Franjo II. Rákóczi -Unuk Petra Zrinskog, sin Jelene Zrinske, koji je vodio ustanak protiv Beča
Vrijeme:2 min, 31 sec
Unuk je Petra Zrinskog, sin Franje I. Rakoczyja i Jelene Zrinske.
Ugarski velikaš Franjo II. Rákóczi, poznat kao vođa velikog ustanka protiv Habsburgovaca, rođen je 27. ožujka 1676. godine. Franjo II. bio je unuk hrvatskog bana Petra Zrinskog, koji je također organizirao ustanak protiv Habsburgovaca tridesetak godina ranije. Naime, Franjo II. Rákóczi bio je sin Jelene Zrinske, Petrove kćeri, koja se udala za Franju I. Rákóczija.
Franjo II. Rákóczi bio je već od djetinjstva najbogatiji velikaš u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu, koje je tada bilo dijelom Habsburške Monarhije. Otac mu je umro kad mu je bilo samo nekoliko mjeseci, tako da je o njemu skrbila majka – spomenuta Jelena Zrinska. Odrastao je u velikom dvorcu kod mjesta Munkač na sjeveroistočnom rubu Ugarske.
Godine 1703. započeo je u Ugarskoj ustanak tzv. kuruca, usmjeren protiv vlasti habsburškog vladara Leopolda I. Protiv istog Leopolda urotu su prethodno organizirali Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan. Na čelu ustanka iz 1703. godine našao se Franjo II. Rákóczi, a potporu je dobio od Francuske. Proglašen je knezom Transilvanije te vladarom u Ugarskoj (ipak nije uzeo pravo na kraljevsku čast). Spomenuti Munkač bio je važno središte ustanka.
Rákóczijev ustanak u Hrvatskoj nije imao osobito velikog odjeka, ali treba napomenuti da je u gušenju ustanka sudjelovala i hrvatska vojska. Ustanak u Ugarskoj ugušen je nakon što su Rákóczijeve trupe poražene u odlučnoj Bitki kraj Trenčína 1708. godine. Rákóczi je zatim otišao u egzil. Tijekom godina boravio je u Poljskoj, Engleskoj i Francuskoj, a na kraju se skrasio u Osmanskom Carstvu. U gradu Tekirdağu, na obali Mramornog mora, živio je 18 godina, sve do svoje smrti 1735. godine.
—————
Franjo II. Rakoci (mađ. Rákóczi Ferenc; Borša 1676. — Tekirdag 1735.) bio je mađarski feudalac, transilvanijski vojvoda od 1704. godine i sin Franje I. Rakocija i Jelene Zrinski Rakoci, kćeri Petra Zrinskog.
Unuk je Petra Zrinskog, sin Franje I. Rakoczyja i Jelene Zrinske. Njegov otac je bio sudionik Zrinsko-Frankapanske urote od 1669., nakon čijeg je gušenja pomilovan.[1]
Godine 1701., kada Habsburgovci ulaze u rat za španjolsku baštinu, Rakoci stupa na čelo zavjere protiv njihove vlasti, računajući na pomoć Luja XIV. Zavjera, je, međutim, otkrivena i Rakoci bježi u Poljsku. Kad je 1703. godine izbila nova buna u Ugarskoj, vraća se u zemlju i manifestom poziva sve ugarske i hrvatske feudalce na ustanak. Hrvatski feudalci se nisu odazvali, ne želeći pomagati protestantsko pitanje. Franji II. pristaša je bio i Josip Vojnović, koji je planirao osvetničku akciju za smrt Zrinskih i Frankopana.[2][3]
U sporazumu s Lujem XIV., koji Rakociju obećava pomoć, sabor u Onodu lišava Habsburgovce prijestolja (1707.), a ugarski staleži povjeravaju Rakociju upravu zemljom. Kad je u odlučnom času francuska pomoć izostala, Rakoci doživljava poraz kod Trenčina (1708.), a njegovi ga suradnici postepeno napuštaju. Na kraju ugarski feudalci sklapaju 1711. godine mir s Habsburgovcima u Satmaru, koji Rakoci ne priznaje. Poslije toga, godinama obilazi Poljsku, Francusku, Englesku i Tursku tražeći pomoć, a umire kao izbjeglica u Turskoj.
Napisao je „Uspomene o ugarskom ratu“ i meditacije jansenističke inspiracije „Ispovijesti“-wikipedia
domoljubni.hr / Hrvatsko nebo
