Vladimir Trkmić: Što trebamo vjerovati i znati o uskrsnuću duše i tijela i vječnom životu

U Vjerovanju kojeg molimo na svakom nedjeljnom i blagdanskom misnom slavlju molimo: „Vjerujem u uskrsnuće duše i tijela i život vječni. Amen“ Te spomenute riječi izričemo puno puta a da o njima previše ne razmišljamo, ili nismo potpuno svjesni što time ispovijedamo. I ne samo to! Često nam nekako pred oči i spoznaju dođe misao da ćemo uskrsnuti na duhovan način. A premalo razmišljamo o istini da ćemo uskrsnuti i na tjelesan način. Onako kako je Isus uskrsnuo.

Činjenica je da bismo u ovo vrijeme poslije svetkovine Uskrsa trebali preispitati sebe: što ja to molim u Vjerovanju. Što ja to ispovijedam u Vjerovanju? Te se zapitati: koje i kakvo moje tijelo će uskrsnuti za vječni život? Teška su to pitanja. Pitanja na koje do kraja života nećemo moći dati cjeloviti odgovor. Zašto? Zato što je Isusovo uskrsnuće i naše uskrsnuće jedan veliki misterij, jedna velika tajna. Tajna koja je nedohvatljiva našem umu, našim osjećajima i našim ljudskim spoznajama. Na vjeronauku smo učili o čovjekovim posljednjim stvarima. O raju, čistilištu, paklu i vječnom životu i vječnoj propasti. Kako se misaono i duhovno na osobnom planu susretati sa tim tajnama vjere? Dakako osluškivanjem Božje riječi, Svetog pisma. I ne samo tako.

Vrijedno je o svemu tome razmatrati, raspravljati, moliti se. Moliti se za sebe, moliti se za naše pokojne, za duše u čistilištu, za našu blagu smrt. Za to da umremo pomireni preko sakramenta ispovijedi sa Bogom i braćom ljudima. Možda bi najbolje bilo povremeno u ruke uzeti Katekizam Katoličke Crkve i čitati sve ono što je sažeto zapisano na ove spomenute teme i tajne vjere. Osim toga valjalo bi u ruke uzeti krunicu, moliti za naše pokojne, moliti kako bismo na duhovan način ulazili u ta otajstva. Otajstva koja će nas čitav život pratiti kao nikad do kraja spoznata. Spomenuti katekizam na dugo i na široko tumači te posljednje stvari čovjeka. Sve od paragrafa 998 – 1050. Isus je uskrsnuo ne samo na duhovan nego i na tjelesan način. O tome nam svjedoči Novi zavjet. Sastaje  se sa apostolima, pojavljuje se najednom kao duhovan, a onda sa njima jede, pokazuje im svoje ruke, svoje rane. Novi način uskrslog postojanja. Vjerujem li u Isusovo i moje uskrsnuće na taj način? Da ću duhovno i tjelesno uskrsnuti? Eto nekih važnih dijelova iz Katekizma Katoličke Crkve.

VJERUJEM U USKRSNUĆE TIJELA

989 Čvrsto vjerujemo i čvrsto se nadamo da će, kao što je Krist zaista uskrsnuo od mrtvih te živi zauvijek, isto tako pravednici poslije smrti zauvijek živjeti s uskrslim Kristom i da će ih on uskrisiti u posljednji dan. Kao što je bilo njegovo, tako će i naše uskrsnuće biti djelo Presvetog Trojstva: »Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživjet će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama« (Rim 8, 11).

990 Izričaj »tijelo« [doslovno »put«, meso] označuje čovjeka u stanju slaboće i smrtnosti. »Uskrsnuće tijela« znači da poslije smrti neće živjeti samo duša, nego da će i naša »smrtna tijela« (Rim 8, 11) ponovo primiti život.

991 Vjerovanje u uskrsnuće mrtvih bilo je bitna sastojnica kršćanske vjere od početka. »Uvjerenje je kršćana: uskrsnuće mrtvih; vjerujući to, jesmo (to što jesmo).« »Kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo! Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. […] Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih« (1 Kor 15, 12-14.20).

