Vladimir Trkmić: „Postčovjek“ 21. stoljeća želi biti bog

Najopasnija ideja i njeno podržavanje

Početak 21. stoljeća nije započeo za sve nas onako kako smo maštali, onako kako bismo možda htjeli. Sa kraja 20. stoljeća na vrlo vješt i lukav način prenešena je u novi milenij ideja transhumanizma za kojeg neki kažu da je za sada najopasnija ideja na svijetu. Nju dakako podržavaju i na militantan način realiziraju sve moguće liberalne opcije svijeta, međunarodne institucije i globalizam. Za globalizam znamo što je, a što je to transhumanizam?

Transhumanizam

Transhumanizam (ponekad skraćen kao >H or H+) međunarodni je intelektualni i kulturni pokret koji podržava uporabu novih znanosti i tehnologija, medicine i genetike za poboljšanje ljudskih mentalnih i fizičkih sposobnosti i prirođenih vještina te poništenje onoga što se smatra nepoželjnim i nepotrebnim aspektima ljudskog stanja, kao što su patnja, bolest, starenje i neželjena smrt. Transhumanistički mislioci proučavaju mogućnosti i posljedice razvoja tehnika poboljšanja čovjeka kao bića i drugih tehnologija za te svrhe. Moguće opasnosti, baš kao i beneficije, moćnih novih tehnologija koje bi mogle korjenito izmijeniti uvjete čovjekova života također su predmet brige transhumanističkog pokreta. Iako prva poznata uporaba naziva “transhumanizam” datira iz 1957., suvremeno je značenje nastalo tijekom osamdesetih godina 20. stoljeća, kad je skupina znanstvenika, umjetnika i futurista iz SAD-a počela stvarati ono što je preraslo u transhumanistički pokret. Transhumanistički mislioci postuliraju da će ljudska bića vremenom biti transformirana u bića s toliko poboljšanim sposobnostima koja bi opravdala naziv “postčovjek.” Transhumanističko predviđanje duboko promijenjene budućnosti čovječanstva privuklo je mnoge zagovornike i kritičare iz širokog spektra perspektiva. Transhumanizam je jedan pobornik opisao kao “pokret koji utjelovljuje najizazovnije, najhrabrije, najmaštovitije i najidealističkije težnje čovječanstva,” dok ga je jedan od istaknutih protivnika opisao kao jednu od najopasnijih ideja na svijetu. Neki autori smatraju da je čovječanstvo već transhumano, jer je medicinski napredak u posljednjim stoljećima značajno izmijenio ljudsku vrstu. Postčovjek je bog kojemu ne treba Stvoritelj. On sam sve propisuje, određuje, sve zna o sebi, o ljudskoj vrsti. Medicinskim i drugim tehnikama, znanostima i genetikom može i želi poboljšavati čovjekov život, stvarati ga i oduzimati po svojoj volji.

Konformizam

Konformizam je promjena ponašanja i uvjerenja prema grupi kao posljedica stvarnog ili zamišljenog pritiska grupe. Događa se kad se ljudi nađu u dvosmislenim ili novim situacijama i može se lako objasniti informacijskim utjecajem – drugi ljudi pružaju informacije o prikladnom ili očekivanom ponašanju. Konformizam se sastoji u nekritičnom stavu o zlu, u cilju da budemo društveno prihvaćeni od grupe s kojom se poistovjećujemo, pa čak i kad ona nema ispravne stavove. Na području Hrvatske, hrvatskog javnog mnijenja već je očito konformističko držanje pojedinaca i zajednica. Kako? Mnogi vrlo dobro znaju što je normalno, a što nenormalno, zdravo, a što je bolesno. Ali uslijed stvarnih pritisaka liberalizma i raznih grupacija tolerira se sve to na konformistički način. Ne žele imati kritički stav, ili hladnokrvno kažu: danas je to tako po cijelom svijetu. Što se tu može? Takvo držanje je konformizam u kojem se odobrava militantni liberalizam, a šuti se o vječnim vrednotama zapisanim u Bibliji. Ima li to smisla? Nasilno prihvaćati novotarije, a ne odupirati se ni sa čime da se katoličke vrednote gaze, odbacuju, koče, obezvrjeđuju. To se dakako odnosi na sve demokršćanske stranke, zajednice svih vrsta i pojedince.

