Izdvajamo zanimljivosti iz dokumenta Vlade o demografiji. Ovo je pravo predizborno štivo

Vlada je usvojila dokument optimističnog naslova „Strategija demografske revitalizacije RH do 2033. godine“, pa iz nje donosimo nekoliko zanimljivih podataka i opažanja. Preporučamo je i kao dobru predizbornu literaturu

Osim statistike o rastu BDP-a, kretanju inflacije ili plaća, o zemlji štošta govore njeni demografski trendovi (a možda i više od makroekonomskih pokazatelja). Kako je Vlada upravo usvojila dokument optimističnog naslova „Strategija demografske revitalizacije RH do 2033. godine“, toplo je preporučujemo kao neveliku, (na 200 stranica zajedno s dodacima) lektiru uoči parlamentarnih izbora, a vrlo je instruktivna i za poslodavce, odnosno za stjecanje boljeg pogleda na tržište rada. Pitom, radi se o prvom aktu strateškog planiranja vezanom za „demografske izazove“ koji je izrađen nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji.

Hoće li se demografska revitalizacija dogoditi ili ne, kakve će se politike i akcijski planovi na temelju nje tek donijeti (očekuje se i migracijska politika, koju godinama nemamo), veliko je pitanje. No, valja zapamtiti odakle krećemo. Donosimo nekoliko zanimljivosti, uglavnom iz „Analize demografskih trendova u RH“, dok oko područja gospodarstva i tržišta rada izdvajamo podatak:  hrvatski bruto domaći proizvod po stanovniku je 2022. godine dosegnuo 73 posto europskog prosjeka (i bio veći nego u Grčkoj, Slovačkoj i Bugarskoj), ali ako se taj pokazatelj gleda na regionalnoj razini, „veliki dijelovi Republike Hrvatske spadaju u 10 posto najsiromašnijih dijelova Europske unije“. To su podaci Eurostata.

Peti po demografskom padu

Poznato je, naravno, da se iz Hrvatske, od ulaska u EU, uvelike iseljavalo. No, možda niste osvijestili ukupnu veličinu pada stanovništa u posljednja tri desetljeća – izgubljeno je, naime, 23 posto populacije, što Hrvatsku svrstava na peto mjesto po veličini demografskog pada među zemljama Europske unije, nakon Latvije, Litve, Bugarske i Rumunjske.

U Vladinu se dokumentu konstatira da se u suvremenoj povijesti razvoja hrvatskog stanovništva mogu prepoznati dva razdoblja: prvo je obilježeno umjerenim demografskim rastom (trajao je do 1991. godine), a drugo je obilježeno demografskim padom koji je započeo 1991. „i traje više-manje neprekidno do danas“.

Naravno, iseljavanje je glavni razlog te depopulacije od 1991. godine, ali „u novije vrijeme negativan prirodni prirast sve više doprinosi smanjivanju broja stanovnika“. Kako se pojašnjava, broj umrlih u Hrvatskoj je u posljednjih četrdeset godina vrlo stabilan (kreće se prosječno na razini od oko 52.000, osim u posljednjih nekoliko pandemijskih godina, u kojima je broj umrlih znatno porastao zbog bolesti COVID-19), ali broj živorođene djece je u padu „zbog sve manjih generacija i trenutačno je na najnižoj razini od kraja Drugoga svjetskog rata“.

Nadmoć visokoobrazovanih žena

Poglavlja o ženama su vrlo zanimljiva i ne tiču se samo niskog fertiliteta. Jeste li, primjerice, znali da je u Hrvatskoj zabilježen znatan porast udjela majki s visokim obrazovanjem tijekom posljednjih trideset godina, a koji će uskoro premašiti druge obrazovne skupine žena po broju rođene djece?

„Suprotno tome, udio djece rođene od majki s niskom razinom obrazovanja izrazito se smanjio, sa 28 posto 1991. na svega 5  posto 2021. Udio djece rođene od majki sa srednjim obrazovanjem također se smanjio, s više od 70 % 1991. na manje od 50 % 2021.“, stoji u dokumentu. Također, danas otprilike 80 posto živorođene djece ima majku koja je bila zaposlena prije poroda, dok samo 6 posto djece ima majku koja nije aktivna na tržištu rada. Početkom 1990-ih svako treće novorođeno dijete rodila je žena koja je bila uzdržavana od strane svog partnera.

Što se obrazovanosti tiče,  udio visokoobrazovanih žena veći je do šezdesete godine života, dok muškarci preuzimaju primat od šezdesete godine života.