996 Kršćanska je vjera u uskrsnuće od početka nailazila na neshvaćanja i protivljenja. »Ni u jednoj drugoj točki kršćanska vjera ne susreće toliko otpora kao u pogledu uskrsnuća tijela.« Općenito se dosta lako prihvaća da se ljudski život poslije smrti nastavlja na duhovan način. Ali kako vjerovati da ovo tijelo, koje je tako očito smrtno, može uskrsnuti na vječni život?

KAKO USKRSAVAJU MRTVI?

997 Što znači »uskrsnuti«? Po smrti, dijeljenjem duše i tijela, tijelo se čovjekovo raspada, dok mu duša ide u susret Bogu, čekajući da se ponovno sjedini sa svojim proslavljenim tijelom. Bog će svojom svemoću konačno povratiti nepokvarljiv život našim tijelima sjedinjujući ih s našim dušama, snagom Isusova uskrsnuća.

998 Tko će uskrsnuti? Svi ljudi koji su umrli: »koji su dobro činili – na uskrsnuće života, a koji su radili zlo – na uskrsnuće osude« (Iv 5, 29).574

999 Kako? Krist je uskrsnuo sa svojim vlastitim tijelom: »Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam!« (Lk 24, 39); ali se nije vratio u zemaljski život. Tako će isto, u njemu, »svi uskrsnuti sa svojim vlastitim tijelima, koja sada imaju«; samo će to tijelo biti preobraženo u slavno tijelo, u »tijelo duhovno« (1 Kor 15, 44): »Ali, reći će netko: ‘Kako uskršavaju mrtvi? I s kakvim li će tijelom doći?’ Bezumniče! Što siješ ne oživljuje, ako ne umre. I što siješ, ne siješ tijelo buduće, već golo zrno. […] Sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; […] i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi. […] Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost« (1 Kor 15, 35-37,42.52-53).

1000 To »kako« nadilazi našu maštu i naše shvaćanje; možemo ga dokučiti samo vjerom. Ali već sudjelovanje u euharistiji daje nam predokus preobraženja našega tijela po Kristu: »Jednako kao što kruh, koji je od zemlje, pošto primi Božje posvećenje, nije više običan kruh, nego euharistija sastavljena od dvoga: od zemaljskog i od nebeskog; tako i naša tijela, kada prime euharistiju, u sebi nose klicu uskrsnuća te nisu više pokvarljiva.«

1001 Kada? Konačno »u posljednji dan« (Iv 6, 39-40.44.54; 11, 24), »na svršetku svijeta«. Uskrsnuće mrtvih duboko je povezano s Kristovim drugim dolaskom (paruzijom): »Jer sam će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu« (1 Sol 4, 16).

SMRT

1007 Smrt je kraj zemaljskoga života. Naš je život odmjeren vremenom, tijekom kojega se mijenjamo, starimo, te se, kao kod svih živih bića na zemlji, smrt javlja kao normalan svršetak života. Taj vid smrti pridaje hitnost našim životima: spomen na našu smrtnost služi također da nas podsjeti kako za ostvarenje svoga života imamo samo ograničeno vrijeme: »I sjećaj se svoga Stvoritelja u dane svoje mladosti, […] prije nego se vrati prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao« (Prop 12, 1.7).

SMISAO KRŠĆANSKE SMRTI

1010 Zahvaljujući Kristu, kršćanska smrt ima pozitivni smisao. »Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!« (Fil 1, 21). »Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti« (2 Tim 2, 11). Bitna novost kršćanske smrti jest u ovome: kršćanin je po krstu sakramentalno već »umro s Kristom«, da bi živio novim životom; ako pak umremo u milosti Kristovoj, fizička smrt dovršava to »U svakom činu i misli tako se vladaj kao da ćeš danas umrijeti. Kad bi imao čistu savjest, ne bih se mnogo bojao smrti. Bolje je čuvati se grijeha nego izbjegavati smrt. Ako danas nisi spreman, kako ćeš biti sutra?« »Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru našu tjelesnu Smrt, kojoj nijedan čovjek ne može izbjeći. Jao onima koji umiru u smrtnome grijehu; blago onima koje smrt nađe po tvojoj svetoj volji, jer im druga smrt neće nanijeti zla.«

