Žestoke katoličke osude francuskoga proglašenja ustavne „slobode“ žene da pobacuje vlastitu djecu

Francuski parlament odlučio je u ponedjeljak unijeti u ustav odredbu kojom bi se izričito proglasilo ono što su mediji nazvali „pravo na pobačaj”. U ustavnom amandmanu nigdje se doduše izričito ne spominje riječ „pravo“, no spominje se „zajamčena sloboda“ žene da izvrši pobačaj. Na zajedničkoj sjednici za tu odredbu glasovalo je 780, a protiv nje manje od 10 posto, svega 72 zastupnika. Dapače, gotovo čitava sjednica bila je u znaku ovacija, a zastupnici su, presenećeni što su se napokon sjetili tako krupnu stvar unijeti u ustav, pozdravljali svoju odluku dugotrajnim pljeskanjem i čestim ustajanjem, to jest ovacijama. Odluka parlamenta naišla je i na kritike i na žestoke osude, poglavito iz katoličkih ustanova i organizacija.

Za vrijeme svečane finalizacije prihvaćanja ustavnog amandmana, ispred zgrade parlamenta prosvjedovalo je 200-tinjak prosvjednika koji se zauzimaju za život, a koji su dio globalnog pokreta pro life – protiv ozakonjenja ili olakšavanja ili proširivanja zakonskih dopuštenja na obavljanje pobačaja.

I mediji i Macron krivotvorili su riječ iz ustavnog amandmana, premda ne i smisao njegove odredbe

Za prihvaćenu i u ustav umetnutu odredbu tvrdi se da je po njoj Francuska postala prvom i jedinom državom na svijetu koja je, kako se Macron izrazio, „pravo na pobačaj“ unijela u svoj ustav.

Istina, mediji su, a i sam Macron u svojim izjavama, krivotvorili temeljnu informaciju. U službenom dokumentu što su ga u ponedjeljak prihvatila oba doma francuskog parlamenta s izrazitom većinom glasova, nigdje se ne spominje riječ „pravo“. Kaže se naime kako je odlučeno da se u članak 34. francuskog ustava doda rečenica da „zakon određuje uvjete prema kojima je ženi zajamčena sloboda imati pristup pobačaju”. Tako je tu formulaciju prevela na hrvatski Hina, a to potvrđuje i uvid u izvornik. Nije dakle u ustav unesena odredba o „pravu na pobačaj“, nego o „uvjetima pod kojima je ženi zajamčena sloboda imati pristup pobačaju“. No to je samo nijansa, druga riječ, što može nešto značiti samo specijaliziranim pravnicima i teoretičarima prava, a praktički se i jedno i drugo svodi na gotovo isto.

Macron osobno pokrenuo inicijativu noveliranja ustava, kojom se ide korak dalje od odredbe iz ustava bivše države SFRJ

Američka agencija The Associated Press (AP) ocijenila je u svom izvještaju da je „taj povijesni potez“ predložio francuski predsjednik osobno, i to kao „način da se spriječi svojevrsno uskraćivanje pobačajnih prava kakvo je posljednjih godina viđeno u Sjedinjenim Državama“. Ta ista agencija dodaje da je Macron zaobišao i izbjegao davanje te ustavne promjene na referendum, no da ionako „pobačaj uživa široku potporu diljem širokoga političkog spektra te da je zakonom dopušten godine 1975.“. Spomenula je i nedavno istraživanje u kojem se pokazalo da 86% ljudi u Francuskoj daje potporu tom ustavnom amandmanu.

AP prepričava odredbu ističući da sada (najviši) zakon u Francuskoj „određuje uvjete pod kojima se ostvaruje pravo žena da imaju pristup pobačaju, koje je zajamčeno“. AP objašnjava da takva odredba ide dalje od Ustava SFRJ iz g. 1974., koji je sadržavao odredbu po kojoj je „osoba slobodna odlučiti o tomu hoće li imati djecu“. Podsjeća da se Jugoslavija raspala početkom 1990-ih te da su sve njezine država-sljednice posvojile takve odredbe u svojim ustavima, kojima se zakonski dopušta ženama pobačaj, premda se u tim ustavima on izričito ne jamči kao pravo.

Macron je najnoviji potez francuskih vlasti opisao kao „francuski ponos“ (pri čemu riječ „ponos“ ima u engleskomu i francuskomu i primjesu uznositosti, prvenstva pred drugima), ustvrdivši da je njima odaslana „univerzalna poruka“, dakle poruka cijelom svijetu: Slijedite nas! Nije bilo malo onih kojih su Macrona kritizirali i optuživali da se ustavom samo poslužio za vlastite izborne ciljeve – za pridobivanje lijevo orijentiranih glasača. Mnogi pravnici tvrdili su dok je vođena javna rasprava da je sloboda pobačaja bila već i dosad ustavom zajamčena kao pravo.

Francuska biskupska konferencija, Sveta stolica i katoličke organizacije osudile potez francuske države

Sveta Stolica osudila je taj francuski potez, priopćivši: „Ne može biti ’prava’ na oduzimanje ljudskog života.“ Francuska biskupska konferencija izjavila je da je „ožalošćena“ zato što pobačaj „ostaje nasrtaj (affront) na život u njegovim početcima“. Pozvala je „sve vlasti i sve religijske tradicije da učine sve što mogu tako da, u ovoj fazi povijesti, zaštita života postane absolutni prioritet“.

Pascale Moriniere, predsjednik organizacije katoličkih obitelji, ustvrdio je da je glasovanje bilo rezultat panike. „Uvezli smo raspravu koja nije francuska, budući da su Sjedinjene Države bile prve koje su uklonile iz zakona ono pravo na pobačaj koje je prethodno odobrio sud u slučaju Roe protiv Wadea. Postojao je učinak panike koji je došao do feminističkih pokreta, koji su željeli uklesati takvu odredbu u mramor ustava.“

“Europske kršćanske vrjednote više nemaju nikakvo značenje. Ovaj zakon dovodi naš kontinent na rub sloma.“

Potez Francuske protumačen je kao poziv drugim državama da slijede francuski primjer. Na to se javno požalila francuska aktivistica za život Franck Jullié, rekavši: “Europske kršćanske vrjednote više nemaju nikakvo značenje. Ovaj zakon dovodi naš kontinent na rub sloma.“

Francusko vremensko ograničenje odluke da žena izvrši pobačaj postavljeno je na 14 tjedana od začeća. To je za jedan tjedan kraći rok od onoga koji je bio odobren u SAD-u, a što je u SAD-u izazvalo pobune širokih razmjera. Liječnici mogu u Francuskoj iznimno, u određenim situacijama, odobriti pobačaj i nakon navršenoga 14. tjedna. Trošak pobačaja plaća država iz svoga sustava socijalne zaštite.

agencije/Hrvatsko nebo