjersku pripadnost.

Velike svečanosti u gradovima države

U bečkoj katedrali svetog Stjepana kardinal Christoph Schönborn slavit će Tijelovsku misu u četvrtak u 8.30 sati, koju će izravno prenositi i “radio klassik Stephansdom”. Zatim, od oko 9.30 ujutro, kreće procesija kroz grad od Riesentora kroz središte Beča: preko Kärntnerstraße i Augustinerstraße do prvog oltara na Michaelerplatzu, zatim preko Kohlmarkta i Grabena do Kužnog stupa, odakle se, nakon još jednog zaustavljanja upućuje prema Stephansplatzu, gdje se održava blagoslov grada.

Pummerin također zvoni na početku i na kraju procesije. U slučaju lošeg vremena, blagoslov grada je na kraju pontifikalne mise u katedrali. Slično je i u Salzburgu, gdje nadbiskup Franz Lackner slavi misno bogoslužje u katedrali u 9 sati na Tijelovo, a potom predvodi procesiju starim gradom Salzburga. U Tirolu biskup Hermann Glettler predvodi tradicionalnu državnu procesiju koja od 8:30 ujutro vodi od katedrale preko postaja kod stupa svete Ane, ladanjske kuće i rezidencije za starije osobe Velidenapark do bazilike Wilten, gdje se održi i konačni svečani blagoslov. Pod geslom “Jer želim dati mir zemlji” biskup Wilhelm Krautwaschl slavi Tijelovo u Grazu: slavlje počinje u 9 sati misom u katedrali. Procesija će započeti oko 10 sati, a završit će kod velikog katoličkog križa u Gradskom parku u Grazu uz blagoslov grada i cijele zemlje. Planirano je još mnogo procesija po štajerskim župama. Eisenštadtski biskup Egidije Živković slavit će slavljeničku misnu službu u četvrtak u 10 sati ispred dvorca Esterházy.

Svečanost u glavnom gradu Gradišća prenosit će ORF III. i regionalni radio postaje ORF. Biskup Manfred Scheuer slavi slavljeničku službu sa zajednicom u 9 sati ujutro u Mariendomu u Linzu. Zatim se odvija Tijelovska procesija. U jezerskom okrugu Gornje Austrije procesije se odvijaju i na vodi kada je lijepo vrijeme. Mnogi brodovi prate „Himmelsfahrt“, brod sa „Svetinjom nad svetinjama“ preko valova. U Aschachu an der Donau misna služba se održava u župnoj crkvi od 9 sati ujutro, zatim se odvija procesija u lokalnom području i na Dunavu. U Hallstattu, nakon misne službe u župnoj crkvi, procesija vodi do tržnice i preko Hallstattskog jezera. U Traunkirchenu je slavlje u župnoj crkvi od 8.30 sati, a jezerska procesija na jezeru Traunsee od 9.30 sati.

Molitva pred Presvetim

Presveti Bože, dolazim pred Tvoje sveto lice s dubokom poniznošću i strahopoštovanjem. Ti si izvor svakog dobra i svjetlost koja osvjetljava moj put u životu. Molim Te, oprosti mi moje grijehe i daj mi snagu da živim u skladu s Tvojim svetim zakonima. Neka moje srce uvijek bude puno ljubavi prema Tebi i prema mojim bližnjima, kao što si i Ti pun ljubavi prema meni. Molim Te da mi daruješ mudrost i razboritost pri donošenju odluka i da mi pomogneš da uvijek izaberem put koji vodi k Tebi.

Hvala Ti Bože, za sve blagoslove koje si mi dao i za svu milost koju mi neprestano pružaš. Molim Te da me uvijek štitiš od zla i da me odvedeš na pravi put.

Amen.

Hrvatsko nebo