FOTO-VIDEO/Na današnji dan 1992. pala prva žrtva srpskog ekstremizma u Glamoču -hrvatski liječnik dr. Alojzije Kelava

Vrijeme:4 min, 23 sec

 

Nedugo nakon tog ubojstva počelo je otvoreno i izravno etničko čišćenje nesrpskog stanovništva i uništavanje kulturne i povijesne ostavštine Glamoča.

24. veljače 1992. pala je prva žrtva srpskog ekstremizma u Glamoču – hrvatski liječnik dr. Alojzije Kelava.
Doktor Kelava ubijen je na središnjem gradskom trgu u sred dana od strane “Petra Vrakele zvanog Pelja”, pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS).

Navodno je to učinio po naređenju vojnog vrha, a protiv njega nikad nije podignuta optužnica. Nedugo nakon tog ubojstva počelo je otvoreno i izravno etničko čišćenje nesrpskog stanovništva i uništavanje kulturne i povijesne ostavštine Glamoča.

katolička crkva i župni dvor bili su uništeni

U proljeće 1992., katolička crkva i župni dvor bili su uništeni, a katolički župnik Zvonimir Matijević je uhićen i odveden u kninski zatvor gdje je bio okrutno mučen. Prilikom posjete pape Franje BiH, on je dao i potresno svjedočenje o događanjima u Glamoču i BiH;

U katedrali Srca Isusova u Sarajevu, 6. lipnja 2015., prigodom susreta Svetog Oca pape Franje sa svećenicima, redovnicima i redovnicama, banjolučki svećenik vlč. Zvonimir Matijević izrekao je svoje svjedočenje o patnjama koje je podnio tijekom nedavnoga rata, a koje su na njemu ostavile vidljive posljedice. Svima, koji su uživo ili putem televizije pratili spomenuti susret u katedrali, ostao je u sjećanju njegov vrlo težak hod te dojmljivo svjedočenje i vrlo dirljiv zagrljaj s papom Franjom.

„Godine 1992. bio sam upravitelja župe Glamoč. Pastoralno sam skrbio za malobrojnu katoličku zajednicu od pedesetak vjernika među pravoslavnom većinom. U Republici Hrvatskoj već je bjesnio rat koji se nadvio i nad Bosnu i Hercegovinu. Dana 24. veljače 1992. ubijen je moj ugledni župljanin dr. Alojzije Kelava, specijalist dječje medicine, koji je bio potpuno nedužan. Mnogi su mi govorili da trebam otići. Međutim, nisam htio pobjeći i ostaviti svoje župljane u takvoj opasnosti. Slično je učinila većina svećenika moje biskupije, od kojih su njih osam ubijeni ili umrli od posljedica torture, kao i većina časnih sestara od kojih je jedna ubijena, a pojedine od njih i danas nose teške traume.“

Vlč. Zvonimir Matijević i papa Franjo u sarajevskoj katedrali-foto-.ktabkbih.net/hr

Osvrt katoličkog svećenika Vlč. Zvonimira Matijevića na susret s papom Franjom

Za moje zdravstveno stanje put iz Banje Luke do Sarajeva i natrag veliki je napor. Zato sam zamolio prijatelje da me autom dovezu u Sarajevo i vrate natrag u Banju Luku što su oni rado i učinili. U Sarajevo smo stigli u zoru, 6. lipnja. Nakon što su me ostavili u stanu mog prijatelja svećenika, oni su otišli na Misu. Budući da ne bih mogao tako dugo izdržati na stadionu, pratio sam na televiziji Papin posjet od njegova slijetanja u sarajevsku zračnu luku do kraja Mise. Teško hodam pa me je sestra Emanuela autom Biskupske konferencije BiH, koje je imalo potrebno dopuštenje za kretanje, dovezla blizu katedrale, a sestra Jelena mi je pomogla ući i bila blizu ako mi nešto zatreba. Cijelo to vrijeme molio sam u sebi „Očenaše“ da ostanem smiren i dostojanstven za tako veliki trenutak moga života. Kad sada smireno pogledam na sve, mislim da mi je donekle to i uspjelo.

Nisam očekivao da će Sveti Otac ustati i doći k meni pa sam se potpuno zbunio. Prevladali su osjećaji, oči su mi bile pune suza, rasplakao sam se. Očekivao sam da će me blagosloviti. No, on se sagnuo i poljubio mi mjesto gdje su se urezale lisice. Zatražio je da ga blagoslovim što sam, zbunjen, i učinio, a nakon toga on je mene blagoslovio. Papa je zaista pun Duha Božjeg, spontan i dirnuo ga je Krist koji je po meni i podnio sav taj križ. Na taj način je jasno pokazao da je Bog u svima onima koji pate, da im je blizu, da ih baš On podupire i da se solidarizira s njihovim nošenjem križa na spasenje ne samo na vlastito spasenje nego tko zna koliko drugih duša, a u isto vrijeme njihov životni put usmjerava prema sebi. Svi mi smo sluge Božje ljubavi. Nije bitno koju ćemo službu obavljati, nego kako ćemo je obavljati. A treba je obavljati uvijek iz ljubavi prema Onom koji nas šalje i koji nam je i dodijelio pojedini životni križ. Ako se to čini iz ljubavi prema Bogu i čovjeku, onda stvarno vrijedi Isusova riječ: „Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako“ (Mt 11, 30).

Svjedočenje Vlč. Zvonimira Matijevića
pred vjernicima i papom Franjom u sarajevskoj katedrali 2015-foto-ktabkbih.net

Svjedočenje katoličkog župnika Zvonimira Matijevića

“Godine 1992. bio sam upravitelja župe Glamoč. Pastoralno sam skrbio za malobrojnu katoličku zajednicu među pravoslavnom većinom. U Republici Hrvatskoj već je bjesnio rat koji se nadvio i nad Bosnu i Hercegovinu.

Dana 24. veljače 1992. ubijen je moj ugledni župljanin dr. Alojzije Kelava, specijalist dječje medicine, koji je bio potpuno nedužan. Mnogi su mi govorili da trebam otići. Međutim, nisam htio pobjeći i ostaviti svoje župljane u takvoj opasnosti.

Slično je učinila većina svećenika moje biskupije, od kojih su njih osam ubijeni ili umrli od posljedica torture, kao i većina časnih sestara od kojih je jedna ubijena, a pojedine od njih i danas nose teške traume, posvjedočio je katolički župnik Zvonimir Matijević.”…cijeli intervju sa Vlč. Zvonimirom Matijevićem, izvor-OVDJE

Uredio / T.H.

domoljubni.hr / Hrvatsko nebo

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)