U Srbiji u jeku haranga protiv Dinka Gruhonjića kao tobožnjeg propagatora „hrvatskog i muslimanskog ustaštva“

Vrijeme:7 min, 45 sec

 

„Pokret za obranu Kosova i Metohije” priopćio je da izražava najdublje ogorčenje zbog, kako tvrde, nedostojnog ponašanja dijela akademske javnosti koji je posljednjih dana stao u obranu prava Dinka Gruhonjića, zaposlenika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Novom Sadu, koji „neustaškim izjavama vrijeđa cijeli srpski narod”. Prosvjedno pismo protiv Gruhonjića i onih koji ga u Srbiji podupiru potpisali u desetci sveučilišnih profesora, zastupnika i javnih osoba, među kojima i jedan viši službenik SPC-a, zbog, kako se navodi, “neoustaških” ideja u srpskoj akademskoj javnosti, izvijestila je beogradska Politika.

Prethodno je ono što je iznio Dinko Gruhonjić dovelo do stvaranja skandala, a zatim i do prosvjeda dijela studenata Filozofskog Sveučilišta u Novom Sadu, nezadovoljnih držanjem nekih profesora.

“Izražavamo najdublje ogorčenje nedostojnim ponašanjem dijela akademske javnosti koji je proteklih dana stao u obranu prava Dinka Gruhonjića, zaposlenika Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Novom Sadu, da vrijeđa cjelokupni srpski narod neoustaškim izjavama, a i sve pristojne, moralne ljude, bez obzira na nacionalnost, i zbog sramoćenje same ideje Sveučilišta”, navodi se u pismu koje je objavio Pokret za obranu Kosova i Metohije, prenosi AP Sputnjik.

Gruhonjić: Njihova djeca žele ‘samo dovršiti klanje koje su započeli njihovi očevi’

U pismu što ga je objavio „Pokret za obranu Kosova i Metohije” napominje se da je tomu prethodno pismo solidarnosti s Gruhonjićem potpisao niz profesora s novosadskog i beogradskog sveučilišta, a među njima su i oni koji su u javnosti “poznati po svojim neoustaškim izjavama i po činjenica da su zbog zločina mišljenja profesori i studenti kažnjeni izbacivanjem sa sveučilišta, sudskim progonima i medijskim klevetama”.

“Na ovaj način još jednom je potvrđeno da je srpsko sveučilište u stanju duboke moralne krize. Pokazalo se da ono ne postoji radi studenata i dobrobiti vlastite zajednice, čija je činjenična osnova velikim dijelom srpski narod, nego za očuvanje ‘prava’ jedne povlaštene kaste, čije povlastice uključuju i mogućnost nekažnjena vrijeđanja srpskog naroda i na temelju toga ostvarivanje društvene i ‘akademske karijere’“, ističe se u pismu.

Po tvrdnji potpisnika prosvjednog pisma, Dinko Gruhonjić nije poznat ni po kakvim akademskim uspjesima, a njegovi “antisrpski, otvoreno rasistički stavovi”, nemaju ništa zajedničko s akademskim diskursom i ponašanjem. Oni ocjenjuju da on, između ostalog, piše o životu u ‘duboko degeneriranom društvu’, među ‘malim primitivnim narodom’, s ‘ljudima čudne fizionomije i neartikuliranog jezika’ čije će ‘noge biti sve kraće, a oči tuplje‘ u budućnosti, a čija djeca žele ‘samo dovršiti klanje koje su započeli njihovi očevi’. Svatko može pročitati na internetu kako Gruhonjić piše o Srbima”, podsjećaju potpisnici te dodaju da on „srpski narod, koji je zbog borbe protiv ustaškog zla i nacifašizma pretrpio genocid, optužuje za fašizam i uspoređuje s ustaštvom“.

Tko je Gruhonjić i što je REKOM (RECOM)?

Potpisnici prešućuju navesti tko je napadnuti. Doktor znanosti Dinko Gruhonjić sveučilišni je docent, predaje novinarstvo na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, programski je direktor Nezavisnog društva novinara Vojvodine, jedan od urednika portala Vojvođanskog istraživačko-analitičkog centra (VOICE), urednik Autonomije, novinar neovisne agencije Beta te profesionalni novinar već 25 godina. Rođen je u Banjoj Luci g. 1970. Javni je zagovarač u Srbiji REKOM-a, međunarodnog foruma koji ima za cilj istraživanje počinjenih zločina i kažnjavanje za zločine u oružanim sukobima 1990-ih na području bivše Jugoslavije te pomirenje i zbližavanje naroda čiji su pripadnici, vojske i države međusobno ratovali.

