Konaković poziva na „bošnjački regionski iftar“ uoči „Vaskršnjeg sabora Srbije i Republike Srpske“!
Vrijeme:3 min, 40 sec
Političko-vjerskom „vaskršnjem“ saborovanju Srba u svibnju, za sada ’samo’ u Srbiji i Republici Srpskoj – kojega dimenzije i domete nije u ovom trenutku moguće sa sigurnošću procijeniti ni predvidjeti – Konaković nastoji suprotstaviti demonstrativno povezivanje muslimana-Bošnjaka u nekoliko država. On ujedno pokušava preoteti vodeću ulogu od Bakira Izetbegovića, koji se nalazi u opoziciji i u kriznom razdoblju, nakon što je nepovratno izgubio te i dalje gubi povjerenje sve većeg dijela muslimana-Bošnjaka. Jesu li pred nama ponovno pokrenuti procesi etničko-vjerske homogenizacije pravoslavnih Srba i, u međuvremenu uglavnom, ali ne isključivo, preimenovanih etničkih Muslimana kakvi se bjehu rasplamsali početkom 1990-ih? Ili je sve skupa samo politički „folklor“ za kratkoročne osobne i stranačko-političke potrebe?
Nije više uopće bitno tko se pozivu za sastankom Bošnjaka iz BiH i „regiona“ u Sarajevu 12. travnja hoće, a tko se ne će odazvati. Bitno je to što je iznoseći detalje o „radnom ručku i sastanku“ iznio predsjednik „Naroda i pravde“ i aktualni ministar vanjskih poslova u koalicijskoj vladi Elmedin Konaković, koji je i pozvao niz muslimansko-bošnjačkih i muslimansko-bošnjačko-građanskih stranačkih čelnika na taj susret.
Nije doduše nevažno što je predsjednik najjače bošnjačke stranke, SDA-e, Bakir Izetbegović, poziv već odbio, ni to što je isto učinio i njegov sada opozicijski plačidrug Semir Efendić, prvi čovjek „Stranke za BiH“. No time Konaković nije zbačen s konja. Naprotiv, on se pokazuje kao jedini koji, vrlo tolerantno i „inkluzivno“, nastoji okupiti sve Bošnjake iz „regiona“, dok Izetbegović, Efendić i takvi jalno promatraju i maliciozno komentiraju to što on u manjoj ili većoj mjeri s novoosvojene pozicije vlasti i utjecaja i ostvaruje.
Najvažnije je to što je Konaković proklamirao
No najvažnije je to što je Konaković proklamirao, a što je sadržano u njegovoj današnjoj izjavi, objavljenoj na mreži Facebook, u ovim riječima: „Bošnjaci regiona su politički narod, ogromnog potencijala. Vrijeme je da se taj potencijal usmjeri i artikuliše, a saradnja među nama značajno unaprijedi. Zbog našeg naroda, zbog naše djece, naše bolne historije i naše svijetle budućnosti.“ Takva postavka šira je i trajnije o Konakovića, i zasigurno nije malo onih koji uz nju načelno pristaju i pristajat će i ubuduće. To je novi moment u ukupnosti deklariranih sila i političkih koncepcija na području bivše Jugoslavije.
Konaković, dugogodišnji član stranke oca i sina Izetbegovića, a od prije tri godine odmetnik od nje, kojega u SDA-i sumnjiče da se „prodao za fotelju“, poziva se na dva takva prethodna „iftara“ [=večernja dnevna obroka u islamu kojim se prekida ramazanski post, ovdje više u značenju vjersko-političkog druženja] održana u Podgorici i Zagrebu. No ovaj put vremenski trenutak i intonacija okupljanja drukčiji su. Iako je on otklonio kao motiv za vlastiti skup održavanje „Vaskršnjeg sabora Srbije i Republike Srpske“, koji će se održati na pravoslavni Uskrs, 5. svibnja ove godine, mnogi ne vjeruju da taj srpski skup ’unijaćenja’ Srbije s Republikom Srpskom nije bio povod i razlog ovoga ’preventivnog’ bošnjačkoga skupa sazvanoga za 12. travnja.
Pozvani predstavnici bošnjačkih stranaka i tijela iz BiH, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Kosova i Hrvatske!
Na „bošnjački regionski iftar“ pozvani su naime politički čelnici bošnjačkih stranaka ne samo iz BiH, nego i iz Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Kosova, a pozvan je i Armin Hodžić, predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća Hrvatske. Kako god na to gledali, očito je riječ o pokušaju svojevrsne identitetske i političke mobilizacije i homogenizacije Bošnjaka, osobito – s obzirom na brojnost i političku važnost – u BiH, Srbiji i Crnoj Gori.
Političko-vjerskom „vaskršnjem“ saborovanju Srba u svibnju, za sada ’samo’ u Srbiji i Republici Srpskoj – kojega dimenzije i domete nije u ovom trenutku moguće sa sigurnošću procijeniti ni predvidjeti – Konaković nastoji suprotstaviti demonstrativno povezivanje muslimana-Bošnjaka u nekoliko država. On ujedno pokušava preoteti vodeću ulogu od Bakira Izetbegovića, koji se nalazi u opoziciji i u kriznom razdoblju, nakon što je nepovratno izgubio te i dalje gubi povjerenje sve većeg dijela muslimana-Bošnjaka. Jesu li pred nama ponovno pokrenuti procesi etničko-vjerske homogenizacije pravoslavnih Srba i, u međuvremenu uglavnom, ali ne isključivo, preimenovanih etničkih Muslimana kakvi se bjehu rasplamsali početkom 1990-ih? Ili je sve skupa samo politički „folklor“ za kratkoročne osobne i stranačko-političke potrebe?
Povezano:
Hrvatsko nebo
