Z. Gavran: Od četvrtka, 2. svibnja počinju kritični dani za BiH i mir na tzv. Zapadnom Balkanu!

S danom drugim mjeseca svibnja počinju se nizati kritični datumi za budućnost daljnjih odnosa u BiH, za lokalni i za regionalni mir na tzv. Zapadnom Balkanu. Ima još dosta vrućih odnosno neuralgičnih točaka koje stvaraju napetosti na cijelom tom području. A i širi međunarodni kontekst takav je da nije malo onih koji procjenjuju kako su novi sukobi – ne doduše takvi ni takva intenziteta poput onih iz 1990-ih – mogući ili izgledni. Što će se točno događati, to se još ne može sa sigurnošću predvidjeti, ali ovaj put već izlizane, nebrojeno puta ututanj izrečene Dodikove prijetnje „osamostaljenjem RS-a“ morale bi se shvatiti ozbiljnije nego prije. On je sada, kao optuženik na sudu i formalni izopćenik Zapada, postao nešto kao ’ranjena zvijer’, i njegova je koža na kocki, a i mnogo drugoga u igri je. Narodna izreka kaže: „I krčag ide stotinu puta na vodu, i ne razbije se, ali se stotinu i prvi put – razbije.“

Sutrašnji dan ozbiljni domaći i strani promatrači zbivanja u Bosni i Hercegovini smatraju kritičnim. Ne jedinim, nego prvim kritičnim danom za daljnja zbivanja u toj zemlji. U kontekstu priprava za glasovanje o rezoluciji u Ujedinjenim narodima o genocidu u Srebrenici – kako je okvalificiran masovni srpski zločin nad Muslimanima-Bošnjacima u tom istočnobosanskom mjestu iz g. 1993. – sutrašnji dan, 2. svibnja,  nosi stanovit krizni potencijal zato što će se tada u Srebrenici sastati Vlada Republike Srpske. To je mjesto naime po daytonskom razgraničenju pripalo Republici Srpskoj, a u njemu je danas srpska većina i od većinskih Srba izabrana lokalna vlast.

Nepriznati genocid u Srebrenici, zapadne sile i duboka politička kriza u BiH

Sjednicu vlade u Srebrenici najavio je prije šest dana predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Budući da on prijateljuje s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i već nebrojeno puta najavljuje jednoga dana odcjepljenje Republike Srpske od Federacije BiH odnosno njezin izlazak iz države BiH, a ujedno je i član savezne koalicijske vlade, koja bez njega ne bi imala većinsku potporu u donjem domu be-ha parlamenta, situacija je i geopolitički i unutarnjopolitički iznimno opasna.

Dodik uz potporu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića na međunarodnom diplomatskom planu ne priznaje da se u Srebrenici dogodio genocid. To je krupan kamen spoticanja za mnoge, a i obojica su zato postali dodatnim ’izazovom’ za nositelje zapadnih politika i za mnoge druge diljem svijeta. Dodik je ujedno poduzeo ili najavio niz koraka kojima se izravno suprotstavlja i visokom predstavniku Christianu Schmidtu, kojega ne priznaje kao legalnog visokog predstavnika, i odlukama Ustavnog suda u BiH, iz kojega želi ’istjerati’ trojicu međunarodnih sudaca i u kojemu trenutno nema nijednog Srbina. On ujedno pokušava donositi zakone i odluke i najave u Banjoj Luci koji su izravno u suprotnosti sa saveznim ustavom odnosno s onim što smatra Schmidt kao (ovlašteni) predstavnik međunarodne zajednice: Vijeća za implementaciju mira (PIC-a), u kojem je 50-ak zemalja.

Bilo kako bilo, Dodik je najavio da će se u Srebrenici okupiti „kompletno vodstvo entiteta“ RS. Rekao je da Republika Srpska ne će prihvatiti rezoluciju o Srebrenici o kojoj će se odlučivati u Općoj skupštini UN.  Istaknuo je da iz tog razloga Republika Srpska nema namjeru stavljati u školske udžbenike “nametnutu priču o genocidu” niti će obilježavati taj dan kako drugi žele, ali da je spremna Bošnjake pozvati na život u miru.

Rezolucija o genocidu u Srebrenici temelji se na sudskim presudama Međunarodnoga kaznenog suda u Haagu. Ona bi, uz ostalo, predvidjela da sve zemlje obilježavaju dan sjećanja na genocid u Srebrenici te da se u školske udžbenike unesu osnovne informacije o „najvećem zločinu počinjenom na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata“, kako se to u njoj formulira.

Dodik je naveo da se Republika Srpska ne odriče Srebrenice kao svoje lokalne zajednice i da priznaje „događanja“ u tom mjestu sredinom srpnja 1995. kao zločin, ali ne i kao genocid.

“Ako nam bude pružena prigoda, mi ćemo 2. svibnja odnijeti vijence u Potočare, ako to ne vrijeđa nikoga. Ne bojim se da bih mogao proći kao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je [prije više godina] došao pokloniti se žrtvama, izjaviti sućut, a dobio je kamen u glavu i nitko za to nije odgovarao”, rekao je Dodik.

Vučić priznao neuspjeh na međunarodnom planu u nastojanju da spriječi donošenje rezolucije o Srebrenici

S druge strane, Vučić je izjavio kako nije uspio svojim sudjelovanjem na sjednici u UN-u i diplomatskom ofenzivom razuvjeriti niz zemalja od namjere da glasuju za rezoluciju. Njezino je donošenje za koji dan odgođeno, ali s ciljem da što više država pristane uz tu rezoluciju, a ne zato što većina već sada nije za nju.

Brojne Dodikove zapaljive izjave, među kojima i ona kako s Bošnjacima ne želi „dijeliti zrak“ koji diše, te nijekanje genocida i opetovanje kako je budućnost RS-a u samostalnosti, podižu temperature i izazivaju reakcije kod Bošnjaka i među zapadnim silama. U posljednje vrijeme pojačan je broj vojnika angažiranih u Euforu u sklopu operacije EU-a „Althea“, koja se ostvaruje u suradnji s NATO-om. To znači da bi se u oružanih izgreda i sukoba u zbivanja mogao po potrebi uključiti i Sjevernoatlantski savez.

Neki promatrači procjenjuju da bi moglo doći do lokalnih čarki i oružanih fizičkih sukoba, dakle ne, za sada, uz angažiranje službenih i ojačanih posebnih policijskih snaga Republike Srpske odnosno Armije BiH, nego među paramilitarnim skupinama i među samim Srbima i Bošnjacima kao građanima. Takve prognoze pojačavaju strepnju uoči sutrašnjeg dana. Već je, u međuvremenu, održan izvanredan sastanak članica Vijeća sigurnosti UN-a, na zahtjev Rusije, koja je upozorila da je moguć početak oružanih sukoba u BiH… Zapadne vlade ne smatraju pak da je takav razvoj situacije izgledan. Smiruju uznemirene.

Srbija ističe da poštuje integritet BiH (!?) i zahtijeva doslovnu primjenu Daytonskog sporazuma

Na Dodikovo prozivanje Vučića kao onoga o kojemu ovisi osamostaljenje Republike Srpske ovaj je odgovorio, a to je ponovio i njegov novoimenovani predsjednik vlade Vučević, da Srbija poštuje teritorijalni integritet BiH te da rješenja treba tražiti u doslovnoj primjeni Daytonskom sporazuma, kojemu je Srbija, kao i Hrvatska, bila supotpisnicom.

Čini se kao da Beograd počinje kočiti. No u to neki analitičari ni iz same Srbije ne vjeruju. Naprotiv, upravo, najednom, ta srbijanska ’miroljubivost’ i kooperativnost s međunarodnom zajednicom izaziva ozbiljne sumnje u iskrenost onoga što nositelji vlasti u Beogradu službeno govore. Njihovi najnoviji istupi mogli bi se protumačiti i tako da Srbija ne želi biti označena kao krivac za ’gužvu’ do koje u BiH i između BiH i Srbije može uskoro doći.

