DOBRO JE, NE PUCA: Mirno spavajte, što bi kazao Alija!

Čak i ako bismo zanemarili ozračje koje evo već danima produciraju tamo daleko kao reakciju na (prijeteću) rezoluciju o Srebrenici, što će je, vrlo vjerojatno, Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojiti, kako u Beogradu otvoreno strahuju, između 13. i 17. svibnja, aktualna je retorika hladnoratovska i zapravo uznemirujuća. Uspoređujući je s ranim 1990-im, dojam je kako danas glavni akteri u Bosni i Hercegovini, Republici Srpskoj napose te Srbiji uistinu ne biraju riječi – a ni povoda kako bi naglasili izvanrednost situacije i nužnost da se, eto, lijepo (…) rastanemo.

Halo, ovdje Zukan!

Tako su eresovski mediji bliski tamošnjem režimu najavljivali napade Bošnjaka na Memorijalni centar kako bi onda okrivili Srbe. I to baš na Vaskrs. Međutim, osim pojačanih policijskih ophodnji, sve je ostalo proteklo bez incidenata. Nešto ranije, sad već dežurni jastreb u Bošnjaka Zukan Helez, koji je ne tako davno šakama pokušao Miloradu Dodiku u Konjicu objasniti što se dogodilo u Srebrenici ’95., tumačio je svekolikoj bh. javnosti kako stalno Bajino prizivanje odcjepljenja znači objavu rata. No eresovski je vožd ovoga puta otišao i korak dalje, pa je „muslimanima“ poručio da – za svoje dobro! – ne putuju kroz „bolji dio BiH“. Slijedom čega mu je ministar obrane uzvratio kako će (evo sad!) proći kroz RS i javiti mu se telefonski. Iz, nekako sam uvjeren, jurećeg službenog automobila. Mada ima taj neustrašivi gost Srpske značajnih, o čemu svjedoče i sudske presude, dometa u kavanskim tučnjavama, ali to kao odgovor potencijalnim secesionistima neće biti dovoljno. Bolje je zato što je samo telefonirao drugaru Mili.

Čime je u stanovitoj mjeri podsjetio na Christiana Schmidta koji je odgovarajući svojevremeno na prijetnje kako će ga čim kroči na teritorij RS-a, uhititi Milini žandari, uzvratio tako što je došao u Banju Luku. Ali (samo) kod biskupa Komarice – tiho i na prstima… K’o u pjesmi.

„Znam što nam je raditi ukoliko dođe do problema. Ima da štitim granice BiH, što je i napisano u Zakonu o obrani“, sokoli se(be) i, valjda, druge Bošnjake ministar – zasad! – obrane.

Jaka uporišta Srba i Hrvata

Što je dalo ploda, makar kada je riječ o drugom – zasad! – mirnodopskom Zlatnom ljiljanu Rami Isaku koji je potkraj travnja na Smetovima kod Zenice organizirao skup Domovina te zove, ali ne kao federalni ministar unutarnjih poslova, nego u, kako to političari u nas vole kazati, kapacitetu lidera (stranke) Snage naroda. Mjesto skupa je, onako na prvi pogled, simboličnog (znakovitog) naziva, a riječ je, u biti, o jednonacionalnom okupljanju. Što je, vjerojatno i ne htijući, otkrio i sam Isak apostrofirajući kako su se eto Domovini odazvali brojni građani iz cijele Bosne i Hercegovine: Tuzle, Zavidovića, Visokog, Sarajeva, Tešnja, Zenice… Sve, dakle, snažnih uporišta Srba i Hrvata…

A koliko je mislio, ili, svejedno, računao i na ostale, kako kaže, građane BiH, zorno svjedoči što je pokucao na vrata pomalo zaboravljenog asa – Sefera Halilovića. Ni više ni manje. „Jedini je Ramo Isak, organizator ovoga skupa, otvoreno i glasno smio odgovoriti onima koji bi da dijele BiH. Prvi je, od svih političara, glasno progovorio: Ne damo BiH! Na tomu mu želim i ovdje pred svima odati poštovanje“, poručio je general čije već i ime izaziva stanovitu nelagodu i u Srba, a poglavito u Hrvata, o čemu je nešto, ali doista samo nešto, kazao i Haaški tribunal.

Uz to, Halilović je na Raminom skupu poručio kako rata neće i ne smije biti… Ali, veli, neka znaju oni koji o tomu govore da smo mi pripravni! Ponesen ovim biranim generalovim riječima, Isak je (malo) pao u sevdah i, uz ovacije poklonika mu, prisegnuo: „Ljudima uporno poručujem da mirno spavaju, rata neće biti.“

Domovina te ne zove u – trezor

Dojma sam, međutim, kako taj federalni ministar nije bio svjestan da je citirao Aliju Izetbegovića baš nekako uoči početka rata, za koji je inače taj „prvi predsjednik“ vjerovao kako ga nema bez (barem) dvoj(ic)e. Kasnije se pokazalo kako je troje sasvim dovoljno. Kako bilo, Izetbegović(i) su, makar i neimenovani, našli svoje mjesto na Smetovima. Kaže tako Isak kako ga provokatori pitaju hoće li mu sinovi biti u trezorima (?!) – na što on spremno uzvraća kako će biti s njim na prvim crtama. „Zašto živjeti ako ćemo izdajnici biti“, pita se (retorički) čelnik Snage naroda pretendirajući da ove njegove riječi jednoga (lijepog) dana budu uglazbljene u himnu. Dakako, kada dođe vrijeme da Nedjeljiva i Tisućljetna dobije svečanu pjesmu s – riječima. K’o sav normalan svijet…

