Kako Karamarko podmeće ’kukavičje jaje’ pod, ovakvu, hrvatsku kvočku?
Vrijeme:4 min, 33 sec
I tako, veliki suverenist i, po ljevičarskim medijima, nacionalist i desničar, pokaza se sada kao mnogo ljeviji, tj. globalističkiji, i prema nekom od velikih središta moći servilniji, od ove i ovakve vlade u Zagrebu, koju inače resi upravo velika servilnost, što prema Srbima i Beogradu, što prema Bruxellesu, što prema Parizu, Washingtonu… „Tomo-Vrati-Se“ pokušava se u hrvatsku političku arenu, pred izbore, vratiti na žaljenja vrijedan način – prokazujući nacionalne i političke uslužnike, popustljivce i oportuniste kao zadrte Hrvate, a nudeći pritom sebe na uslugu moćnom Washingtonu kao – uslužnika. Na što samo spade njegovo takozvano nacionalističko-suverenističko desničarstvo!
O aktualnom prijeporu između američkog ministarstva vanjskih poslova s jedne te Dragana Čovića i vlade u Zagrebu s druge strane glede Južne plinske interkonekcije oglasio se je danas Tomislav Karamarko, bivši predsjednik HDZ-a, bivši potpredsjednik Vlade, bivši ministar unutarnjih poslova, bivši ravnatelj SOA-e i bivši šef kabineta predsjednika republike i prije toga predsjednika Hrvatskog sabora Stipe Mesića. Njegovu su objavu pohitjeli odmah prenijeti neki naoko desni portali, dajući joj takav rang (što i inače posljednjih godina čine) kao da se oglasio kakav visoki državni dužnosnik, a ne privatna osoba TK. Čim Karamarko bilo što na svojoj Facebook-stranici zucne, oni to odmah razglase kao važnu ili najvažniju vijest.
Što (ne)donosi Južna plinska interkonekcija?
Karamarko je najprije prikazao važnost „projekta novog plinovoda povezanog sa LNG-om na Krku koji bi preko Dalmacije trebao osigurati plinifikaciju BiH, od Posušja preko Mostara do Zenice“. Naveo je da bi to“ trebala biti prva faza potpune plinifikacije susjedne nam države radi ostvarenja njezine neovisnosti o ruskom plinu koji dolazi iz Srbije“. Istaknuo je i geopolitičku dimenziju toga, kako je napisao, „krucijalnog projekta koji osigurava strateško osamostaljenje Europe od energetske ovisnosti o Rusiji na relaciji Jadran – Baltik“. Sve to začinio je općom zapadnom „mantrom“ o „razbijanja ruskog monopola na tom planu i pokušaju kreacije neke drugačije ’nemerkelovske’ energetske politike EU“. Dodao je i potrebu da se time ubrza „proces pristupanja BiH europskoj zajednici država“ te „neprocjenjiv značaj“ koji bi „realizacija tog projekta imala i za Republiku Hrvatsku“. On misli da bi se ako se projekt ostvari „mogli, osnaženi, brže i bolje rješavati probleme obespravljenosti Hrvata u vlastitoj državi BiH“.
Kao nesvjestan energetskih politika nastavljanja ovisnosti o ruskom plinu u nizu europskih država, među kojima su i Mađarska i Austrija, on zaključuje da bi južna interkonekcija dovela do toga da bi se “ruski imperij” samim time „povukao prema istoku, a i ’Srpski svet’ bi morao smanjiti apetite“. Pritom je zanemario podataka da u BiH to ne bi značilo automatsko istiskivanje ruskog plina, nego samo dodavanje još jednog izvora, tj. diverzifikaciju, budući da bi ruski plin i dalje sljedećih godina tekao, kao i dosad, preko Srbije sve do Sarajeva, a ako eventualno ne više do Sarajeva, onda po Republici Srpskoj svakako.
„Hrvati nemaju baš smisla za Kazačok,,,“ – a Čović, Grlić Radman i Planković… kao da imaju?
Karamarsko zatim prelazi na ocjenjivanje ponašanja hrvatske strane, koja želi da plin u BiH transportira i na tomu zarađuje novo poduzeće u vlasništvu Federacije BiH, a ne dosadašnji monopolist – BH Gas. Zatim poučava neupućene kako je „najvažnije da Hrvati budu kvalitetno zastupljeni u vođenju te tvrtke“, posve nesvjestan toga da u BH Gasu, kako je nedavno primijetio Dragan Čović, nema nijednog Hrvata u vodstvu te tvrtke, a pitanje je i koliko ih uopće ima u njoj zaposlenih.
Zatim je „Vrati-Se-Tomo“ odijelio packe Draganu Čoviću, a potporu koju je zatim dobio iz Zagreba, od ministra Gordana Grlića Radmana i predsjednika vlade Andreja Plekovića, ocijenio dobro poznatim srbizmom i bosančizmom: „ćorak“. Takvu politiku proglasio je medvjeđom uslugom Hrvatima u BiH, koje se, kao, nepotrebno „antagonizira sa važnim saveznikom (SAD)“. Na kraju je sve začinio geopolitičkim začinom i poukom spomenutim hrvatskim dužnosnicima, koja glasi ovako: „Od čelnika u Zagrebu i Mostaru se očekuje više mudrosti i odgovornosti jer Hrvati nemaju baš smisla za Kazačok…“
Drugim riječima: Ako se zauzimate za ekonomska prava i interese Hrvata i Hrvatske, a oni nisu u skladu s interesima Amerikanaca i SAD-a, tada ste vi, dragi Hrvati, u krivu, a u pravu je daleka velesila s druge strane Atlantika. I ne samo to, nego iz njegova zaključka proizlazi da time Čović, Grlić Radman i Plenković imaju smisla za Kazačok, tj. da su proruski orijentirani.
Dobro se zna tko je u Hrvatskoj i BiH proruski orijentiran
Dobro se zna tko je u Hrvatskoj i BiH proruski orijentiran. Sumnjičiti hrvatska vodstva da su zato što se suprotstavljaju američkom sebičnom i probošnjačkom ekonomskom interesu u korist hrvatskoga interesa – proruska, to je udarac ispod pojasa i podmetanje ’kukavičjeg jaja’ pod, ovakvu, hrvatsku i nedvojbeno proameričku i prozapadnu kvočku.
I tako, veliki suverenist i, po ljevičarskim medijima, nacionalist i desničar, pokaza se sada kao mnogo ljeviji, tj. globalističkiji, i prema nekom od velikih središta moći servilniji, od ove i ovakve vlade u Zagrebu, koju inače resi upravo velika servilnost, što prema Srbima i Beogradu, što prema Bruxellesu, što prema Parizu, Washingtonu… „Tomo-Vrati-Se“ pokušava se u hrvatsku političku arenu, pred izbore, vratiti na žaljenja vrijedan način – prokazujući nacionalne i političke uslužnike, popustljivce i oportuniste kao zadrte Hrvate, a nudeći pritom sebe na uslugu moćnom Washingtonu kao – uslužnika. Na što samo spade njegovo takozvano nacionalističko-suverenističko desničarstvo!
Povezano:
Hrvatsko nebo