„Nadmoć visokoobrazovanih žena osobito je vidljiva u dobnoj skupini 25-34, u kojoj je 2021. svaka druga žena bila visokoobrazovana, dok je taj udio kod muškaraca znatno niži, i tek svaki treći ima više ili visoko obrazovanje. To nije nimalo iznenađujuće jer, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u posljednjih dvadesetak godina žene čine oko 60 posto diplomiranih na hrvatskim visokim učilištima“, piše u strategiji.

Pokazuje se također (kad se gleda dob od 25 do 54 godine od 2006. do 2021. godine) da su žene s višim obrazovanjem, u usporedbi sa ženama sa srednjim i nižim obrazovanjem, imale veće stope zaposlenosti u svim godinama i bez obzira na broj djece. Stopa zaposlenosti visokoobrazovanih majki u Republici Hrvatskoj je pak jedna od najviših u Europskoj uniji, bez obzira na broj djece. S druge strane, žene sa srednjim i nižim obrazovanjem imaju niže stope zaposlenosti u odnosu na europski prosjek.

Po zaposlenosti mladih na dnu

Stopa zaposlenosti muškaraca u dobi od 25 do 54 godine je u posljednjih 15 godina porasla, posebno za očeve, a najviša stopa zaposlenosti bila je za muškarce s dvoje djece, te najniža za one bez djece. Muškarci u dobi od 25 do 54 godine imaju pak znatno veće stope zaposlenosti od žena u istoj dobi.

Što se mladih tiče, valja zapamtiti sljedeće: na razini Europske unije se Hrvatska s 41 posto zaposlenih mladih u dobi od 15–29 godina nalazi pri dnu ljestvice. Na vrhu je Nizozemska, gdje je zaposleno skoro tri četvrtine mladih u toj dobi, a u Austriji dvije trećine mladih.

I po nezaposlenosti mladih Hrvatska stoji loše, a svrstava se tu uz Grčku, Španjolsku i Italiju.

U drugim državama EU-a 600 tisuća hrvatskih državljana

Koliko je točno iseljenih od 2013. godine, to se ne precizira, ali se konstatira da je zabilježen  „nagli porast“ odseljenih te da, prema procjenama Eurostata, trenutačno u državama članicama Europske unije te u Švicarskoj, Norveškoj i Ujedinjenom Kraljevstvu živi više od 600.000 hrvatskih državljana. Navodi se također da službena hrvatska statistika pokazuje da je kulminacija emigracijskog vala zabilježena 2017. godine, a da službeni njemački statistički zavod bilježi najveći broj doseljenih hrvatskih državljana tijekom 2015. i 2016. godine.

U stručno-analitičkoj podlozi za strategiju se navodi da je, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, od ulaska Hrvatske u Europsku uniju do kraja 2021. oko 250 tisuća hrvatskih državljana iselilo, ali taj je broj, tumači se, manji od stvarnog broja s obzirom na to da se znatan broj emigranata ne odjavljuje iz zemlje.

Što ćemo s imigrantima?

Oko stranih radnika-imigranata navode se MUP-ove statistike o izdanim dozvolama za boravak i rad, državama iz kojih oni dolaze te sektorima koji ih najviše traže, te  se najavljuje izrada migracijske politike. Konstatira se pritom da se brojne mjere iz prijašnje migracijske politike (istekla 2015. godine) nisu provodile ili su se djelomično provodile.  Što bi pak migracijska politika trebala sadržavati?  Nabraja se: mjere za sprječavanje daljnje emigracije, remigraciju hrvatskih radnih migranata iz inozemstva, privlačenje novih migranata i potomaka hrvatskih iseljenika, generiranje cirkulacije preko hrvatskih granica i reguliranje unutarnje migracije.

Jasno je da povećanje broja imigranata (prema podacima koje je FORBES Hrvatska dobio od MUP-a, zadnjeg dana prošle godine u Hrvatskoj je 117.549 državljana treće zemlje imalo važeću dozvolu za boravak i rad, a ukupno je 2023. godien bilo izdano 172.499 dozvola) otvara pitanja o njihovu stalnom naseljavanju i njihovoj integraciji u hrvatsko društvo. „Iako Republika Hrvatska zasad tretira ekonomske migrante kao da će privremeno ostati, iskustva drugih europskih zemalja pokazala su da često slijedi trajno naseljavanje i spajanje obitelji“, poručuju autori strategije.

Recimo na kraju da se oko migracija najavljuje, osim donošenja sveobuhvatne politike (što je MUP počeo raditi lani, ali na koncu to nije rezultiralo dokumentom), i osnivanje posebnog migracijskog ureda te uspostava registra stanovništva.