Miroslav Kušek: „Zemljopis“ je hrvatska istoznačnica grčke „geografije“, a u službenoj uporabi obvezni smo prednost dati hrvatskoj riječi

Vrijeme:3 min, 39 sec

 

Jedan izdavač nedavno je izdao knjigu koja u naslovu sadrži riječ “geografija”. Lijepa grčka riječ, siguran sam da nitko nema ništa protiv nje, pa nemam ni ja. Ali imam protiv nereda u korištenju njome.

Zanimljiva je prva rečenica u objavi izdavača – u jednoj rečenici riječ geografija spominje se četiri puta i onda još na pratećoj slici tri puta plus još jednom u sklopu poveznice, što je ukupno osam puta. Nije to slučajno, to se zove urezivanje. Po terminologiji humanitarnog prava ekvivalent tomu jest prekomjerno granatiranje. Iscrpljuju nas dok ne odustanemo. Ali možemo mi to izdržati.

U Hrvatskoj enciklopediji lijepo piše za pojam geografija da je: Geografija (geo- + -grafija) (UVRIJEŽENO ZEMLJOPIS), znanost koja proučava površinu Zemlje, odnosno geografske elemente (sastav i reljef zemljišta, klima, vode, tlo, život na Zemlji) i geografske čimbenike (faktori), tj. ljudsko društvo.

Enciklopedijska definicija jest vršna definicija nekog pojma u nekom društvu, a po takvoj definiciji zemljopis i geografija su istoznačnice (iako je i tamo riječ zemljopis gurnuta u zapećak). Čak je i neimenovani izdavač u raspravi jasno potvrdio da su te dvije riječi istoznačnice (“U hrvatskom standardnom jeziku geografija i zemljopis su jednakopravne riječi što potvrđuju svi rječnici hrvatskog jezika koji su u uporabi.”). Znači, to potvrđuju i svi rječnici. Prihvatit ću tu tvrdnju izdavača bjanko.

Osim nedavno donesenog Zakona o hrvatskom jeziku, još jedan zakon uređuje dio jezične materije, a zove se JEDINSTVENA METODOLOŠKO-NOMOTEHNIČKA PRAVILA ZA IZRADU AKATA KOJE DONOSI HRVATSKI SABOR (NN 74/2015). To su pravila koja su donesena po zakonodavnom postupku i to znači da se radi o zakonu, bez obzira na to kako je imenovan. On u članku 36. Stavcima 1. i 2. lijepo i jasno propisuje da se: Strani izrazi (tuđice) mogu (se) koristiti jedino ako u hrvatskom jeziku za takve izraze nema hrvatske riječi koja bi odgovarala smislu, značenju i sadržaju strane riječi (tuđice) i Strani izrazi (tuđice) kada se koriste u propisu stavljaju se u zagradama iza izraza istog značenja na hrvatskom jeziku. Možete vidjeti kako na stranicama enciklopedije u  navedenoj definiciji piše: čimbenik (faktor), točno onako kako zakon to i propisuje.

Ta se pravila kaskadno prelijevaju na sve pisano u državi, od donesenih akata Hrvatskog sabora do najzadnjeg dopisa u nekom mjesnom odboru ili knjige koja se koristi u nastavi. Kako je to zakon, tako je on jači od svih pravopisa.

Moram objasniti, da me tko ne shvati krivo, knjige koje se ne koriste u nastavi njihovi autori mogu pisati kako hoće, na izmišljenom jeziku i izmišljenom pravopisu i pismu, na povijesnim pravopisima i pismima, slikovnim ili klinastim pismom, a osobno dopisivanje ili komentiranje na društvenim mrežama također nisu tema ovog teksta.

Ali ako se neka knjiga koristi u nastavi u školskom sustavu, mora se pisati sukladno zakonu: zemljopis (geografija). Prvo ide hrvatska riječ, a onda tuđica u zagradama. Te dvije riječi nisu jednakopravne, jer jedna je hrvatska, druga je tuđica. Trebamo obje, a zakon vrlo jasno propisuje gdje je kojoj mjesto.

Naravno, sve to ne bio problem da javni službenici zaposleni na rukovodnim mjestima imaju znanja i volje mijenjati uvriježene loše jezične prakse u svojim dokumentima, pa se tako u nastavnim uputnicima (kurikulima) piše ad hoc, bez obzira na to što zakon propisuje. Nemaju ni znanja ni volje, a ponajmanje razumiju što je to zakon i čemu služi.

A sad pazite kontraargumente solidno školovane osobe (prvostupništvo primijenjene geografije) na sve navedeno, koji su bili sljedeći:

  1. Geografija i zemljopis nemaju jednako značenje.
  2. Vi ne znate definiciju geografije pa se morate koristiti raznim izvorima.
  3. Naziv geografija će ostati, a vi možete prosvjedovati koliko god hoćete.

Moji su odgovori na to: Te su dvije riječi istoznačnice, ne znam definiciju pa zbog toga tražim relevantne izvore, a takve loše prakse ostat će još neko vrijeme zbog toga što su većina solidno školovanih ljudi intelektualna šaka jada. I da, prosvjedovat ću koliko god hoću, što znači stalno.

Mladi hrvatski intelektualac ne smije ulaziti u raspravu s namjerom ignoriranja činjenica i argumenata koji pobijaju njegovo stajalište, nego cijeneći spoznajni proces mora svoja stajališta korigirati na način da ona proizlaze iz dostupnih činjenica, što pak znači da dotokom novih činjenica opet mora proći kroz cijeli proces. Znam dobro koliko bolan taj proces može biti, ali kroz tu intelektualnu bol postajemo bolji i kao ljudi i kao intelektualci.

Ipak ima nade za mlade jer se ta osoba bar znala pristojno obraćati s “vi”, što je na društvenim mrežama rijetkost.

 

Miroslav Kušek/Hrvatsko nebo