POSEBNI SUD

1022 Svaki čovjek već od časa smrti, u posebnom sudu koji mu život stavlja u odnos prema Kristu, prima u svojoj besmrtnoj duši vječnu nagradu ili kaznu: ili treba proći kroz čišćenje, ili će neposredno ući u nebesko blaženstvo, ili će se odmah zauvijek osuditi. »Uvečer našega života, bit ćemo pitani o ljubavi.«

NEBO

1023 Oni koji umiru u Božjoj milosti i prijateljstvu i koji su posve očišćeni, žive zauvijek s Kristom. Zauvijek su slični Bogu jer ga gledaju »kao što jest« (1 Iv 3, 2), »licem u lice« (1 Kor 13, 12):615 »Našom apostolskom vlašću definiramo da, prema općem Božjem određenju, duše svih svetih, koji su otišli s ovoga svijeta prije muke Gospodina našega Isusa Krista, […] i svih drugih vjernika koji su umrli pošto su primili sveti Kristov krst, u kojih u času smrti nije bilo ništa za čišćenje […] ili, ako je nešto bilo ili nešto bude što treba očistiti, čim, poslije svoje smrti, budu očišćene […] i prije uskrsnuća njihovih tjelesa i općeg suda – i to nakon uzašašća Gospodina i Spasitelja Isusa Krista na nebo – bile su, jesu i bit će u nebu, u kraljevstvu nebeskom i raju nebeskom s Kristom, u društvu svetih anđela. One su poslije muke i smrti našega Gospodina Isusa Krista ugledale i gledaju Božju bît neposrednim gledanjem, i to licem u lice, bez posredovanja ikakvog stvorenja.«616

1024 Taj savršeni život, to zajedništvo života i ljubavi s Presvetim Trojstvom, s Djevicom Marijom, anđelima i svim blaženicima – zove se »nebo«. Nebo je čovjekov krajnji cilj i ostvarenje njegovih najdubljih težnja, stanje najvećeg i konačnog blaženstva.

1029 U slavi nebeskoj, blaženici s radošću nastavljaju ispunjati Božju volju u odnosu prema drugim ljudima i cijelom stvorenju. Oni već kraljuju s Kristom; s njim će »kraljevati u vijeke vjekova« (Otk 22, 5).621

KONAČNO ČIŠĆENJE ILI ČISTILIŠTE

1030 Oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost.

1031 To konačno čišćenje izabranih, koje se posve razlikuje od kazne osuđenih, Crkva naziva čistilištem. Nauk vjere s obzirom na čistilište Crkva je jasno izrazila posebno na Firentinskom i Tridentskom koncilu. Crkvena predaja, pozivajući se na neka mjesta Svetog pisma, govori o čistilišnoj vatri: »Što se tiče nekih lakih pogrešaka, treba vjerovati da prije općeg suda postoji čistilišna vatra, prema onome što potvrđuje Onaj koji je Istina, govoreći da onome tko izgovori hulu protiv Duha Svetoga neće biti oproštena ni na ovom ni u budućem svijetu (Mt 12, 32). Prema toj pouci možemo zaključiti da se neke pogreške mogu oprostiti na ovom svijetu, a neke druge u budućem svijetu.«

PAKAO

1033 Ne možemo biti s Bogom sjedinjeni ako se slobodno ne odlučimo ljubiti ga. Ali, Boga ne možemo ljubiti ako teško griješimo protiv njega, protiv svog bližnjega ili protiv nas samih: »Tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života« (1 Iv 3, 14-15). Naš Gospodin upozorava nas da ćemo biti od njega odijeljeni, ako u teškim potrebama ne priskočimo u pomoć siromašnima i malenima, njegovoj braći. Umrijeti u smrtnom grijehu, a da se čovjek za nj nije pokajao i prihvatio milosrdnu Božju ljubav, znači, po svom slobodnom izboru, ostati zauvijek odijeljen od njega. To je upravo stanje konačnog samoisključenja iz zajedništva s Bogom i s blaženicima koje označujemo riječju »pakao«.

