A. Bagdasarov: Ponešto o istovrijednicama i spolnoj ravnopravnosti

Kroatist iz Moskve Artur Bagdasarov nastavlja se kritički baviti proizvodima Instituta za hrvatski jezik, napose unutar njegova projekta „Struna (strukovno nazivlje“. U ovom članku bavi se stvaranjem novih naziva za pripadnike/pripadnice ženskog spola (po novoj, dženderističkoj ideologiji: „roda“), upozoravajući da je „nedopustiv (je) svaki neopravdan i neobrazloživ zahvat u jeziku sa stajališta bilo koje ideologije jer on može imati nesagledive posljedice za jezik“.

Struna (strukovno nazivlje) projekt je koji je pokrenulo Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika, a Institut za hrvatski jezik kao usklađivač pruža jezikoslovnu, nazivoslovnu i tehničku potporu prihvaćenim projektima. Zapis svakoga naziva u Struni sadržava obično i prijevodne istovrijednice na različitim stranim jezicima što prema sastavljačima Strune osigurava međujezičnu razmjenjivost nazivoslovnih podataka i olakšava znanstvenu komunikaciju. Navest ćemo dva primjera koji izazivaju ili mogu izazvati određene upite.

http://struna.ihjj.hr/naziv/jezicna-puristica/54020/#naziv

Primijetit ćemo da je među istovrijednicama naveden i ruski naziv. U ruskom jeziku, međutim, nema tzv. istovrijednice jazykovaja purustka, ženšćina jezykovoj purist. Možemo li smatrati istovrijednim ono što nemamo? Ne znam pouzdano koliko se često u hrvatskom jeziku rabi i rabi li se uopće mocijski parnjak jezična puristica. Ako ipak jest potrebna neka opisna istovrijednica ili pojam, onda je vjerojatno na ruskom jeziku bolje navesti – storonica čistoty jazyka (‘pobornica čistoće jezika’). Osim toga ruski ženski mocijski parnjak puristka pokriva i značenje ‘zagovarateljica jezičnoga purizma’. Ipak, ostaju nejasni kriteriji odabira naziva. Zašto su, primjerice, u Struni navedeni jezični purist i jezična puristica, koji su sigurno rijetki u uporabi, a nema naziva kao što su akcentolog, dijalektolog, filolog, fonetičar, fonolog, lingvist, sociolingvist… i njihovih mocijskih parnjaka?

Osim što, očito, čestotnost porabe samoga naziva nije među vodećim kriterijima njegova uvrštavanja u Strunu, razvidna je i neujednačenost navoda pojedinih istovrijednica u usporedbi različitih nazivoslovnih članaka. U jednom nazivoslovnom članku imamo samo engleske istovrijednice, u drugom engleske, njemačke, francuske, ruske, švedske, u trećem engleske i njemačke… Znači li to da u izočnim stranim istovrijednicama ne postoje nazivi u tim jezicima?

http://struna.ihjj.hr/naziv/jezikoslovka/51311/#naziv

Ono što je navedeno u svezi s jezičnom puristicom u ruskom jeziku, možemo potvrditi i za lingvisticu i sintaktičarku. Malokad u ruskom jeziku možemo čuti riječ lingvistka ili sintaksistka (sintaktičarka, Struna). Jezikoslovci nikad tako i ne govore među sobom, a ne rabi ih ni obični porabnik (korisnik). Štoviše, u dijalogu među jezikoslovcima to bi čak moglo pokazivati da jedan od subesjednika ne zna dobro jezik ili da je nekulturan u svojem jezičnom ophođenju. Naravno da ruski mocijski parnjak lingvistka i sintaksistka može pripadati ruskomu razgovornomu stilu, ali neutralni stil u hrvatskom standardnom književnom jeziku ne uspoređuju se s razgovornim stilom u prijevodnoj istovrijednosti. I u razgovornom stilu hrvatskoga jezika još uvijek možemo čuti pojedine posuđenice tipa biografija, hiljada, kompjuter, oficir, paradajz, pasoš, penzija, sirće, no u drugim stilovima koji imaju stroži odnos prema normi, poglavito u tzv. biranom leksiku, navedene se razgovorne riječi nalaze izvan rječoporabne norme. Drugim riječima, pojedinomu funkcionalnomu stilu hrvatskoga standardnoga jezika ne pripada sve što pripada pojedinomu jezičnomu stilu. To bi se moralo imati u vidu i kad uz hrvatsku natuknicu navodimo prijevodnu istovrijednicu. Jedan znak u jednom jeziku mora biti što više prilagođen drugomu. Hrvatski standardni književni jezik i ruski razgovorni jezik nisu jedno te isto.