REKOM je bila Inicijativa za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava počinjenim na teritoriju bivše SFR Jugoslavije od 1. siječnja 1991. do 31. prosinca 2001., koju su sporazumno trebale osnovati države na području nekadašnje zajedničke države. U javnosti je zastupljena putem REKOM mreže pomirenja (do 2019. Koalicija za REKOM), koja predstavlja najveću mrežu nevladinih organizacija (više od 2.200 članica) na prostorima država nastalih iz raspada SFRJ. Ta je mreža još g. 2019. odustala od daljnjeg inzistiranje prema državama sljednicama SFRJ da osnuju međuvladine komisije za istraživanje počinjenih zločina i njihovih žrtava, sama preuzevši brigu i odgovornost da izradi poimenični popis žrtava ratova nastalih raspadom SFR Jugoslavije. Koordinatorica REKOM mreže pomirenja jest Nataša Kandić iz Srbije.

Gruhonjić je objavio tri knjige: Diskurs agencijskog novinarstva (2011.); Ničim izazvana zbirka: novinski eseji (2012.); Hibridni novinarski žanrovi (2021.). O njemu Wikipedija navodi i ovo: „Zbog svojih stavova, često je na meti napada, koji su obuhvaćali i prijetnje obitelji. Gruhonjić je dosljedan kritičar nacionalizma, šovinizma, klerikalizma, fašizma, neonacizma. Dosljedan je kritičar odnosa države i građana prema ratovima iz devedesetih godina 20. stoljeća i veličanja kulta ratnih zločinaca. Pobornik je teze da bez suočavanja s prošlošću nema sretne budućnosti na jugoslavenskom prostoru.“

“Pakao je na Zemlji, a u ovim našim krajevima ime mu je Vučićeva Srbija”

U jednom u mnoštvu javnih istupa, Gruhonjić je jesenas na portalu tačno.net, u opširnu i razornu članku pod naslovom Dinko Gruhonjić: Pakao je na Zemlji, a u ovim našim krajevima ime mu je Vučićeva Srbija (koji treba u cijelosti pročitati da bi se stekao cjelovit uvid u njegova stajališta i i gledišta, u svu „problematičnost“ i „neoustaštvo“, u razloge što su se sada toliki dignuli na noge) iznio teške optužbe na računa današnje srbijanske vlasti i srpskih političko-intelektualnih i vjerskih elita te prevladavajućeg stanja odnosa i nacionalne svijesti. On je tako uz ostalo napisao:

Srbija se neprestano meša u poslove drugih država, pre svega Crne Gore, BiH i Kosova. Mnogi politički funkcioneri otvoreno govore o stvaranju Srpskog sveta, što vide kao posao današnje generacije srpskih političara. Zašto srpske političke, intelektualne, crkvene, medijske i ostale elite ne odustaju od projekta Velike Srbije? Šta je to tako primamljivo u hegemonističkoj ideji, “svi Srbi u jednoj državi”?

Da je primamljivo, to je očigledno evo već gotovo dva veka, još tamo od Ilije Garašanina, preko Stevana Moljevića, pa do naših dana. “Srpski svet”, “Velika Srbija” i tome slično, pored svega što sam do sada o tome rekao, predstavljaju i veoma ozbiljan izvor i više nego ozbiljnih prihoda za takozvane elite. Jer, pogledajte, da li su Vučić, Dačić, Vulin, Porfirije, Irinej, Matija Bećković, Ljiljana Smajlović, Nemanja Kusturica, Željko Mitrović, Milomir Marić… ikada živeli bolje nego što žive danas? Nisu. A pošto nisu, zašto bi odustali od te “borbe” za nekakvu veliku Srbiju? Zar nije lakše boriti se za”srpski svet” umesto boriti se da, po prvi put u istoriji, ne računajući drugu Jugoslaviju, urediš sopstvenu državu? Zar nije lakše replicirati taj hajdučki mentalitet po kojem šest meseci pljačkaš a šest meseci živiš od opljačkanog (dakle, nikada ne radiš), nego se tu sad nešto upinjati, učiti, raditi, razgovarati…

U hegemonističkoj ideji “svi Srbi u jednoj državi”, ideji “srpskog roda”, primamljiv je pre svega profit. A ako se ukaže prilika i ako se opet nekim čudom do zuba naoružamo, eto nas kod vas da vas opet koljemo. I usput opljačkamo i prenesemo vaše fabrike, automobile, frižidere, veš mašine i crepove kod nas.

