Vladimir Trkmić: Korizmena duhovna inventura

Možda nekome malo smiješno i neukusno zvuči ovaj naslov ovog duhovnog promišljanja? Korizmena inventura? Tko to može uspoređivati duhovnu stvarnost korizme sa ekonomskim stanjem jedne tvrtke? Ima li to uopće smisla? Ima li smisla duhovnu stvarnost pojedinca i naših zajednica uspoređivati sa inventurom u jednoj maloj ili velikoj tvrtki? Otprilike znamo što je inventura. Inventura je proces koji se odnosi na popis robe koju tvrtka skladišti, prikazan u fizičkom ili digitalnom formatu na uredan, detaljan način. Za njezinu provedbu potrebno je provjeriti podudaraju li se zalihe uskladištenih proizvoda, njihove količine i karakteristike s podacima koji se pojavljuju u poslovnim evidencijama ili računalnim sustavima.

Duhovna inventura

Dnevni ispit savjesti na kraju dana, ispit savjesti na početku svakog misnog slavlja nije ništa drugo do li „duhovna inventura“: kakav sam bio tijekom jednog dana, tijekom jednog tjedna. Kako živim osobno katoličku vjeru kojom se ponosim? Kakav sam u svakodnevnom životu? Usklađujem li svoju osobnu duhovnost sa evanđeljem, evanđeoskom porukom, i sa životom prve Crkve, naukom crkvenih otaca.  Postoji li sklad između onog što je „digitalno zapisano“ u mom umu sa onim kako živim, ili kako bi trebao živjeti? Na II. Vatikanskom koncilu Katolička crkva je zauzela stav da se suvremeni čovjek živeći kao vjernik treba vratiti na početke početaka. Na sve ono duhovno blago što sadrži Sveto Pismo i Tradicija. Zato preporučam da već danas napravimo „duhovnu inventuru“ korizme koja je u tijeku kao priprava za ovogodišnji Uskrs. Ispitajmo savjest prema šestom poglavlju Matejeva evanđelja i prema stavu sv. Ivana Zlatoustog o postu.

Duhovna oholost i škrupuloznost

Ni jedna krajnost u ničemu pa tako ni na području duhovnosti ne valja. Jedna krajnost na području duhovnosti je duhovna oholost. Ona je sadržana u riječima: svake nedjelje idem na sv. misu, dobar sam, molim se redovito. Ne psujem, ne kradem. Tako se obično prezentiraju i ispovijedaju oni koji su duhovno bahati. Oni ne razmišljaju da je bahatost grijeh. Oni ne znaju, ili neće znati da su dužni biti empatični, pomagati drugima. Ne shvaćaju da postoji grijeh propusta, grijeh nečinjenje dobra kada smo u prilici da učinimo neko dobro. S takvima je teško u životu, u ispovjedaonici i na svim mjestima. Zašto? Zato jer misle da su dobri, da su uspješno završili svoj duhovni proces. Druga moguća krajnost na duhovnom planu je škrupuloznost. U ničemu ne valjam, nisam dobar, tako nitko nije grešan kao ja. Jao meni! Kako ću ja pred Boga, pred ljude, u crkvu? Ni jedno ni drugo pretjerivanje, krajnost nije dobra. I prvi i drugi, i svi ostali moramo raditi duhovnu inventuru svaki dan. Govoriti sebi: nesavršen sam, grešan sam, potreban sam obraćenja. Želim biti bolji. Mogu biti bolji. Imam talente koje mi je dao Bog. Želim ih koristiti na osobno dobro, dobro drugih, dobro moje obitelji, župe i moga naroda. Bože pomozi mi kada sam bahat, kada sam slab, možda škrupulozan, kada ne vjerujem da uz tvoju pomoć mogu biti bolji. Pomozi mi u mojoj svakodnevnoj duhovnoj inventuri, da shvatim da sam Božje dijete potrebno danonoćnog odrastanja u katoličkoj duhovnosti.

Milostinja u skrovitosti

»Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti, naprotiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!« Molitva u skrovitosti »Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskrižjima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«

Prava molitva. Očenaš (Lk 11, 2–4)

»Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. Vi, dakle, ovako molite: ‘Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! Kruh naš svagdanji daj nam danas! I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim! I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!’« »Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski.  Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«

Post u skrovitosti

»I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti, naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«

Osigurano blago (Lk 12, 33–34)

»Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.«

Nutarnja svjetlost (Lk 11, 34–36)

»Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo. Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi – tamna, kolika će istom tama biti?«

Ne može se služiti dvojici gospodara(Lk 16, 13)

»Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«

Pouzdanje u Božju providnost (Lk 12, 22–31)

»Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?« »Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?« »Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno.  Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.«

Mt. 6,1-34

Post prema sv. Ivanu Zlatoustom

„Što je pravi post? Najviše je potrebno da onaj koji posti obuzda ljutnju, da se navikne na blagost i poniznost, da ima skrušeno srce, da odagna nečiste misli i želje, da ispituje svoju savjest, da preispituje svoj um i da provjerava što se dobroga učinilo na primjer u ovom tjednu i koji se  nedostatak kod sebe ispravio. Ovo je pravi post“……

„Nije stvar samo u tome da svaki dan dolazimo u crkvu, da neprestano slušamo jedno te isto i da postimo cijelu Četrdesetnicu. Ne! Ako mi, neprestano dolazeći ovamo i slušajući pouku, ne stječemo ništa i ne izvlačimo dobra za svoju dušu od vremena posta onda nam sve to ne pribavlja nikakve koristi, nego nam je na veću osudu, ako unatoč takvoj brizi Crkve za nas ostajemo isti kao i prije. Zato ne govori mi da si toliko dana postio, da nisi jeo ovo ili ono, da nisi pio vina, da si trpio oskudicu. Međutim, pokaži mi jesi li od gnjevnoga čovjeka postao blag, jesi li od okrutnoga postao dobrohotan. Ako si pun gnjeva, zašto tlačiti svoje tijelo postom? Ako su u tebi mržnja i pohlepa, kakva je korist od pijenja samo vode? Ne činimo beskoristan post: jer se po samom postu kao postu ne penje u nebo“…..

Iskreni zaključak

Ako smo iskreni, moramo priznati da još uvijek postoji nesklad između onog što vjerujemo i onog što živimo. I to na niz razina: prava – autentična molitva, naša dobrotvornost – darežljivost, empatija prema potrebitima, svrhovitost i duhovna dubina naših odricanja kada postimo i ne mrsimo petkom u korizmi. Još nam je uvijek korizma, moljenje križnog puta, krunice, više formalnost nego li odraz produhovljene duhovne dubine naše osobne vjere.

Molitva svetom Križu

Uzdižem pogled Tebi i vapijem: Spasi me!

O, sveti Križu, Na kojem je raspeta Ljubav srca mojega, Premilosrdni moj Gospodin!

Uzdižem pogled Tebi i vapijem: Spasi me!

Neka čavli što probodoše ruke i noge moga Spasitelja, razapnu sve grijehe i zloće što ih učinih protiv Ljubavi i protiv svoga bližnjeg.

Raskajana srca i lica oblivena suzama, razapinjem svoju oholost da uskrsne na poniznost, svoju škrtost da uskrsne na sebedarje i dobrohotnost; razapinjem bludnost da uskrsne na čistoću srca, duše i tijela, neumjerenost da uskrsne na suzdržanost; razapinjem zavist i srditost da uskrsnu na ljubav, lijenost da uskrsne na gorljivost!

O, sveti Križu, daj mi po Tebi zaslužiti Vječnost!

Amen!

Hrvatsko nebo