Predizborni šareni baloni hrvatske vlasti

Koliko god izazivale burne reakcije, najave određenih poreznih i drugih izmjena neće se realizirati prije izbora, niti će utjecati na njih. Ali hoće na one sljedeće, ovisno o uspješnosti njihove provedbe.

Uoči svakih parlamentarnih izbora (i) u Hrvatskoj je jasno vidljiva praksa aktualne vlasti da istovremeno najavljuje i odgađa izvjesne značajne političke odluke. Takvi primjeri često se simbolički nazivaju i – probni baloni. Trenutno su tri takva balona najviše u opticaju.

Prvi je teza vladajućih o potrebi osjetnog podizanja poreza za posjedovanje i iznajmljivanje nekretnina, ali koje svakako neće biti provedeno do izlaska građana na birališta.

Drugi je neka vrsta redizajna kriznog javnog subvencioniranja energenata za kućanstva i privredu.Uslijed ispomaganja potrošača kroz proteklih godinu i pol dana opterećena je državna Hrvatska elektroprivreda s vrtoglavih oko milijardu eura duga.

Treći primjer, pak, bilo bivraćanje vojne obaveze i roka, o čemu se posljednjih tjedana dosta govori u hrvatskom javnom i medijskom prostoru.

Pitanje je, međutim, koliko su te ideje uopće politički kvalitetne – svaka od njih pojedinačno. Također, imaju li određeni „nasljedni” potencijal, tj. bi li bile prihvatljive eventualnoj drugoj, novoj vlasti na čelu RH. I konačno, hoće li njihovo tematiziranje na ovakav način imalo utjecati na same rezultate izbora koji predstoje za nekoliko mjeseci.

Školski primjer razilaženja pristupa

„Takva pozicija vlasti s navedenim primjerima je nešto što je u teoriji poznato kao odnos ekonomskih poslovnih ciklusa i političkih poslovnih ciklusa”, kazao nam je Luka Brkić, profesor ekonomske politike na zagrebačkom Sveučilištu Libertas. Po njegovim riječima, ekonomija u ovom času traži od vlasti jedno, a njihov politički interes drugo, s obzirom na delikatnost predizbornog razdoblja.

Slučaj u vezi sa fiskalnom politikom, Brkić stoga naziva školskim primjerom razilaženja dvaju pristupa. Svima, pa i vlastima, jasno je da Hrvatska mora hitno preurediti oporezivanje nekretninskog vlasništva i poslovanja, jer ovako producira velike razlike i napetosti.

„Osim toga, uzmite plaće. Svi opravdano traže njihovo dizanje zbog poskupljenja, ali ekonomisti su skloniji restrikcijama, zbog inflacije. Smatraju da ne može jedan segment ekonomije biti u fazi stezanja, a drugi da ekspandira, jer će se generalni problem tako multiciplirati. No, u ime socijalnog mira, postupalo se suprotno tome i u RH i u EU. Hrvatska u tome ne postupa nimalo originalno – sve je to poznato i drugdje i otprije. Ipak, usprkos svemu, teško je predvidjeti efekt vladine ‘kolebljivosti’ na predstojeće izbore. Vladajući HDZ ima stabilno biračko tijelo na koje malo utječu aktualni potezi”, riječi su našeg sugovornika.

Bez loših vijesti uoči izbora

U tome možda postoji i dio iracionalnih elemenata ili motiva, prema mišljenju Luke Brkića, ali oni zbog toga nisu manje realni. Pritom u političkom prostoru ima i mnogo populizma, mada on smatra da izrazito populističke stranke u Hrvatskoj danas nisu tako jake.

Slično na situaciju gleda i politolog te medijski politički komentator Davor Gjenero koji najprije u držanju hrvatske vlasti uočava očekivani rezon po kojem se prije izbora javnosti ne smiju odašiljati – loše vijesti. Zato se one u najmanju ruku ne plasiraju otvoreno ni jednoznačno, nego u vidu spomenutih „neobaveznih” testova javnog mnijenja.

„Problem sadašnje vlasti je to što se postavila kao Djed Mraz”, nastavlja Gjenero, „ali s nedovoljno isporučenih poklona u odnosu na pogoršano opće stanje. S druge strane, preraspoređivanje poreznog tereta u smjeru znatno viših stopa na imovinu, riješilo bi mnogo toga, samo kad ne bi u našem slučaju bila posrijedi razmjerno velika količina građana koje bi to zahvatilo. U proteklom razdoblju, naime, svi su bili upućivani na ulaganje u nekretnine, kao i njihovo iznajmljivanje. Sad nije lako okrenuti taj kotač pa pravednije rasporediti teret na kapital i, s druge strane, rad. Nije lako ni reći istinu o tome, kamoli poduzeti konkretan zaokret.”

Odvlačenje pažnje javnosti

Obavezni vojni rok i obuka mogu se promatrati odvojeno od tema u ekonomskom području. Gjenero smatra da je reaktualizacija tog pitanja ustvari način vladina pomicanja fokusa javnosti s vruće teme o izboru novog glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića. „HDZ, ali potencijalno i SDP”, nastavlja on, „a također zbog nešto starijeg biračkog tijela, bliži su stajalištu da je politika vraćanja vojne obaveze dio racionalnog pristupa pitanju nacionalne obrane. Povrh svega, ne treba podcijeniti značaj unutarnjih previranja koja se kod HDZ-a vide u primjeru Turudića kroz nekoliko proteklih godina do danas.”

„Tako je ispalo i s temom vojnog roka, gdje novi ministar obrane Ivan Anušić odjednom nastupa s prilično razrađenom idejom o provedbi tog poteza, što nije slučajno”, zaključio je Davor Gjenero.

On je pritom uvjeren da svi ti primjeri – donekle paradoksalno – ipak neće bitno utjecati na ishod nastupajućih izbora. Eventualna provedba zamišljenih poreznih ili kriznih ili obrambeno-političkih izmjena mogla bi utjecati tek na one sljedeće, ali u ovisnosti o uspješnosti dosezanja zacrtanog cilja. A je li vlast sada ozbiljna u nakani njihova provođenja, moralo bi se saznati ubrzo nakon konstituiranja idućeg saziva hrvatskog parlamenta.

dw.com / Hrvatsko nebo