U kakvim mi vremenima živimo?

Ima li sličnosti vremena 33. godine nove ere, vremena poslije rođenja Isusa Krista sa vremenom početka trećeg milenija. Odgovor glasi. Nismo u ništa boljim vremenima od onih apostolskih, Isusovih vremena. Sa početkom trećeg tisućljeća, trećeg milenija, sa početkom globalizacije i trans-humanizacije čovjek želi postati bog. Pa nositelji tog liberalnog ludila koje je kako neki kažu gore od komunizma poput božanstva tvrde i kažu: čovjek nije samo muškarac i žena kako piše u Bibliji. Nego osim muškarca i žene postoji i ono treće, četvrto, peto…pa tako do broja 14. Postoji ONO – treće prema spolnoj orijentaciji. Takvi već pišu u Americi i Europi, pa i u Hrvatskoj dokumente, ankete, u kojima na formularima ne piše djetetu: otac i majka, nego roditelj broj jedan i broj dva. Ono što je nekad bilo neprirodno i bolesno, što je bilo i jest u suprotnosti sa biblijskom objavom o čovjeku postaje nekima ponos. Pa prema militantnom liberalizmu tako istospolne veze i brakovi ne samo da se mogu sklapati, nego i posvajati djecu. Mogu postati roditelj broj 1. ili broj 2. Čovjek po globalističkoj viziji svijeta i čovjeka više nije „omeđen“ kao biće prirodnim začećem i prirodnom smrću. Dijete se može po francuskom ustavu i raznim svjetskim i nacionalnim zakonima bez ikakvih poteškoća pobaciti. Bolesnika koji je teško bolestan, leži u bolnici, ili u nekom hospiciju na njegov zahtjev ili zahtjev najbližih može se poslati u smrt da ne pati. Takozvana smrt iz milosrđa. Legalizirana eutanazija. Čovjek ne vrijedi ništa! Samoubojstvu pojedinaca se više nitko ne čudi, pa čak ni neki vjernici. Ludilo u kojem se preko svjetskih organizacija nudi takav život ići će, i ide još dalje. Obitelji koje u budućnosti neće moći ili neće htjeti rađati djecu ponudit će im se surogat majke koje će za novac rađati tuđu djecu. Zahvatima u genetiku čovjeka za koju su se nekada davale smrtne kazne vrlo brzo će se moći stvarati novi tipski, klonirani ljudi. Pa će tako prema nekim proročanskim piscima, autorima već 2050. godine biti „iksića i ipsilona“, ljudi psihofizički sličnih jednih drugima kao jaje jajetu. To sve se ne događa samo tamo negdje daleko. Već se za to  i u našoj blizini zalažu razne izvana plaćene političke platforme i sve lijeve opcije u HR, pa čak i neke tobože demokršćanske opcije zalažu se za to da će djecu moći posvajati oni koji su istospolne orijentacije. Istambulska konvencija i rodna ideologija se ne zalaže samo za prava i zaštitu žena, nego za sve te već pobrojane opcije i ciljeve. A te će opcije korak po korak predlagati političari, plaćenici izvana, uz dakako jaku podršku liberalnih medija.

