Skoko označio DP kao „krajnju desnicu“, a nehrvatske ekstremiste kao „lijevu opciju“ – neka ga bude sram vlastitih titula!

Skoko je prihvaćanjem ljevičarsko-anacionalne kvalifikacije DP-a kao „krajnje desnice“ načinio dvostruk „smrtni grijeh“ prema istini i prema pravdi. Domovinski pokret nije naime ni po sebi ni programski nikakva „krajnja desnica“, nego izraz većinske svijesti i osjećanja među Hrvatima (druga je stvar to za koliko je Hrvata DP kao stranka realno kvalitetan i prihvatljiv izbor) . U istoj rečenice one druge okvalificirao je kao „birače lijeve opcije“, umjesto da ih je s punim pravom označio kao „birače ljevičarskog ekstremizma“, odnosno kao „krajnju ljevicu“. Tako je Skoko na HTV-u skočio onako kako potonjima i odgovara: prihvatio je podmetačinu kvalificiranja svega imalo odlučnije hrvatskoga kao „krajnje desnoga“, a onomu što je nehrvatsko ili antihrvatsko tepao je kao (posve legitimnoj i neupitnoj) „lijevoj opciji“. Ona bi valjda bila baza Hrvatske, dok bi DP skupa s njemu politički i ideološki sličnima bio samo desni ekstrem, desna krajnost. Neka ga bude sram vlastitih titula!

U večerašnjem razgovoru s voditeljicom Dnevnika HTV-a prof. dr. Božo Skoko, profesor na Fakultetu za politologiju u Zagrebu, odgovarao je na pitanja tko bi mogao sastaviti buduću vladu, HDZ ili SDP. On je pritom, s obzirom na rezultate dosadašnjih anketa, apostrofirao DP (Domovinski pokret) kao jezičac na vagi između tih dviju glavnih stranaka, procjenjujući da DP može koalirati i s jednom i s drugom, odnosno s njihovim koalicijama.

Što je od svega toga istina i koliko će se izborni rezultati doista poklopiti sa silnim predizbornim anketama, to ostavimo po strani. Poznato je s prijašnjih izbora da su ankete više ili manje griješile u predviđanjima izbornih rezultata, dajući time krivu i lažnu sliku o svrstanosti birača, zato da bi na njih što više unaprijed utjecale. Osvrnimo se ovdje samo na jedan Skokin izraz, a to je izraz „krajnja desnica“. Evo što je on u razgovoru uz ostalo rekao:

„U ovom trenutku mi ne znamo bi li oni podržali Milanovićevu Vladu ili ne. Ne znamo bi li sudjelovali s krajnjom desnicom, rekli su izričito da ne, ali vidimo da Milanović ipak ostavlja tu mogućnost. I na taj način nisu uspjeli privući one nezadovoljne birače lijeve opcije, koji nisu zadovoljni SDP-om i Milanovićem.“

U kontekstu cijelog razgovora i glavne odaslane poruke, očito je da je povlašteni odabranik HTV-a za tumačenje izbornih preferenci izrazom „krajnja desnica“ mislio na Domovinski pokret, budući da od ostale desnice nijedna treća desna stranka, osim „Hrvatskih suverenista“ koji imaju svoje kandidate na većinskoj listi Mosta, ne prelazi izborni prag.

Skoko dakle, za kojega je javna tajna da osobno podupire HDZ, ali nije nesklon ni unosnim poslima sa SDP-om i njihovim ljudima (što je vidljivo odatle da je njegova agencija raspolagala s najviše novca iz proračuna za kampanju u korist Ive Josipovića na pretprošlim izborima za predsjednika, kada je taj izgubio od Kolinde Grabar Kitarović), totalno je nekritički i neodgovorno preuzeo ključni termin raspomamljenih ljevičara, koji o svemu što je desnije, hrvatskije, konzervativnije, katoličkije, antiglobalističkije, antijugoslavenskije itd. od HDZ-a govore kao o „krajnjoj desnici“.

Skoko je prihvaćanjem ljevičarsko-anacionalne kvalifikacije DP-a kao „krajnje desnice“ načinio dvostruk „smrtni grijeh“ prema istini i prema pravdi. Domovinski pokret nije naime ni po sebi ni programski nikakva „krajnja desnica“, nego izraz većinske svijesti i osjećanja među Hrvatima (druga je stvar to za koliko je Hrvata DP kao stranka realno kvalitetan i prihvatljiv izbor) . U istoj rečenice one druge okvalificirao je kao „birače lijeve opcije“, umjesto da ih je s punim pravom označio kao „birače ljevičarskog ekstremizma“, odnosno kao „krajnju ljevicu“. Tako je Skoko na HTV-u skočio onako kako potonjima i odgovara: prihvatio je podmetačinu kvalificiranja svega imalo odlučnije hrvatskoga kao „krajnje desnoga“, a onomu što je nehrvatsko ili antihrvatsko tepao je kao (posve legitimnoj i neupitnoj) „lijevoj opciji“. Ona bi valjda bila baza Hrvatske, dok bi DP skupa s njemu politički i ideološki sličnima bio samo desni ekstrem, desna krajnost. Neka ga bude sram vlastitih titula!

Hrvatsko nebo