Sarajevo je danas netolerantno zbog ‘građanskog’ nacionalizma

Vrijeme:4 min, 7 sec

 

Svatko onaj tko se usudio reći nešto protiv tih interesa našao se na meti bezobzirne manje ili više poznate falange u medijima ili pak na društvenim mrežama. Svakim danom sve je duži popis onih koji su otjerani, prognani ili pak proglašeni nepoželjnim u Sarajevu, što je rezultat bolesti od koje je oboljela većina središta u Bosni i Hercegovini, piše Večernji list BiH.

No, posebno je agresivna i brutalna građanska nacionalistička klika koja posve korespondira s nacionalizmom većinskoga naroda. I napose su brutalni u obračunu s onima koji su svojedobno svjesno ili nesvjesno služili ciljevima tog istog nacionalizma koji se pokušavalo trpati pod plašt obrane države i nacije. Svatko onaj tko se usudio reći nešto protiv tih interesa našao se na meti bezobzirne manje ili više poznate falange u medijima ili pak na društvenim mrežama.

Posljednji u nizu onih koji su postali žrtva jedne objave jest Franjo Šarčević, profesor na Univerzitetu u Sarajevu. Franjo Šarčević urednik je portala Prometej. On je reagirao na fotografiju djeteta u vojnoj odori s kapom na kojoj je grb s ljiljanima i gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić te napisao kako se radi o “simbolu beznadežno bolesnog društva kojem ni dragi Bog ne može pomoći”. Ubrzo mu je odgovorio izvjesni Admir Mujanović, koji se poslije pravdao kako se radi o lažnom profilu iza kojega ne stoji on.

Prijetnje smrću

– Ovo je profesor na PMF-u. On predaje našoj djeci. Njemu smeta što svaki Bošnjak i Bošnjakinja moraju njegovati. E, što si bio profesor, bio si. Dolazim, profesore – poruka je Mujanovića, inače dužnosnika SDA. Nakon toga uslijedili su deseci poruka prijetnji obračunom sa Šarčevićem. Suočena s činjenicom kako su upućene prijetnje za život sveučilišnom profesoru, sve je pokušala relativizirati, a na izvjestan način i opravdati sarajevska gradonačelnica Benjamina Karić.

– Armija BiH se borila i izborila za slobodu svih nas. Armija BiH se izborila da Franjo Šarčević danas može slobodno govoriti i protiv te Armije i protiv bilo čega. Upravo zbog toga ja, kao gradonačelnica, imam i moralnu i službenu obvezu njegovati sjećanje na našu Armiju i na našu zastavu pod kojom se ta Armija borila – napisala je gradonačelnica Karić. Takvo stajalište na najbolji način pokazuje kako je prva žena Sarajeva isključivo bošnjačka nacionalistička populistica koja slijedi interese samo jednoga naroda. Valja podsjetiti, zapravo, i kako je došla na tu poziciju prije tri godine.

Najprije je gradonačelnik Sarajeva trebao postati Bogić Bogićević, jedan od najodvažnijih i najuglednijih prijeratnih, ali i poslijeratnih dužnosnika neopterećen bilo kakvim nacionalizmima. Čak iako je među najzaslužnijima za neovisnost Bosne i Hercegovine, nije očito zbog svojih korijena, imena i prezimena bio dovoljno dobar kako bi postao gradonačelnik jer su ga izigrali iz njegova SDP-a. Te su progurali Benjaminu Karić. A ona je u svome mandatu potvrdila kako, zapravo, nema nikakve razlike dužnosnika nominalno bošnjačkih stranaka i onih koje sebe definiraju kao građanske.

Nedavno je odustala od potpore da se u Sarajevu organizira prvi advent za katolike, prije toga je isticala samo žaljenje prema palestinskim žrtvama, no ne i Židovima ili je pak na spomeniku postavljenom stradalim Srbima na Kazanima progurala objašnjenje koje je, u biti, falsifikat. Jednako kao što je i napis na Vijećnici gdje se srpski narod identificira kao zločince i agresore. To je postalo pravilo ponašanja koje su prije Šarčevića na svojoj koži osjetili deseci nepoželjnih koji su iznevjerili velikobošnjački nacionalistički projekt.

U Sarajevu se Hrvatima osporava izgraditi i postaviti spomenik Hrvatskome vijeću obrane, iako je stotine njegovih pripadnika dalo život za obranu toga grada. I dok se nije prihvaćala dijagnoza kada su sličnu sudbinu doživjeli Nele Karajlić ili Emir Kusturica, pravdajući reakciju Sarajeva kao žrtve posljednjeg rata, ni za to, kao ni za proglašavanje persona non grata nema nikakva opravdanja za desetke uglednika.

Domaći izdajnici

I to ne samo iz drugih naroda nego i “izdajnika” iz vlastitih redova. Redateljica Jasmila Žbanić, još jedna profesorica dr. Sabina Silajdžić, Faris Šehić postali su nepoželjni te im je posve zatvoren prostor za djelovanje samo zbog komentara kojim su narušili počesto na mitovima postavljene fundamente o narodu, državi ili pak Armiji BiH. Poduži je popis književnika koji su se našli na meti. Među onima koji je napustio Sarajevo je Muharem Bazdulj.

Tvrdi da je Sarajevo danas, kada je riječ o medijima i javnosti, “uvjerljivo najzatvoreniji, najjednoumniji i najuskogrudniji grad od Sutle do Ibra”. Sarajlije Ivan Lovrenović, Miljenko Jergović i Željko Ivanković danas su stranci u svome gradu ili su ga napustili, a s njima je PEN BiH napustio i Ivica Đikić upravo zbog slične histerije, kada je pod krinkom borbe protiv ustaša pokrenuta hajka na Katoličku crkvu i Hrvate u Sarajevu nakon što je u tome gradu služena misa za duše ubijenih na Bleiburgu.

U tome je gradu dodijeljeno najveće priznanje, a onda je oduzeto i pokojnom gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću samo zbog toga jer se “usudio” reći kako Hrvati u Bosni i Hercegovini trebaju biti jednakopravni s drugim dvama narodima, smatrajući da se to jedino može ostvariti kroz hrvatski entitet u ovoj zemlji.

 

vecernji.ba/Hrvatsko nebo

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)