Nije jasno ni zašto u nazivoslovni članak treba uvrštavati nepreporučeni naziv – lingvistkinja. Prema istoj logici onda bi se u Struni kao nepreporučeni naziv moglo navesti npr. studentkinja kontrolorka zračnoga prometa (student kontrolor zračnoga prometa, Struna). Ne treba svaki priručnik, poglavito normativni, pretvarati u jezični savjetnik ili opisivati ga metodom stalnih jezičnih savjeta što je preporučeno, nepreporučeno ili na neki način dopušteno.

O mocijskim parnjacima

Zanimljivo je da u rubrici napomena nalazimo: „Nazivi jezikoslovac i lingvist u općemu značenju i u množini mogu se odnositi i na mušku i na žensku osobu. Uz ime ženske osobe navodi se naziv jezikoslovka ili lingvistica.“ Dakle, jezikoslovka i lingvistica odnose se na žensku osobu, a i jezikoslovac i lingvist mogu se odnositi na žensku osobu. Drugim riječima, četiri su naziva za žensku osobu: jezikoslovka, lingvistica, jezikoslovac, lingvist i dva za mušku: jezikoslovac, lingvist, koji istodobno mogu biti i žene. Obično tijekom normiranja smanjujemo broj inačica u nazivima, a tu ih povećavamo. Vjerojatno je sa stajališta spolno/rodno osjetljivoga jezika ili LGBT ideologije to normalna stvar, a neki bi rekli da je to opravdani ili neopravdani feminizam.

U drugoj polovici 20. st., tj. otkako je iz svijeta i Europe u Hrvatsku uvezena prekomjerna spolna, a danas i rodna osjetljivost, hrvatski jezik uz pomoć mocijske tvorbe sve više postaje spolno obilježen gotovo u svim mocijskim parnjacima, što nije karakteristično za hrvatsku lingvokulturnu zajednicu o kojoj često opravdano pišemo da ju treba što više poštivati, skrbiti se o njoj i čuvati ju. Pri stvaranju prijevodnih istovrijednica treba uzeti u obzir da je npr. u ruskom jeziku, a i u hrvatskom, odnos prema mocijskim parnjacima drukčiji. Ispada da je osim jezikoslovnoga pitanja na djelu i promicanje ravnopravnosti spolova/rodova. Međutim, nedopustiv je svaki neopravdan i neobrazloživ zahvat u jeziku sa stajališta bilo koje ideologije jer on može imati nesagledive posljedice za jezik. Struktura i poraba jezika kao živoga i prilagodljivoga organizma ima i samoregulativnu ulogu i po potrebi razvija i stvara nove ženske mocijske parnjake (predsjednica, ministrica, premijerka) bez umjetnoga nametanja i nasrtaja na jezik. U današnjem društvu i pravnim aktima ima mnogo drugih načina kako bi se podcrtala jednakost žena i muškaraca, pa i kako bi se priznao velik doprinos i značenje žena u svim područjima njihova djelovanja i postignuća. Važno je napomenuti da je ravnopravnost spolova u suvremenom društvu mnogo složenija negoli poraba ženskih mocijskih parnjaka i navođenja njihovih poglavito nepostojećih istovrijednica u drugim jezicima.

Artur Bagdasarov

hkv.hr/Hrvatsko nebo