Nataša Božinović: Dora, Marko, Lovren, Aco i Puljak

Pogledala sam finale natjecanja za pjesmu koja će nas predstavljati na Euroviziji, našu Doru. S obzirom da mi je tijelo izvježbano za sve nazočne kič turbulencije, Dora mi je bila u odnosu na Euroviziju lagana vožnja jezerom. Prst u oko je trebala biti žuta „božica pravde“, Let 3 Severina i seven patuljaka (nešto manje ih je bilo). Leteći globalnim antiratnim aktivizmom, Let je doslovce sletio na Sevu lokale, što je na neki način ostavilo zbunjujući dojam: ili je Sevkina borba velika kao Ukrajina ili je ukrajinska mala kao Sevka. Zasluženo, o tome što su htjeli reći, nitko nije pretjerano mozgao te je Let 3 aktivizam stavljen gdje mu je i mjesto na ovoj priredbi. U kut. Uključeni su strani žiriji koji su bili brojem ravnopravni hrvatskima. Italija, Ukrajina, Island i Njemačka.

To mi se svidjelo, ali i ovdje mi je tijelo, uključujući i um, izvježbano za oćutjeti i naslutiti kič druge vrste, Yu bratske, pa se nadam da to nije uvod u žiri slijedeće godine gdje bi stručnjakinja Aleksandra Prijović iz Beograda kao vodeća članica žirija, mogla Hrvatima odrediti tko će nas zastupati na Eurosongu 2025. godine.

Ima takvih primjera more. Večernji piše da su  naši enolozi poludjeli za  bogatom srbijanskom tradicijom vina, te su laboratoriju u Pančevu dali da im ocijeni kakve nam je vino kvalitete. Papa Franjo, isto. On je dao svetost katoličkoga svećenika, mjeriti u Beogradu. O povijesnim arhivima, jasenovačkim brojkama, da ne govorim. Beograd analizira, mjeri, štanca, proizvodi, diktira… „Naši“ štreberi Klasić, Goldstein i ostali pačići, hvataju i zapisuju. I tako dalje i tako bliže.

Stoga, poučena znanjem i iskustvom, ovaj mi je žiri koji miriše na Zapad odmah zasmrdio balkansko opančarski. Ali ne ću  kao Lovren iz prve oplesti, jer je Dora bila na visokoj razini showa takve vrste. Kao i pobjednička melodija: Rim Tim Tagi Dim. Lovren ipak nije poučen znanjem, očito ni iskustvom, nego brlja bezveze. On, poznati svetac, baš ga je opleo po skromnome momku Marku Purišiću, pobjedničkom vokalu skupine Baby Lasagna. Lovrena su na tečnom srpskome „ubijedili“ da je ovo demonizam.  „Fuj“, reče i ostade živ. Po svemu sudeći, jer ne vjerujem u njegov glazbeni ukus, Lovren ne bi imao ništa protiv da nam Prija delegira predstavnike na Euroviziju, a Đoković tenisače u reprezentaciju. Tako on pokazuje svoj kozmopolitizam. Eto, meni je od toga ipak draži ovaj zapadni. Da nije Lovrena, ne bih ni vidjela da je momak petava roge, a to je kao neki demonski pozdrav. Pa malo se oprao taj pozdrav s neozbiljnim show zabavnjačkim metal-kič rokerima kroz povijest glazbe, zar ne dušobrižnici? Velim u množini jer je sad, kako kod nas uvijek biva, Lovren uz pomoć Indexa nabrijao, polarizirao javnost i pokrenuo dušobrižnički pokret „protiv“ izmišljena demonizma, a ostali su „za“. Nema između. I eto ti važne teme.

U ovim trenucima, dok pišem, čekam Slobodankine BIA povjerenike da prenesu laboratorijsku analizu iz Beograda. Tek tada  ćemo znati ocijeniti što nam je činiti u slučaju Lovren- Lasagna. Prije toga  sam Marko najzrelije smiruje situaciju riječima: “Nadam se da će se (Lovren) potruditi da me upozna i da vidi da sam baš obratno od toga. Vjera mi je najvažnija u životu. Vjera i obitelj.“. A ja se nadam da će Lovren uz ispriku poslati  dres hrvatske reprezentacije mladome pjevaču jer je Lovren uz sve ostalo, ipak vrhunski sportaš i domoljub.

Kad velim da je ovo važna tema, ustvari se ne zezam. Postoji čitava armija koja se bavi polarizacijom hrvatskoga društva na štetu blagostanja nacije. Možemo samo promatrati opisanu situaciju Indexovog brijanja konkretno kroz ovu temu, pa da vidimo kako u niz drugih primjera se koristi isti recept. Tomu ne treba nasjedati. Lovren ne treba igrati ulogu da mladome Istraninu koji postaje stanoviti idol širih masa, istisne hrvatstvo iz njega. Politika je svuda, pa i u ovakvim bezazlenim show natjecanjima. Isprepletena je u svim porama i treba nazrijeti podvale. Hrvatstvo, domoljublje  je osobina koja ne uključuje konzervativizam i religioznost a priori, niti na isti način ne isključuje liberalizam i ateizam. Niti isključuje prigodni show sotonizam. Ako hoćete. Mala smo nacija da bi sebi dozvolili takve podjele i podvale. Ako ne vjerujete, čitajte Starčevića, Matoša i druge velikane nacije. Sigurno nije Lovren taj kojega treba čitati. Njega možemo gledati. Ne mislim onako požudno ženski, nego kad igra nogomet. Stvarno dobro igra. Ovo mu ne treba.