1034 Isus često govori o »geheni«, o vatri »koja se ne gasi«, pripremljenoj onima koji do kraja života odbijaju vjerovati i obratiti se, i gdje se istodobno može izgubiti duša i tijelo.631 Isus teškim riječima navješćuje da će »poslati svoje anđele da pokupe sve […] bezakonike i bace ih u peć ognjenu« (Mt 13, 41-42), i da će izreći osudu: »Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni« (Mt 25, 41).

1035 Crkva u svom naučavanju potvrđuje opstojnost pakla i njegovu vječnost. Duše onih koji umiru u smrtnom grijehu odmah nakon smrti silaze u pakao, gdje trpe paklene muke, »vječni oganj«.632 Glavna se paklena muka sastoji u vječnom odjeljenju od Boga, u kojemu jedinome može čovjek naći život i blaženstvo, za što je stvoren i za čime teži.

POSLJEDNI SUD

1038 Posljednjem sudu prethodit će uskrsnuće svih mrtvih, »pravednika i nepravednika« (Dj 24, 15). To će biti »čas kad će svi koji su u grobovima čuti glas Sina čovječjega. I izići će: koji su dobro činili – na uskrsnuće života, a koji su radili zlo – na uskrsnuće osude« (Iv 5, 28-29). Tada će Krist »doći u slavi i svi anđeli njegovi s njime […] I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi s desna, a jarce slijeva […]. I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni« (Mt 25, 31-33. 46).

1039 Pred Kristom, koji je Istina, bit će konačno iznesena istina o stavu svakoga čovjeka prema Bogu. Posljednji sud će otkriti, do zadnjih posljedica, sve što je tko za svoga zemaljskog života dobra učinio ili propustio učiniti: »Sve se čuva što god zli čine i ne znaju kad će doći i očitovati se naš Gospodin i neće šutjeti (Ps 50, 3) […]. Zatim će se okrenuti i prema drugima koji su na lijevoj strani; reći će: ‘Postavio sam vam na zemlju svoje najmanje siromahe. Ja sam kao glava stolovao u nebu, s desne Ocu, ali su se moji udovi mučili na zemlji i trpjeli oskudicu. Da ste mojim udovima štogod udijelili, i do glave bi prispjelo ono što biste im udijelili. I znali biste da kad sam vam na zemlju postavio svoje najmanje siromahe, učinio sam ih vašim dostavljačima koji bi vaša djela donosili u moju riznicu. Vi pak niste u njihove ruke ništa položili pa stoga i kod mene niste ništa našli’.«

NADA NOVIH NEBESA I ZEMLJE

1042 Na kraju vremenâ kraljevstvo će Božje prispjeti svoj punini. Poslije općega suda pravednici će, proslavljeni u tijelu i duši, kraljevati zauvijek s Kristom, i sam će svemir biti obnovljen: Tada će Crkva »biti dovršena u nebeskoj slavi, kad dođe vrijeme obnove svega, i kad se s ljudskim rodom sav svijet, koji je s čovjekom tijesno povezan i po njemu dostiže svoj cilj, u Kristu savršeno obnovi«.

1043 Tu tajanstvenu obnovu, koja će preobraziti čovječanstvo i svijet, Sveto pismo naziva »nova […] nebesa i nova zemlja« (2 Pt 3, 13). To će biti konačno ostvarenje Božjega nauma da se »u Kristu sabere sve – na nebesima i na zemlji« (Ef 1, 10).

