HRS o lažnom Danu tzv. Armije RBiH i tome kako je Komšićeva vojska branila “teritorijalni integritet i suverenitet BiH”

Vrijeme:3 min, 42 sec

 

Prvi bošnjački član Predsjedništva BiH Željko Komšić, danas je čestitao “15.4.- Dan Armije BiH “, riječima: „Armija Republike Bosne i Hercegovine i MUP Republike Bosne i Hercegovine kao jedine legalne i legitimne vojne i policijske formacije koje su branile nezavisnost, teritorijalni integritet i suverenitet Republike Bosne i Hercegovine‘‘. Na Komšićevu čestitku reagirala je Hrvatska republikanska stranka.

-Kao i obično, neki misle kako tisuću puta ponovljena laž, može postati istinom. S toga, vrijedi podsjetiti na neke povijesne činjenice, a prva od njih je da 15.04. nikako ne može biti „godišnjica osnutka Armije BiH“, navodi se u reakciji HRS-a i dodaje:

Kako može „Dan Armije“ biti 15.4., ako su tek 23.6.1992. službeno postrojbe T. O. postale Armijom BiH? Ako je Armija BiH osnovana 15. 4. 1992. zašto je Alija Izetbegović 24. 4. 1992., dakle 8 dana nakon osnutka i „Dana Armije“, službenom notom Predsjedništva BiH pozivao pripadnike JNA da se priključe T.O.? Zašto ih nije pozivao da se priključe ABiH?

Ako je 15.04.1992. formirana ABiH, zašto je dan ranije, 14.04.1992., Alija Izetbegović, još dubokog uvjerenja kako je JNA „naša“ vojska, pozvao
„JNA da stane kao tampon zona između sukobljenih strana TO i paravojske SDS-a BiH“? Hrvatski članovi Predsjedništva su tražili da se jasno imenuje i JNA kao agresor i da se krene u vojno organiziranje u tom smjeru, Izetbegović je to odbio riječima „šta predlažeš, da se utvrdi da Armija vrši agresiju na BiH? Istina, djeluje se po Zapadnoj Hercegovini, ali se treba još utvrditi. Baterije ovdje ne rade.“, misleći na naoružanje u okolici Sarajeva.

Ako je 15. 04. 1992. osnovana ABiH, zašto je Izetbegović putem „Platforme za razgovor članova Predsjedništva sa SSNO“, zajedno s Kirom Gligorovom, u tom istom razdoblju tajno vodio pregovore s Blagojem Adžićem o „zajedničkom komandovanju snaga JNA i TO u cilju postizanja trajnog mira“?

U konačnici, ako je 15. 04. 1992. osnovana Armija BiH i ako je ona „jedina stala u obranu“, zašto se 29. 04. 1992. donosi Odluka s kojom se obrana Mostara povjerava HVO-u?

Na kraju, zadnje pitanje prvom bošnjačkom članu Predsjedništva: ako je u listopadu 1991. spaljeno selo Ravno, ako je još ranije zauzeta Dubravska visoravan, ako su u travnju već odavno počeli napadi na Zapadnu Hercegovinu, gdje je bila ta Armija BiH u obrani tih prostora? Nije zar da je u BiH rat počeo napadom na Sarajevo?!

Kako je Armija branila integritet i suverenitet Željkove BiH?

Armija BiH je imala 331 registrirani koncentracijski logor, u kojima je zatočeno tijekom rata 14 450 Hrvata, od kojih više od 10 000 su bili civili. Niti sud u Haagu nije našao, niti igdje postoji i jedan službeni dokument ili zapis koji bi dokazao i naznaku sustavnosti počinjenja zločina od strane HVO-a, kojeg danas bošnjački članovi Predsjedništva s prijezirom spominju. Počev od „Direktive za obranu suvereniteta“ Sefera Halilovića, preko odluke Alije Izetbegovića za napad na Travnik, promaknuća mudžahedina u više činove ABiH, pa do zapovijedi poput one Galiba Dervišića da se „sve ustaše po mogućnosti pobiju, a žene i djecu odvede u logore“, puno više temelja ima za potvrdu sustavnosti u činjenju zločina od strane ABiH.

U prilog tome govori podatak kako ABiH je izvan borbenih djelovanja ubila 1051 civila, od čega 121 dijete i 644 zarobljenika HVO-a. Ta ista Armija BiH je protjerala preko 170 000 Hrvata sa svojih ognjišta. Ta ista ABiH je, unatoč potpisanom sporazumu o međusobnoj suradnji sa Hrvatskom 22. 08. 1992., sustavno planirala napade na hrvatske obrambene snage i područja, o čemu otvoreno danas govori Sefer Halilović, kao što je to pisao u svojim „Direktivama“.

Tko je dijelio “Bosnu”?

Uz „Dan Armije“, neminovna je i obrana od podjele Bosne, jer neprijatelj nikad ne spava. Licitira se ponovno tuđim životima. Baš kao što se svojedobno, dogovorom Filipović – Karadžić također licitiralo tuđim životima.

Dogovor je to koji je ne samo kočio bilo kakvu iole stratešku organizaciju vojnog otpora agresoru, jer je Izetbegović u početku (dok ga JNA nije zarobila) slijepo u njega vjerovao, nego i koji je označio početak najjače agresije na Republiku Hrvatsku, putem neometanog prolaska agresorskih snaga preko teritorija BiH u Hrvatsku. Dogovorili njih dvojica, uz blagoslov Izetbegovića starijeg, novu Jugoslaviju. Kako se danas diže kuka i motika u obrani Bosne, tada su se Željko i Željkovi dizali u obranu te neke nove Jugoslavije.

Toliko o Danu Armije i toliko o tome tko dijeli „Bosnu“, stoji na kraju priopćenja Hrvatske republikanske stranke.

 

hms.ba / Hrvatsko nebo