Potomci iseljenika bi se vratili u Hrvatsku, ali ne mogu dobiti državljanstvo: ‘Neki čekaju godinama’
Nemamo veleposlanstva u svim državama Južne Amerike, pa je dobivanje državljanstva izuzetno otežano potomcima iseljenika koji su najviše zainteresirani za dolazak u Hrvatsku
Povratak hrvatskih iseljenika i potomaka iseljenika prema Strategiji demografske revitalizacije RH treba biti prioritet migracijske politike uz uravnoteženu imigraciju državljana EU i trećih zemalja sukladno gospodarskim potrebama zemlje, no puno je problema s ostvarivanjem tog cilja. Iako su za dolazak i ostanak u Hrvatskoj najviše zainteresirani potomci iseljenika iz Južne Amerike, mnogima je to iznimno otežano jer u nizu zemalja nemamo diplomatsko-konzularna predstavništva pa ne mogu dobiti hrvatsko državljanstvo. Veleposlanstva nemamo u Boliviji, Venezueli, Peruu, Urugvaju, Paragvaju…
Problemi na terenu
– Koliko znam, predstavnici Ministarstva vanjskih poslova idu u Južnu Ameriku na proljeće i trebali bi nešto napraviti po tom pitanju. Čak i u Čileu u kojem imamo veleposlanstvo i konzulat zbog velike udaljenosti brojnih dijelova zemlje od našeg konzulata, dobivanje državljanstva je kompliciran proces. Sada će otvoriti počasni konzulat na jugu Čilea, no to je sve premalo. Trebali bismo imati u Južnoj Americi puno više konzulata jer potomci iseljenika čekaju i godinama hrvatsko državljanstvo. Nužno je otvoriti više konzulata jer najviše upita za hrvatsko državljanstvo dolazi iz Južne Amerike i potomci iseljenika treće, četvrte, pete generacije traže državljanstvo i za djecu jer se žele s obitelji preseliti u Hrvatsku.
Primjerice, jedan znanac koji ima privatnu zdravstvenu kliniku želio bi uvesti liječnike hrvatskog porijekla iz Južne Amerike, ali se traži da znaju hrvatski jezik i oni su bili spremni doći preko sponzora na pola godine ovdje na praksu naučiti jezik. Rade se pomaci, ali je sve to dosta sporo, a mi više nemamo vremena, pogotovo sad kad smo naglo postali useljenička zemlja i kad nam treba radnika i veliki dio visokoobrazovanih koje smo izgubili. A mladi iz Južne Amerike uglavnom su visokoobrazovani, ali su spremni raditi i poslove ispod svojih kvalifikacija dok ne nauče jezik – govori Perić Kaselj. Potomci iseljenika, dodaje, svjesni su svojih korijena i hrvatskog porijekla iako su neki već četvrta, peta generacija potomaka iseljenika.
Inertni MVEP
Što poduzima Ministarstvo vanjskih i europskih poslova po pitanju nepostojanja veleposlanstava u Boliviji, Venezueli, Uruguvaju, Paragvaju, Peruu? Navode da otvaranje veleposlanstava u navedenim zemljama nije previđeno u 2024. već su za te zemlje nadležna veleposlanstva RH u Čileu i Brazilu. “Uobičajena je praksa da jedno veleposlanstvo po potrebi pokriva jednu ili više država. U takvim situacijama organiziraju se konzularni dani te se obavljaju konzularne funkcije. Najčešće se radi o podnošenju zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo i putne isprave. Što se tiče njihovog eventualnog povratka, ukoliko im je život i rad u Hrvatskoj motivacija za dolazak u RH, onda hrvatsko državljanstvo nije prepreka jer je potrebno samo ishoditi od nadležnih institucija dozvolu za rad i boravak.
Ako nemaju državljanstvo, a žele raditi u RH, mogu doći i po toj osnovi i dalje u rješavati svoj državljanski status”, navode iz MVEP-a. Odgovor MVEP-a ne ukazuje da su naročito zainteresirani da se maksimalno olakša dolazak potomcima iseljenika, a time i provedba demografske Strategije. Inače, Gordan Jandroković jučer je primio predsjednika čileanskog Zastupničkog doma, Ricarda Cifuentesa Lilloa. U Čileu živi preko 200.000 iseljenika i potomaka iseljenika. Jandroković je kazao da će Hrvatska u Čileu otvoriti treći konzulat na čelu s počasnim konzulom u Punta Arenasu.