1044 U tom novom svemiru, nebeskom Jeruzalemu, Bog će prebivati među ljudima. »I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti, jer – prijašnje uminu« (Otk 21, 4).642

1048 »Nije nam poznato vrijeme dovršenja zemlje i čovječanstva niti nam je poznat način preobrazbe svemira. Prolazi, doduše, obličje ovoga svijeta izobličeno grijehom, ali smo poučeni da Bog priprema novo prebivalište i novu zemlju na kojoj će stanovati pravednost i gdje će blaženstvo ispuniti i nadvisiti sve želje za mirom što se rađaju u ljudskom srcu.«

1049 »Iščekivanje nove zemlje nipošto ne smije oslabiti, nego, dapače, mora razbuditi skrb za oblikovanjem ove zemlje, gdje raste ono Tijelo nove ljudske obitelji koje već može pružiti neki obris novog svijeta. Stoga, iako treba pomnjivo razlikovati ovozemni napredak od porasta Kristova kraljevstva, ipak je on od velike važnosti za Božje kraljevstvo jer može pridonijeti boljem uređenju ljudskog društva.«

Molitva oslobođenja za duše u čistilištu

O, preljubljeni i preslatki Isuse Kriste, predajem se u Tvoje svete ruke i u Srce Presvetog Trojstva, sada i za svu vječnost.

Predajem se u duboke rane Tvoga Presvetog Tijela, da mi Tvoje Presveto i prenježno Tijelo bude hrana mojoj duši.

Tvoj smrtni strah i Tvoje Predragocjene kapljice Krvi, neka me operu od svih mojih grijeha i grješnih strasti.

O, Gospodine moj i Bože moj, Tvoj smrtni tjeskobni strah i stisku Tvog prežalosnog Srca, ja (.?. ) sada prikazujem Nebeskom Ocu za oproštenje svih mojih grijeha i dugova prema Tebi.

Prikazujem Nebeskome Ocu Tvoje nepravedno suđenje, Tvoje bolno i krvavo bičevanje, tužne uzdahe, duboke i teške rane, Tvoju ljubav prema grešnicima, koja Te dovela na križ, preveliku ljubav koju si podnio za mene i za spasenje cijeloga svijeta.

Isuse, sve to prikazujem Njegovoj pravednosti i molim smilovanje za mene, za oproštenje mojih grijeha i propusta, kao i za oslobođenje i izbavljenje svih duša iz čistilišta.

Tvoji sveti koraci, neka me uvijek vode i dovedu na put Tvoje pravednosti.

Tvoje sramotno svlačenje, neka me pokrije i sakrije od svih mojih vidljivih i nevidljivih neprijatelja.

Tvoje probodene svete ruke i noge, neka mi izliječe i iscijele dušu i tijelo. Neka izbave siromašne duše iz čistilišta.

O, Gospodine, položi me u svojih pet rana i ne zaboravi moju ispaćenu dušu, za koju si na drvu križa teško trpio i umro.

Tvoja sveta i gorka smrt neka mi čuva dušu od vječne propasti.

Tvoja Presveta snaga i Božanska moć, neka stalno otklanja od mene svako zlo duše i tijela i neka izbavi duše iz vatre čistilišta.

O, preslatke rane mog Isusa, pomilujte me i blagoslovite me!

Ne ostavite me u mojoj smrtnoj stisci samog i nezaštićenog. Zaštitite me od napadaja Zloga, paklenog neprijatelja.

O, Presveta Krvi Isusa Krista, na smrtnome času, operi me i opravdaj kod Nebeskoga Oca. Učini me čist-im/-om i dostojnim/-om da me primi u svoj Očinski zagrljaj.

Isuse, Ti koji si me sa svojom Predragocjenom Krvi tako skupo otkupio, molim Te, nauči me svakodnevno umirati sebi i grijehu i dovedi k Sebi i svojim Svetima, mene, siromašnog  grešni-ka, posebno dovedi duše mojih roditelja, braće i sestara, rodbine, prijatelja i dobročinitelja, kao i duše svih pokojnih kršćana.

Po moći i blagoslovu Tvojih teških boli, ja Ti sada Isuse, sve nas, (žive i mrtve,) preporučam i predajem Tvojem Presvetom ranjenom Srcu i Tvojem beskrajnom milosrđu.

O, Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, po svojoj svetoj volji, čuvaj nas u svojoj ljubavi i sačuvaj u svojoj milosti, sada i u vječnosti.

O, moćni Bože, o neumrli Bože, smiluj se svima nama i dušama u čistilištu. Amen.

Hrvatsko nebo