D. Dijanović: Nakon dvije godine ukrajinskoga rata

Europa pred velikim izazovima

Rat u Ukrajini, koji sada traje više od dvije godine, prošao je kroz više faza. U prvoj fazi Ruska Federacija nastojala je munjevitom operacijom zauzeti Kijev i srušiti ukrajinsko političko vodstvo. To je spriječeno, no ruska vojska osvojila je određene teritorije. Uslijedila je ukrajinska protuofenziva u kojoj je došlo do povrata dijela teritorija.

U drugoj fazi došlo je do svojevrsne pat pozicije. Niti jedna strana nije postizala značajnije rezultate, a svaki osvojeni kilometar plaćao se vrlo visokom cijenom u ljudskim životima. Unatoč velikoj zapadnoj pomoći, dugo najavljivana ukrajinska protuofenziva nije uspjela. Linija „Surovikina“ na kraju se ipak pokazala kao teška za probijanje.

Zadnjih tjedana Rusija je počela preuzimati inicijativu na bojnom polju, posebno na istoku i jugu. Zauzet je grad Avdivka za koji se bitka vodila gotovo deset godina. Osvajanjem ovoga grada stvorene su pretpostavke za daljnji prodor, ali je nanesen i psihološki poraz ukrajinskoj vojsci. „Nitko se više ne smije ruskoj vojnoj taktici i njenim snagama koje su ili dobro utvrđene ili pokreću smjele ofenzivne operacije“, pisao je nedavno CNBC.

Špekulira se i o mogućoj velikoj ruskoj ofenzivi nakon predsjedničkih izbora pa i o mogućem ponovnom napadu na Kijev. Nedavni intervju Tuckera Carlsona s Vladimirom Putinom pokazao je da ruski čelnik mnoge dijelove Ukrajine smatra ruskima (za Odesu je to ponovio više puta) što znači da ne će odustati od njihova osvajanja. Dmitrij Medvedev nedavno je najavio zauzimanje Odese, ali i Kijeva.

Problemi Ukrajine

Uspjesi ruske vojske dijelom su povezani i s kašnjenjem zapadne pomoći, tj. zemalja EU-a i SAD-a. U SAD-u pomoć je bila blokirana u Kongresu (republikanci su ju uvjetovali čuvanjem američke granice od migrantske invazije), a u Europi ju je blokirao mađarski predsjednik Viktor Orban. Geopolitički analitičari, a posebno oni skloniji republikancima u SAD-u, sve više govore o tome da bi Ukrajina trebala otpočeti pregovore s Rusijom te da bi se od napada trebala orijentirani na obranu kako bi smanjila broj žrtava. S time je navodno povezana i smjena glavnoga načelnika oružanih snaga.

Već sada postoje veliki problemi s popunjavanjem jedinica i novim regrutacijama (pozivaju se i Ukrajinci koji žive u inozemstvu), ali i s nedostatkom streljiva. Ruska Federacija, o tome sve više pišu zapadni mediji, ima više zaliha streljiva nego gotovo cijeli Zapad zajedno. To joj daje prednost u dugotrajnom ratu iscrpljivanja, posebno s obzirom na činjenicu da se ruska ekonomija pokazala daleko izdržljivijom nego što je većina ekonomskih analitičara predviđala. Štoviše, ponovno je ušla među deset najvećih ekonomija svijeta, a velikim se dijelom prilagodila ratnim uvjetima.

Osim toga, ostvaruje vojnu suradnju i s Kinom, Iranom i Sjevernom Korejom. Rusija se priprema za dugotrajni rat iscrpljivanja i pritom računa da će se zapadna pomoć Ukrajini smanjivati. Sve manje se mogu čuti zapadna obećanja o pomoći do kad god treba. Traže se konkretni rezultati. Istodobno samo 10 posto Europljana smatra da Ukrajina može pobijediti u ratu. Pred Europom su brojni izazovi, od kojih treba istaknuti migrantsku krizu i islamistički terorizam, koji bi mogli odvlačiti pozornost od Ukrajine.

Unatoč tome što europske glavešine sve više govore o strateškoj autonomiji EU-a, moć Europe je u padu na svakom koraku. Ne bez ironije, Politico je nedavno pisao o tome da je moć EU-a ravna onoj od neke humanitarne organizacije. Već je i rat u Hrvatskoj i BiH pokazao da Europa nije u stanju riješiti niti jedan politički problem. Najavljuju se promjene i stvaranje europske vojske, no u visoko birokratiziranoj EU to će ići vrlo sporo. Da SAD nije uskočio u pomoć Ukrajini na početku rata Kijev bi se teško uspio oduprijeti.

Macron i slanje kopnenih trupa u Ukrajinu

Novost je da je sada i prvi zapadni čelnik, francuski predsjednik Emmanuel Macron, rekao kako ne isključuje mogućnost slanja kopnenih snaga u Francusku. „Ne postoji konsenzus da se službeno podrže kopnene trupe. Rekavši to, ništa se ne smije isključiti. Učinit ćemo sve što možemo da osiguramo da Rusija ne prevlada“, rekao je Macron. „Došlo je do promjene u stajalištu Rusije. Rusija teži osvajanju daljnjeg teritorija i ne gleda samo na Ukrajinu nego i na mnoge druge zemlje, tako da Rusija predstavlja veću opasnost“, dodao je.

Jasno je da bi slanje kopnenih snaga bilo koje države članice NATO-a u Ukrajinu značilo širenje rata i mogućih početak velikoga rata. U skladu s time velik broj zemalja NATO-a, uključujući i Poljsku, ogradio se od Macronove izjave. „…Neće biti kopnenih trupa, niti vojnika na ukrajinskom tlu koje su tamo poslale europske zemlje ili države NATO-a“, rekao je njemački kancelar Olaf Scholz.

Iz Rusije su poručili da bi sukob između Rusije i NATO-a bio neizbježan ako europske NATO članice pošalju trupe u Ukrajinu. „Sama činjenica da se razgovara o mogućnosti slanja određenih kontingenata u Ukrajinu iz zemalja NATO-a vrlo je važan novi element“, rekao je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov novinarima. Na pitanje novinara o rizicima ako članice NATO-a pošalju svoje trupe da se bore u Ukrajini, Peskov je rekao: „U tom slučaju morali bismo govoriti ne o vjerojatnosti, nego o neizbježnosti izravnog sukoba“. Peskov je također rekao da bi se Zapad trebao zapitati je li takav scenarij u interesu njihovih zemalja i njihovih naroda.

Čini se da i među državama EU-a ne postoji potpuna suglasnost oko rata u Ukrajini. Podjela prati onu poznatu Rumsfeldovu liniju između „stare“ i „nove“ Europe. U „staroj“ Europi boje se širenja rata i eskalacije pa su skloniji zagovarati pregovore. S druge strane, iz „nove“ Europe, primarno iz Poljske i baltičkih zemalja poručuju da su one na redu u slučaju ukrajinskog poraza.

Što će donijeti izbori u SAD-u?

Sve se ovo događa u situaciji neizvjesnosti pred izbore u Sjedinjenim Američkim Državama. Ako bi Donald Trump povukao pomoć Ukrajini (iako je baš on, a ne Barack Obama Ukrajini isporučio teško naoružanje) sav teret financiranja pao bi na Europu. U obzir treba uzeti i činjenicu da bi ukrajinski poraz predstavljao i tešku štetu za zapadnu reputaciju i da bi ubrzao transfer moći prema azijsko-pacifičkoj regiji.

Europa pokušava odgovoriti na tekuće izazove povećavanjem vojne proizvodnje. U Njemačkoj se čak postavlja pitanje treba li ova zemlja nuklearno oružje. Diskurs u Europi je sve militantniji. Sve se više govori o mogućnosti rata i potrebi naoružavanja. Istodobno se računaju štete od rata pa tako u Njemačkoj procjenjuju da je su štete od rata u Ukrajini za njemačku ekonomiju oko 240 milijarda eura. Dakako, najveća je šteta po samu Ukrajinu čija bi obnova prema sadašnjim izračunima koštala više od 600 milijarda eura. Ako se rat nastavi te će brojke biti sve veće.

Rat u Ukrajini samo je dio sigurnosnih problema. Rat u Gazi, sjevernokorejsko zveckanje nuklearnim oružjem, iransko financiranje niza posrednika na Bliskom istoku, ali i situacija na tzv. Zapadnom Balkanu prijete međunarodnoj sigurnosti. Nije isključeno da bi moglo doći i do krize u Pridnjestrovlju gdje tamošnje vlasti najavljuju priključenje Ruskoj Federaciji.

Živimo u svijetu sa većim brojem geopolitičkih izazova, koji u mnogim aspektima podsjeća na svijet prije nekih velikih ratova kojih se rado ne želimo sjećati i za koja se nadamo da se ne će ponoviti.

Davor Dijanović / Hrvatski tjednik

hkv.hr / Hrvatsko nebo