Ona ista službena Srbija – koja nizom svojih ostalih poteza samo dolijeva ulje na vatru zaoštravanja srpsko-bošnjačkih odnosa u samoj zemlji BiH i u svom iznova još prkosnijem suprotstavljanju očekivanjima SAD-a i drugih zapadnih sila – sada najednom smekšava svoju retoriku. A istodobno planski radi na povezivanju ’srpskih zemalja’.

Uskoro i veliki “Vaskršnji sabor Srbije i Republike Srpske” – po dogovoru Vučića s Porfirijem i Dodikom

Tako je, uz ostalo, najavljeno da će se prigodom Uskrsa (po Julijanskom kalendaru) održati brojni skupovi, a i središnji skup u Šumadiji, nazvani okvirno: veliki “Vaskršnji sabor Srbije i Republike Srpske”.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, kako je priopćeno još 19. ožujka, razgovarao je s patrijarhom Porfirijem i predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom te su „nakon višesatnih razgovora“ donijeli odluku da se taj sabor organizira 5. i 6. svibnja u Beogradu i drugim dijelovima Srbije. Najavljeno je ujedno da će na tom Saboru „biti donesene važne odluke o opstanku srpskog naroda na njegovim ognjištima, o njegovu ekonomskom napretku, očuvanju srpskog jezika i ćiriličkog pisma i zajedničke kulturne baštine“. Nova Vlada Srbije i Vlada RS priredit će, rečeno je nadalje u priopćenju, „deklaraciju i moguće druge opće pravne akte koje će u istom tekstu podnijeti na prihvaćanje Narodnim skupštinama Srbije i Republike Srpske“.

Što će ta „deklaracija“ i drugi „mogući opće pravni akti“ sadržavati, to se još ne zna, a mnogi očekuju da bi se njima mogao udariti temelj budućeg povezivanja Srbije i Republike Srpske i u punijem političkom smislu. Ali ne, to se zacijelo ne će dogoditi! Ne želi Srbija ispasti pred svijetom kriva za napetosti, sukobe i kaos u BiH do kojega bi takva deklaracija i takvi akti u prilog osamostaljenju RS-a i eventualnog njezina priključenja Srbiji mogli dovesti. ’Prevejana’ je, već odavno, (velko)srbijanska politika!

Mnogo je izglednije i gotovo sigurno da će formulacije ostati nedorečene, ali da će se jedinstvo srpskog naroda, „srpskog svijeta“ odnosno „srpskoga kulturnog prostora“ dodatno istaknuti, učvrstiti i konkretizirati, ali bez decidirana izjavljivanja što bi to u državnopravnom smislu imalo ili moglo značiti.

U svakom slučaju, s danom drugim mjeseca svibnja počinju se nizati kritični datumi za budućnost daljnjih odnosa u BiH, za lokalni i za regionalni mir na tzv. Zapadnom Balkanu. Ima još dosta vrućih odnosno neuralgičnih točaka koje stvaraju napetosti na cijelom tom području. A i širi međunarodni kontekst takav je da nije malo onih koji procjenjuju kako su novi sukobi – ne doduše takvi ni takva intenziteta poput onih iz 1990-ih – mogući ili izgledni. Što će se točno događati, to se još ne može sa sigurnošću predvidjeti, ali ovaj put već izlizane, nebrojeno puta ututanj izrečene Dodikove prijetnje „osamostaljenjem RS-a“ morale bi se shvatiti ozbiljnije nego prije. On je sada, kao optuženik na sudu i formalni izopćenik Zapada, postao nešto kao ’ranjena zvijer’, i njegova je koža na kocki, a i mnogo drugoga u igri je. Narodna izreka kaže: „I krčag ide stotinu puta na vodu, i ne razbije se, ali se stotinu i prvi put – razbije.“

Povezano:

Odgođeno glasovanje za rezoluciju o Srebrenici kako bi dokument dobio veću potporu

Konaković poziva na „bošnjački regionski iftar“ uoči „Vaskršnjeg sabora Srbije i Republike Srpske“!

Dužnosnici iz RS-a: Schmidt može svoje odluke ’objesiti mačku o rep’!

Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo