Iz stranih medija/Catholic Herald: Agenda ljudskih prava pretvara se u protukršćansku religiju!

„Misao povezana s ljudskim pravima doživjela je suptilnu promjenu. Prije sedamdeset i pet godina ta je misao u biti bila pratnja vjerskim i moralnim osjetljivostima i putokaz kako bi se društvene institucije trebale razvijati tako da svakom čovjeku omoguće dolaziti do prave ideje o dobru. Danas misao o ljudskim pravima sebe vidi potpuno drugačije, kao nešto od toliko temeljne važnosti da se treba uzeti kao danost i postaviti iznad vlada, politike i vjerskih osjećaja. Ukratko, ta misao sada sebe doživljava kao vlastitu religiju kojoj se druge institucije moraju prikloniti“ – ističe se u komentaru Andrewa Tettenborna objavljenom u britanskom katoličkom glasilu Catholic Herald 4. ožujka, pod naslovom „Protukršćansko skretanje agende ljudskih prava nastavlja se novim europskim izvješćem o ’seksualnim i reproduktivnim pravima’”.

Možda mislite da bi katolici i odvjetnici za ljudska prava trebali imati dosta toga zajedničkoga. Čini se da se politička ideja o univerzalnim pravima koja ne bi bila ograničena od svjetovnih sila sigurno podudara s kršćanskom doktrinom o bezuvjetnoj dragocjenosti svakog pojedinca kao bića stvorenoga na sliku Božju.

Doista, nekad je to vjerojatno bilo tako. Religiozno razmišljanje iza velika dijela, na primjer, Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. ili iza Europske konvencije o ljudskim pravima iz 1950. prilično je očito.

Ali više ne, čini se.

Za totalnu liberalizaciju plaćenog pobačaja, kontracepcije i sadržaja obrazovanja za djecu

Ako želite dokaz da, usprkos teoretskoj podršci vjerskoj slobodi, Zeitgeist [duh vremena] ljudskih prava 21. stoljeća vjeru sada vidi više kao zaprjeku napretku nego kao sluškinju čovječanstva, ne trebate tražiti dalje od izvješća koje je izašlo pred kraj veljače od povjerenice za ljudska prava Vijeća Europe Dunje Mijatović. Pod naslovom „Seksualno i reproduktivno zdravlje i prava u Europi”, treba napomenuti da povjereničino polje obuhvata još uvijek uključuje Veliku Britaniju i nakon Brexita.

Dokument je mogla izraditi Zaklada Marie Stopes, koja zagovara kontracepciju i pobačaj. Poziva se na mnoge stvari u ime ljudskih prava. Spolnim odgojem koji uključuje LGBTI-osobe mora se prisilno hraniti svu djecu u svim školama, bez obzira na stajalište po savjesti njihovih vlastitih roditelja. Kontracepcija mora biti besplatno dostupna za tinejdžere svih dobi: šokantno je da neke neprosvijećene države “još uvijek zahtijevaju pristanak roditelja za adolescente mlađe od 16 ili 18 godina”.

Pobačaj mora biti u cijelosti dekriminaliziran [pošteđen kaznenog gonjenja] i besplatan, njegova dostupnost zajamčena u odnosu na prigovor savjesti od strane liječnika, a klinike koje ga pružaju zaštićene zonama “sigurnog pristupa” (tj. zonama bez prosvjeda). Zagovornici tih ideja trebaju sredstva poreznih obveznika; a financiranje njima suprotstavljenih organizacija, kao što se događa u nekim očito zaostalim zemljama, treba prestati. I tako dalje.

Očita poanta u svezi s time jest ta da nije samo izrazito stranački – iako se predstavlja kao tobože nepristran poziv na poštivanje ljudskih prava, nego su ga zapravo priredili članovi nimalo neobvezujuće grupe za pritisak pod nazivom Centar za reproduktivna prava – nego također nepoželjan za katoličku savjest koliko god je to moguće.

Naglavačke se okreće smisao spolnosti, braka, međuljudskih odnosa i samog života – sve se hoće svesti na puko uživanje

Ali postoji mnogo više od toga. Čitanje izvješća također pokazuje da je danas način razmišljanja koji stoji iza većine promicanja ljudskih prava odavno odstupio od toga da bude prijateljski nastrojen prema vjeri, a nije čak ni religijski neutralan, već je prilično jasno antikršćanski.

Na individualnoj razini, na primjer, izvješće okreće naglavačke gledište da bi seksualnost mogla biti dar sa stanovitim međusobnim svezama, dar kojim se ne bi trebao koristiti bezobzirno, već za promicanje drugih dobara, bilo u smislu rađanja, bilo privrženosti između supružnika, bilo čega god. Ali ne, svakako ne: država, čini se, spolnost mora smatrati pukim izvorom koristoljubnog užitka koji nije povezan ni s kakvim drugim dobrom ili s višom svrhom osim pukog uživanja.

Jasno je da nema mjesta za bilo koje drugo uvjerljivo tumačenje takvih zahtjeva za besplatnom podjelom kontracepcijskih sredstava vrlo mladim tinejdžerima bez postavljanja pitanja „zašto“ ili za podvrgavanje sve djece državno-promidžbenom Sveobuhvatnom seksualnom obrazovanju (CSE), koja promiče gledište o spolnosti kao uživanju, što god njihove obitelji mislile o tomu, ili za jasnu sastavnicu stajališta po kojem država mora uskratiti financiranje i marginalizirati organizacije koje se protive homoseksualnim praksama.

Ni traga svrhama braka, rađanja i obitelji, a kamoli božanskom planu s ljudima

Drugo, čini se da ima malo vremena za ideju da institucije poput obitelji mogu postojati samo za društveno-utilitarne svrhe. Uzmimo očitu, ali bitnu duhovnu predodžbu (nikako ne jedinstvenu za katolištvo) da obitelji postoje zato da bi pažljivo usmjerivale djecu i osiguravale koliko god mogu da ona odrastu sa zdravim i ispravnim idejama o spolnosti i njezinu mjestu u božanskom planu. Tomu nema ni traga.

Naprotiv: čini se da povjerenica vidi roditelje uglavnom kao fizičke začetnike i odgojitelje djece. Čini se da se sva nastojanja roditelja da kontroliraju, ili čak da znaju za stvari kao što je davanje kontracepcijskih sredstava vlastitim im potomcima, ili da imaju pravo glasa u tomu kako ih se obrazuje u pitanjima spolnog morala, uglavnom promatraju kao zaprjeke nekim temeljnim individualističkim pravima na seksualno samoizražavanje i eksperimentiranje.

To su samo primjeri; ali iza njih postoji jedna šira i mnogo važnija točka. Misao povezana s ljudskim pravima doživjela je suptilnu promjenu. Prije sedamdeset i pet godina ta je misao u biti bila pratnja vjerskim i moralnim osjetljivostima i putokaz kako bi se društvene institucije trebale razvijati tako da svakom čovjeku omoguće dolaziti do prave ideje o dobru. Danas misao o ljudskim pravima sebe vidi potpuno drugačije, kao nešto od toliko temeljne važnosti da se treba uzeti kao danost i postaviti iznad vlada, politike i vjerskih osjećaja. Ukratko, ta misao sada sebe doživljava kao vlastitu religiju kojoj se druge institucije moraju prikloniti.

Zbog toga, barem trenutno, vjernici moraju dobro razmisliti prije nego što ulaze u zajedništvo s establišmentom koji se bavi ljudskim pravima. A ako se zateknu kolebljivi, neka tiho razmišljaju o Prvoj i Drugoj Božjoj zapovijedi. Obje imaju mnogo toga reći o tom pitanju.

Povezano:

Zdravko Gavran: Globalni tsunami protiv „Muško i žensko stvori ih“ (sve)

Catholic Herald/Hrvatsko nebo