Budućnost

U takvom ozračju će u budućnosti u Europi živjeti Katolička Crkva. Kolijevka  kršćanstva, Europa, stara baka, prvo je ranjavana velikim brojem planiranih migracija, miješanjem stanovništva, a potom je izlagana i izložena nasrtajima na čovjekovo dostojanstvo, na vjeru, na obitelj i narod. Vjernicima predstoji nužna muka dokazivanja u ovim i budućim vremenima da je Bog stvorio samo muškarca i ženu, a ne i nešto treće. Da je čovjek samo čovjek, a ne bog. Vjernicima predstoji dokazivanje da svaka patnja ima svoj smisao. Da je svaki čovjekov život vrijedan od začeća do prirodne smrti. Da je samoubojstvo grijeh. Da bolest, ma kako bila teška posvećuje onog tko je bolestan i onog tko dvori bolesnika. Da je prirodno čovjekovo okruženje u kojem se odgaja normalan čovjek obitelj u kojoj ima vlastitog po rođenju oca i majku.  Da ima oca i majku koji su ga iz ljubavi i zajedništva stvorili, i da mu je Bog udahnuo dušu. Trans-humanističko poganstvo, liberalizam na svim područjima života prešao je već davno granice Hrvatske. Budimo svjesni da vrijeme u kojem živimo ima svoje otkrivene i skrivene „imperatore“ koji se smatraju bogovima. Vrijeme u kojem živimo ima svoje Jude, Pilate, Ane i Kajfe. U Hrvatskoj se već događa Veliki Petak. Već se sudi Isusu, već se sudi katolicima, već se sudi kršćanskom poimanju i stilu života. Već se posprdno za dobre katolike kaže da su „katolibani“, a za ni krive, ni nikome ništa dužne molitelji na trgovima „klečavci“.

Katolička Crkva i njena budućnost 

Papa Benedikt XVI. je proročki rekao: Crkva budućnosti u Europi i svijetu bit će male zajednice. Zajednice koje hrabro ispovijedaju i žive vjeru u Isusa Krista. Na tom proročkom tragu pape Benedikta valja biti siguran da je Veliki Petak, možebitna, polagana kulturološka smrt Europe, pa tako i Hrvatske moguća. Ali nije moguća potpuna smrt katoličanstva: „Ni vrata paklena neće je nadvladati“. Vrijeme u kojem živimo će iz dana u dan trebati vjernike koji su s Isusom u dobru i teškoćama, koji su na križnom putu. Trebati će Veronike, Šimine Cirence, Ivane, Josipe Arimatejce, mučenike, svjedoke, svece. Hrvatima će trebati pastiri koji ne šute, pastiri (svećenici i biskupi) koji govore, opominju, pišu, propovijedaju kao blaženi kardinal A. Stepinac. Ima li takvih? Molimo ranjenog i raspetog Isusa: Umnoži nam vjeru, učvrsti nam nadu, usavrši nam ljubav. Učini nas Isuse postojanima u dobru, poniznima, vjernima, jakima u raznim nevoljama života. Ne daj nam da odstupimo od svete Objave o čovjeku, obitelji, patnji, muci i uskrsnuću.

Zato molimo:

Molitva pred križem

Isuse, ti si iz ljubavi preuzeo patnju
I tako je pretvorio u patnju izbavljenja.
Hvala Ti za križ,
Hvala Ti za rane,
I za tri sata smrtne agonije.

Hvala Ti za tvoju riječ na križu
Kojom si nam Mariju dao za Majku:» Evo ti majke» ( Iv.19,27 )

Hvala ti za tvoju riječ na križu
Kojom nam pokazuješ što je praštanje:
« OČE, OPROSTI IM JER NE ZNAJU ŠTO ČINE.» (LK 23,34 )
U ovaj čas dolazimo pred tvoj križ
I podastiremo ti sve naše patnje,
Patnje u obiteljima, u Crkvi i u svijetu.
Mi znamo: O Isuse, ti ćeš nas osloboditi.

Marijo, majko puna ljubavi koja stojiš pred križem
Moli sada s nama i za nas:
Neka nas Svemogući Bog, pomoću križa, tog znaka ozdravljenja, oslobodi utjecaja zla.

Uz pomoć križa, znaka pobjede,
neka Svemogući Bog oslobodi sve one
koji pate pod utjecajem zla.

Pomoću tog svetog križa
Neka nam Bog udijeli sve potrebne milosti,
milost pomirenja, mira, ljubavi, vjere i ozdravljenja.
Neka nas tim znakom križa, blagoslovi i zaštiti, Svemogući Bog,

Otac, Sin i Duh Sveti. Amen.

Hrvatsko nebo