Republika Srpska se u dominantnom javnom diskursu tretira onako kako je zacrtao otac nacije Dobrica Ćosić, kao ratni plen i “jedina pobeda srpskog naroda”. Milorad Dodik uživa podršku Beograda, čak i kada preti Šmitu i najavljuje secesiju. S druge strane, čini se da je međunarodna zajednica popustljiva i prema Dodiku i prema Vučiću, kao da vodi politiku appeasementa. Nedavno smo videli spot američke ambasade koji nas ubeđuje da SAD i Srbija zajedno podržavaju Ukrajinu. Otkuda takav odnos prema nacionalističkim političarima koji čak i ne kriju svoje namere? Do kakvih posledica bi to moglo da dovede?

„Gruhonjićeva rasistička haranga protiv srpskog naroda, kao i propaganda hrvatskog i muslimanskog ustaštva“

U završnici potpisnici pisma navode: “Smatramo da Gruhonjićeva rasistička haranga protiv srpskog naroda, kao i propaganda hrvatskog i muslimanskog ustaštva uoči 1941. godine, služi za opravdanje genocida kojem su Srbi danas izloženi od zemalja NATO-a i potomaka zločinaca iz svjetskog rata. Takvo ponašanje podupiru i oni koji danas brane Dinka Gruhonjića od studenata. Potrebno je da srbijanska javnost zna da oni ne predstavljaju Sveučilište u Beogradu, a ni Sveučilište u Novom Sadu.”

Tko su sve potpisnici pisma protiv Gruhonjića

Pismo su potpisali:

prof. dr. Slobodan Antonić,

prof. dr. Siniša Atlagić,

arh. Dragomir Acović,

Izv. dr. Zoran Babović,

Danilo Basta,

general prof. dr. Siniša Borović,

prof. dr. Pavle Botić,

prof. dr. Milan Brdar,

novinar Predrag Vasiljević,

književnik Srđan Volarević,

prof. dr. Slobodan Vujošević,

prof. dr. Slobodan Vujić,

prof. dr. Igor Vuković,

Predsjednik Srpskog narodnog vijeća Crne Gore dr Momčilo Vuksanović,

publicist Marinko Vučinić,

prof. dr. Vasilije Gvozdenović,

ravnatelj Miljan Glišić,

prof. dr. Irina Deretić,

novinarka Spomenka Deretić,

Vladimir Dimitrijević,

prof. dr Jovan Dušanić,

prof. dr. Aleksandar Đikić,

protojerej-stavrofor prof. dr. Darko Ristov Đogo,

znanstveni savjetnik dr. Miša Đurković,

publicist Igor Ivanović,

prof. dr. Ivan Ivić,

Slobodan Janković,

prof. dr. Jovan Janjić,

prof. dr. Bojan Jovanović,

Mario Kalik,

prof. dr. Zoran Kinđić,

Snežana Kirin,

prof. dr. Miloš Ković,

prof. dr. Leon Cohen,

Vladimir Kolarić,

prof. dr. Časlav Koprivica,

prof. dr. Dušan Krcunović,

režiser Emir Kusturica,

prof. dr. Aleksandar Lipkovski,

arh. Miladin Lukić,

prof. dr Savo Marković,

pjesnik Miroslav Cera Mihailović,

prof. dr. Slobodan Orlović,

zastupnik u Skupštini Aleksandar Pavić,

prof. dr. Jovan Popov,

Aleksandar Raković,

prof. dr. Mitra Reljić,

prof. dr. Branislav Ristivojević,

prorektor Sveučilišta u Beogradu, prof. dr. Ratko Ristić,

prof. dr Slobodan Samardžić,

prof. dr. Aleksandar Sedmak,

prof. dr. Dobrivoje Stanojević,

prof. dr. Milomir Stepić,

prof. dr. Rada Stijović,

prof. dr. Srđa Trifković,

Dragan Hamović,

Zoran Čvorović, prof.

Izv. dr. Milan Čabarkapa,

prof. Đorđe Čantrak, dr.

Izv. dr. Duško Celić,

prof. dr. Ljiljana Colić,

prof. dr. Uroš Šuvaković

 

Politika.rs/Wikipedija/ tačno.net/Hrvatsko nebo