A sad čisto političko podmetanje. Splitski je gradonačelnik Puljak gostovao u Aleksandra Stankovića. Dvojac u podmetanju. Pojedinačno, možemo se podsjetiti iskrena razočarenja Ace u Novaka Đokovića kad se ovaj potonji deklarirao kao antivakser. Aleksandar je pokazao raspad potentne muške ljubavi spram idola Đoleta. Kako ga je samo slijepo volio!  Pratio i uzdizao do trenutka outanja njegova straight antivakserstva.  I sve bi bilo sportski nevino, da nas isti lik godinama prije i sada ne brije iskrenom mržnjom spram Modrića, Lovrena i čitave hrvatske nogometne reprezentacije. Poruka s Prisavlja jest: Ne, Hrvati ne smiju imati hrvatske sportske idole jer nas to ujedinjuje i udaljava od Jugoslavije, a Stanković, najveći velikosrpski uhljeb na HTVu, može cmizdriti za Novakom. Šteta što nemaju kodeks kao i HNS u slučaju Jarnija. Bio bi šutnut dok si reko keks. Pa čovjek radi na hrvatskoj javnoj televiziji, dobiva grdnu lovu od nje, od nas Hrvata, a navija za sve srbijansko. Bidan Jarni kad vidi ovako labavi kodeks. Pomisli:  Što se nisam na HTV uhljebio!?

Puljak, drugi iz prigodničarskog dvojca TV showa NU me u dva,  je  nekim maloumnim  tzv. domoljubima, tzv. desničarima, koji su dobrano prinijeli njegovoj pobjedi na splitskim izborima, uvalio da je Hrvatina jer je na piru prije dvadeset godina,  plašljivo potegao Juru i Bobana. Pomoglo je čak i što je nekad bio vjernik, jer vele; danas ga je žena (od milja zvana „narikača“), pokvarila. A kad žena čovjeka pokvari, to mu se ne uzima strogo za zlo. I molitelji bi se sa mnom složili. Zar ne?

Kad se ovo dvoje spoji, Puljak i Aco, dobivamo vrhunske  antihrvatske političke kreacije. Primjerice, Stanković od pitanja gledatelja u emisiji, lukavo propušta (vjerojatno sam izmišlja ), pitanja s tzv. desne strane, samo ona koja su intelektualno ravna Lovrenovoj „ubjeđivačkoj“ snazi. Pa pita Puljka neki Josip: Volite li više druga Tita ili Stepinca? Puno ispravnije bi bilo: Tuđman ili Tito? Na takvo pitanje je Milanović, heroj iste te nepametne desnice koja je pomogla i dala glas Puljku, prije nekoliko godina, odgovorio: Tito. Postoji snimka. Pa ti vidi. Isto bi i Puljak odgovorio na takvo pitanje. Ovdje mu je servirano drukčije, gdje on hvaleći Tita ipak bira Stepinca. Zašto? Jer je Tuđman  za tzv. ljevicu puno veći negativac od Stepinca. Da sačuva oba glasačka pola, Puljak bojažljivo kao razlog odabira Stepinca, navodi Titovu slatku, malu totalitarističku manu. Praktično je Puljak puno sličniji  Titu, jer veli i sam, zabranio bi neke stranke kada bi došao na vlast.

Drugo „mudro“ podmetnuto gledateljsko pitanje Puljku je bilo: Kakav si ti Hrvat ako nisi vjernik? Da mu oproste i to, veliki Hrvati i vjernici (u nekim mozgovima jedno bez drugoga ne ide) Puljčić im utjera tobožnju toleranciju, pa veli da je humanizam isti kao i kršćanstvo i da dalje odlazi u crkvu. Pjevat. Tamo svatko može pjevat. I tko zna i tko ne zna. Takav iskren piskutavi odgovor razgali one crkvene birače koji ništa ne znaju i ne povezuju. A on, demokratski izabrani gradonačelnik, isto tako ništa ne zna, ali zna manipulirati i zna da želi vladati. Oni koji bi mu mogli pomoći u tome, oni koji nesretno prevagnu za antihrvatsku stranu, su oni koji čvrsto ne toleriraju neko petavanje rogova, ali vole pjevati u crkvi i vole kad se snažno priča u predizbornoj kampanji da će im otpad biti razgrađen. Poslije izbora: razgrade im samo hrvatstvo i recikliraju jugoslavenstvo!

Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo