Dr. Josip Stjepandić: Nazovi MM, ako hoćeš oblatiti Hrvatsku (2) – dopunjeni članak

Položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini stvarno je neizdrživ. Gotovo svi su devedesetih protjerani iz Republike Srpske pod srpskom dominacijom. Povratnicima prijete, a ponekad ih i ubijaju brojni srpski ekstremisti, što pokazuje nedavni slučaj u Derventi. U drugoj polovici države (Federacija BiH) oni su – iako po slovu ustava ravnopravni – pod ogromnim političkim pritiskom Bošnjaka, koji žele u miru učiniti ono što su Srbi uspjeli u ratu: pokoriti i u konačnici raseliti Hrvate. Povrh toga dolaze takozvani predstavnici međunarodne zajednice, koji se uglavnom ponašaju kao muslimanski, bošnjački lobisti. Austrijanci Wolfgang Petritsch i Valentin Inzko ostali su po zlu zapamćeni jer su kao visoki predstavnici znatno smanjili politička prava Hrvatima. Kao šlag na gorku tortu tu su novinari poput Michaela Martensa koji uvijek uspiju napisati loše o Hrvatima, a da s njima nisu razgovarali.

U svom članku “Igra moći preko plinovoda: Gdje plin još dolazi iz Rusije” (FAZ, 28. veljače 2024., https://www.faz.net/aktuell/politik/ausland/wieso-bosnien-hercegovina-noch- gas- from-russland-gets-19549686.html), Michael Martens opisuje kako bi Bosna i Hercegovina mogla postati neovisna o ruskom plinu izgradnjom dodatnog plinovoda. Tome, međutim, smetaju “zli hercegovački Hrvati” predvođeni Draganom Čovićem, potpomognuti premijerom Hrvatske Andrejom Plenkovićem.

Kao prvo, autor ne postavlja pitanje zašto se provodi tako žestoka kampanja za tzv. “južnu interkonekciju”. Dok se ona izgradi, moglo bi proteći desetak godina, a do tada bi ruska agresija na Ukrajinu mogla biti završena, tako da bi se o najboljem dobavljaču plina ionako odlučivalo na temelju promijenjene situacije i drugih kriterija. Procijenjeni godišnji promet od 80 milijuna eura za svakog velikog dobavljača od sitnog je značaja.

Na grafici uz članak, koja prikazuje shematski BiH, već se vidi da autor uopće nije razumio stvarni problem. Prema njoj, predmetni plinovod, dug oko 130 km, ide od hrvatske granice do Travnika u središnjoj B.-H. uglavnom kroz Bosnu. Neupućeni čitatelj mogao bi zaključiti da se Hrvati iz Hercegovine miješaju u stvari koje ih se uopće ne tiču. Zašto se ljute i žele voditi posao preko novoosnovane operativne tvrtke u Mostaru kad plinovod ne prolazi kroz njihov kraj? Autor zanemaruje činjenicu da plinovod prolazi isključivo kroz područja naseljena većinski hrvatskim stanovništvom, poput Završja (Tropolje), koje nije dio Bosne ni Hercegovine. Stoga je legitimno pravo suupravljati važnom gospodarskom imovinom. Autor bi to doznao da je pitao Hrvate.

Takva ekonomska politika vuče tradiciju od 1918. godine. Austro-Ugarska je bila posljednja vlast koja je ulagala u većinsko hrvatsko područje. Uskotračna željeznica, koja je nekada pružala skromnu mobilnost i transport, u komunističkoj Jugoslaviji je bez zamjene ukinuta. Ni autoceste, ni veće tvornice, ni elektrane, ni veće bolnice, ni sveučilišta nema u hrvatskim krajevima – uostalom, prema mišljenju “dobro umreženog sugovornika u Sarajevu” (očito bošnjačke nacionalnosti), Hrvati bi trebali izgubiti i pravo na obranu od nepravde!?

U Sarajevu postoji tvrtka za distribuciju plina pod nazivom BH Gas, koja je odgovorna za opskrbu središnje regije B.-H. ruskim plinom. No, tvrtka je u ozbiljnim financijskim problemima jer joj prijeti doplata u arbitražnom postupku u visini višoj od polugodišnjeg prometa. Posebnost BH Gasa je njegova upravljačka struktura. Uz Srbina Mihajla Krmotića je 9 Bošnjaka i nijedan Hrvat. Ovo je ravnopravnost u sarajevskom stilu!

Autor, ali i moćni transatlantski partner, osporavaju da bi se za planirani dio plinovoda koji bi trebao biti dovršen za desetak godina osnovala nova operativna tvrtka. Ipak, osim BH Gasa, u Republici Srpskoj postoje još dva plinovodna poduzeća: Gas Promet, Pale i Sarajevo-Gas, Istočno Sarajevo, koji su odgovorni za 19, odnosno 40 km plinovoda. Sve se može pročitati u posljednjem dostupnom izvješću BH Gasa za 2021. godinu koje se na mreži nalazi pod naslovom “Godišnje izvješće za 2017. godinu”! (https://www.bh-gas.ba/wp-content/uploads/2023/03/Izvjestaj-o-poslovanju-za-2021_web.pdf). Logičan zaključak: Plinskim poslom u B.-H. mogu upravljati sve nacionalnosti, osim Hrvata.

Osim toga, ovo je dugoročan projekt alternativne opskrbe plinom središnjeg područja B.-H. oko Sarajeva nastanjenog pretežito Bošnjacima s jednim krakom, kojeg tek treba sagraditi, prema Mostaru, kojeg otprilike popola nastanjuju Hrvati i Bošnjaci. Zar netko ozbiljan u Washington-u, Berlinu, Brislu doista smatra prikladnim, ovakav kapitalan projekt od prvog dana graditi na antagonizmu, pa i neprijateljstvu prema Hrvatima? Kakva se reakcija od strane Hrvata uopće očekuje, ako ih se od prvog dana izbacuje iz igre? O međusobnom povjerenju i zajedništvu tri naroda u BiH, koje skupa drži samo vanjski pritisak, da ne govorimo.

U Njemačkoj i SAD-u tržište plina je vrlo decentralizirano. Poslovanje plinom u Njemačkoj tradicionalno se odvija u Ruhrskoj oblasti – daleko od glavnog grada Berlina. Slična je situacija i u Washingtonu. Zašto onda sve u multietničkoj državi BiH mora biti strogo centralizirano pod vodstvom Bošnjaka, koji su u zadnjih 30 godina dokazali da ne mogu pokrenuti zemlju naprijed? Nije li vrijeme da se dijelovi gospodarstva stave u ruke Hrvata, koji su privatnom inicijativom gospodarski bolje razvili svoje prostore nego politički dominantni Bošnjaci i Srbi?

Plinska infrastruktura je prilično raširena u Hrvatskoj, pa ima i mnoštvo iskusnih stručnjaka, koji bi vjerojatno bili spremni preuzeti odgovornu dužnost u Mostaru. Nijedan Hrvat, koji ima egzistencijalnu alternativu, ne bi se danas dobrovoljno uputio u Sarajevu, gdje traje svakodnevna medijska hajka protiv Hrvata.

Kako izgleda promašena energetska politika pokazuju brojne vjetroturbine na hrvatskim prostorima koje su postavili kineski investitori, njima upravljaju sarajevske tvrtke, a inače miruju jer nema priključka na mrežu!

Ako je bogatstvo koje se pripisuju Draganu Čoviću istinite, onda je on definitivno duboko korumpiran. Nažalost, to nije neka razlika među političarima današnje Bosne i Hercegovine. Ali što reći o bošnjačkoj oligarhiji u Sarajevu, gdje je, primjerice, lažna fakultetska svjedodžba dovoljna da napravite karijeru ravnateljice ginekologije i sveučilišne profesorice, poput u međuvremenu smijenjene Sebije Izetbegović, supruge najmoćnijeg  bošnjačkog političara Bakira?

Čoviću svakako treba zamjeriti što je tolerirao friziranje bilanci BH Gasa i što još nije pokrenuo stečaj. Tada bi barem financijska situacija bila jasna i neke bi se optužbe otklonile.

I na kraju: Kad bi svi hrvatski političari u B.-H. bili korumpirani, je li to razlog da se Hrvatima uskraćuju sva prava upravljanja u državnim tvrtkama?

Michael Martens je iskusan novinar koji dobro poznaje svoj posao, a FAZ je bio najugledniji list u Njemačkoj. Njihove neprimjerene postupke stoga treba promatrati vrlo kritički, jer o Hrvatima pišu ono što čuju iz neimenovanih izvora u Beogradu i Sarajevu. Nažalost, izgleda da se opet vraćaju na slogan: “Nazovi M.M. kad hoćeš oblatiti Hrvatsku”.

Dr. Josip Stjepandić

Predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori i domovini

Hrvatsko nebo

Dr. Josip Stjepandić: „Nazovi M.M. kad hoćeš oblatiti Hrvatsku”