Komentar Ariane Vele/Zašto Hrvatskoj treba Ured europskog javnog tužitelja

Nakon što je novoizabrani glavni državni odvjetnik Ivan Turudić izjavio u programu N1 televizije da nije siguran treba li Hrvatskoj Ured europskog javnog tužitelja, a naveo je i da ga niz europskih zemalja nema, opet se otvorila javna rasprava o tome mogu li nacionalna nadležna tijela sama raditi cijeli posao, ili je ipak dobro da smo otvorili ekspozituru europskog javnog tužitelja. Poznata stručnjakinja za EU fondove, Ariana Vela, za Forbes Hrvatska analizira dosadašnju ulogu Ureda i zašto smatra da je izuzetno važno da djeluje i u Hrvatskoj.

Ponovimo, prema službenom izvješću Ureda europskog tužitelja, u 2022. godini ovaj je Ured otvorio 1 117 aktivnih istraga kojima je obuhvatio štetu od cca 14,1 milijardu eura na EU razini. Kada bismo taj iznos doveli u vezu s hrvatskom alokacijom EU novca do 2030. godine iz svih izvora koji su nam bili na raspolaganju, mogli bismo komotno više od pola baciti u smeće, što je za državu koja pretežiti dio javnih investicija financira iz EU fondova izrazito opasno.

U tipologiji predmeta o kojima je Ured izvijestio, ističe se čak 224 predmeta povezanih s postupcima javne nabave koji su nama kao državi posebni zanimljivi jer je većina naših nekadašnjih velikodostojnika procesuirana upravo zbog složenih prevara u postupcima javne nabave, u kojima neka od naših nacionalnih tijela nisu vidjela ništa sporno.

Kako je osvješteno da se i s EU novcem “mulja”

Kad već spominjem javnu nabavu, valja istaknuti da je većina tih javnih nabava u Hrvatskoj financirana EU novcem, odnosno provode se u okviru europski financiranih projekata, za koje je opća javnost do nedavno mislila da su zaštićeni od korupcije i da „s europskim novcem nema muljanja“. Nažalost, istrage Ureda europskog tužitelja, ali i naših nacionalnih tijela pokazuju da tomu nije tako.

Iako su projekti financirani iz EU fondova podložni strogim kontrolama koja vrše tijela u sustavima upravljanja i kontrole, njihova je uloga svedena na utvrđivanje nepravilnosti koje najčešće nemaju kaznenopravna obilježja te se svode na izricanje financijskih korekcija/ispravaka kojima se onda umanjuje vrijednost dodijeljenih bespovratnih sredstava za korisnika. Ukoliko se u procesima kontrole dogodi sumnja u počinjenje kaznenog djela, onda se takve sumnje moraju službeno u odgovarajućem obliku proslijediti nadležnim tijelima. Ovo, sukladno odredbama našeg Kaznenog zakona, nije opcija, već obveza svakog državnog službenika i dužnosnika, no pravo je pitanje koliko se oni zaista drže ovih zakonskih odredbi, što zbog neznanja, a što zbog mogućih pritisaka, straha za gubitak radnog mjesta i slično.

Predmeti, o kojima smo saznali iz medija, a koje je pokrenuo Ured europskog tužitelja u Hrvatskoj uglavnom su obuhvatili nekad visokopozicionirane osobe iz državnog i lokalnog establishmenta. Svaka medijska objava o takvim predmetima dobije izrazitu medijsku pozornost i  pokaže nam, a da sada ne prejudiciram rezultat pokrenutih kaznenih postupaka, da smo svi u ovoj državi jednaki, ali da su neki jednakiji od drugih.

Paralelni sustav onih koji proučavaju “kako maznuti”

I dok mi savjesno i profesionalno obavljamo svoj posao te se nosimo s kompleksnim europskim pravilima, novom regulativom i njezinim čestim izmjenama kako bi klijentima osigurali provedbu postupaka javne nabave u EU financiranim projektima bez nepravilnosti, misleći kako smo baš zbog toga jako dobri konzultanti, očigledno je da u  Hrvatskoj postoji još jedan paralelan sustav ljudi koja ova pravila poznaju bolje od nas, odnosno, kako ja to često znam reći „mi znamo javnu nabavu, ali ima onih koji znaju kako maznuti i proći nekažnjeno“.

Kad sve te sudionike procesa stavimo na jedno mjesto, onda na to dodamo sijaset državnih službenika koji su u strahu za svoje radno mjesto ili su ga dobili baš zahvaljujući poznanstvima s lipima i radostima pa od prijava kaznenih djela ne vidimo niti „p“, onda dobijemo jedan veliki problem koji, htjeli mi to priznati ili ne, nepovoljno utječe ne samo na projekte i na našu percepciju o korupciji u društvu, nego i direktno na naš BDP i ostale makroekonomske pokazatelje.

Uvijek je dobro imati više razina kontrole

Bez namjere da ulazim u bilo čije kompetencije i da osporavam nečije mišljenje, ono što svakako mogu i trebam reći, kao osoba koja se EU fondovima i javnom nabavom bavi otkad je EU fondova i javne nabave, jest da koliko god se mi trudili postupke provesti besprijekorno, ne možemo biti sigurni da nam se iza leđa netko s nekim nešto nije dogovorio i tako prekršio zakon. Niti jedna osoba na ovome svijetu ne može biti 100 posto sigurna u niti jedan postupak javne nabave i zbog toga je uvijek dobro imati više razina kontrole.

Hrvatska se tradicionalno muči s EU fondovima i korupcijom. Priče o lipima i radostima, babama i stričevima te njihovim imenjacima i imenjakinjama u posljednjih su nekoliko godina toliko raširene da je nezamisljivo voditi bilo kakav posao a da negdje ne poznaš nekog lipog ili lipu i da nemaš svoje male radosti, babe, stričeve, kume, kumove – dalje nabrajajte sami.

Razina klijentelizma koju smo kao država dosegli, a koja se lako prelije u kazneno djelo, toliko je visoka da nas ni Ured europskog tužitelja neće spasiti, ali dobro je da je tu da radi svoj posao i da se neke radosti ipak nekada malo i ražaloste.

Ariana Vela jedna je od najpriznatijih stručnjakinja za fondove EU-a i javnu nabavu u Republici Hrvatskoj i regiji, s više od 20 godina iskustva. Sudjelovala je u pripremi i provedbi više od 500 projekata financiranih bespovratnim sredstvima EU-A (portfelj 6+ milijardi eura), od kojih je najveći projekt tzv. „Pelješki most“, odnosno „Cestovna povezanost s južnom Dalmacijom“. Vanjska je stručnjakinja konzultantske tvrtke McKinsey & Company, kao i predavačica na brojnim visokim učilištima i fakultetima. Posjeduje MBA iz područja menadžmenta te certifikat iz područja projektnog menadžmenta – IPMA Level A. Certificirana je trenerica javne nabave, a trenutačno pohađa doktorski studij iz poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. Na Učilištu EU Projekti obnaša funkciju ravnateljice te funkciju predavačice. U poduzeću AVELANT d.o.o. kao CEO zadužena je za cjelokupno upravljanje društvom i portfeljem, jačanje kapaciteta cijelog konzultantskog tima, uvođenja inovacija u rad i poslovanje te vođenje velikih projekata.

forbes.hr / Hrvatsko nebo