ZADRŽIMO SE PAK JOŠ MALO NA PRVIM CRTAMA, ŠTOVIŠE I DVA METRA ISPOD NJIH: „BILO BI MI DRAGO DA POGINEM ZA OVU DRŽAVU, JA TO NE KRIJEM. KAD POGINEM ZA OVU DRŽAVU, JA SAM ŠEHID“, POVJERIO JE BOŠNJAČKOM TISKU SVOJU SPREMNOST NA – BESMRTNOST. TKO? ČUJ, TKO?! PA, RAMO ISAK – GAZIJA SA SMETOVA, ZNA SE!

Zadržimo se pak još malo na prvim crtama, štoviše i dva metra ispod njih. „Bilo bi mi drago da poginem za ovu državu, ja to ne krijem. Kad poginem za ovu državu, ja sam šehid“, povjerio je bošnjačkom tisku svoju spremnost na – besmrtnost. Tko? Čuj, tko?! Pa, Ramo Isak – gazija sa Smetova, zna se!

Biju – verbalno – Bošnjaci, ali biju, dakako, i Srbi. Državni ministar sigurnosti, primjerice, vjeruje kako bi kada bi se Zlatni ljiljan dijelio za broj lajkova i pregleda na Tik-toku i Instagramu, Isak zbilja bio spreman poginuti. „Gospodine Ramo, čuvajte vašu kuću koju nitko od nas ne želi napasti, sami ćemo vrlo dobro čuvati našu kuću i obraniti je životom i čašću i svim onim što je potrebno“, s(av)jetuje kolegu s (nešto) niže ministarske razine Nenad Nešić, prisegnuvši pritom Srni kako ima dovoljno Srba spremnih poginuti za Srpsku i braniti je od raznoraznih Rama i svih onih koji joj žele loše.

A sad, adio…

Na što se – spremno! – javio ne raznorazni, nego (baš) konkretni Ramo. Isak! Nije taj ministar federalni siguran zna li zapravo Nešić tko je, pa mu, evo, tumači. „Nenade, ti si Bosanac i Hercegovac, etnički: pripadnik srpskog naroda, tvoj glavni grad je Sarajevo, a na osobnoj karti u rubrici državljanstvo piše ti BiH. To su fakti. Ako ti se ne sviđaju, spakiraj kufere i odlazi. Javno te pozivam, hajde kreni u disoluciju ako smiješ ili nas sve poštedi gluposti kojima svakodnevno zagađuješ javni prostor“, oštar je (taj) Tik-tok gazija. Što je prozvanog ponukalo da se predstavi i objasni da je Srbin. U što je, eno, samo Isak sumnjao. Uz to, održao je svome biografu kratki tečaj iz povijesti, naglašavajući kako su Srbi Balkan naselili još u VI. stoljeću. I ne kane se seliti.

Ovo prepucavanje dvaju ministara, plus rečeni Helez, bolje – zapravo gore! – od bilo čega govori kako smo, baš kao u kakav vremeplov, opet ugazili u rane 1990-e. Što su, jasno, prepoznali i u tzv. međunarodnoj zajednici, pa su, svjesni kako ljudi u nas strahuju od reprize, sredinom prošlog tjedna iz EUFOR-a upozorili kako će građani BiH u iduća dva tjedna moći vidjeti pojačano kretanje njihovih vozila na cestama i željezničkim prugama diljem zemlje.

Riječ je o aktivnostima vezanim za povratak strateških rezervnih snaga EUFOR-a, i njihovih pridodanih elemenata, iz BiH u Francusku, Italiju i Rumunjsku što, tumače, dodatno jača napore EUFOR-a na pružanju podrške bh. vlastima pri održavanju sigurnog i stabilnog okruženja. U prijevodu – mirno spavajte, rotacija je za vaše dobro!

Teško se (nešto) diše

A uz rečenu otvorenu ministarsku frontu, o trenutačnom ozračju govori poruka (vladajuće) Naše stranke povodom obilježavanja Dana Europe i Dana pobjede nad fašizmom: „Zabrinjavajuće je da se u godini u kojoj smo otvorili pristupne pregovore s EU-om, kad se Dan pobjede nad fašizmom u entitetu RS obilježava kao neradni dan, upravo, u najvećoj mjeri, iz tog entiteta suočavamo s najšovinističkijim iskazima poput onog o tome da Srbi ne žele disati isti zrak s Bošnjacima. To je retorika koja direktno ugrožava živote ljudi, a to se posvjedočilo pucnjem u povratničku kuću u Gacku.“

Nije (možda…) bilo zgodno iz Sarajeva to kazati, pa se multi-kulti NS suzdržala, ali o tomu diše li se Bošnjacima isti zrak sa Srbima, ionako je sve kazao ministarski tandem Zukan & Helez. Kako bilo: Mirno spavajte!

Da izvinete…

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

hms.ba / Hrvatsko nebo