Zastrašujuća izjava saborskoga zastupnika Nikole Grmoje – uhićivat ćemo!

Je li došlo vrijeme obrane hrvatskoga društva od netolerancije?

Jedna od poznatih Čehovljevih izreka jest ona da ako u prvom činu napišeš da na zidu visi puška, u drugom ili trećem činu ona apsolutno mora opaliti jer ako ne će opaliti, nema razloga visjeti na zidu. Ako saborski zastupnik Nikola Grmoja (Most) pri kraju 10. saborskoga zasjedanja kaže – uhićivat ćemo, nema razloga ako bude sastavljao iduću hrvatsku Vladu da se njegova prijetnja ne će ostvariti, slično kao „Čehovljeva puška“. U novijoj povijesti hrvatskoga parlamentarizma mnogošto se moglo čuti, ali opetovane prijetnje uhićenjima ne baš. Zbog takve izjave valja se zapitati kamo plovimo. Je li to put u ona grozna vremena kad se hapsilo i uhićivalo, svejedno je za onoga tko je lišen slobode. No pogledajmo najprije što je spomenuti zastupnik rekao, tražeći stanku, 31. siječnja 2024. prilikom rasprave o izmjenama Kaznenog zakona.

„Čim preuzmemo odgovornost za Hrvatsku ukinut ćemo taj Zakon, a napravit ćemo potrebne promjene u institucijama, koje se bore protiv korupcije. Tražim stanku od deset minuta kako bismo se u Klubu konzultirali oko ovoga. Što se bojite: uhićivat ćemo, ne ćemo hapsiti“, rekao je Grmoja.

Jandroković: Neprimjereno je da iz redova saborskih zastupnika dolaze prijetnje uhićenjima

Predsjedavajući Gordan Jandroković htio je nakon toga poentirati (pomalo veselim glasom, iako je bilo za to najmanje razloga) pa je dodao: „Dajte da čuju svi. Kolega Grmoja, dajte da čuju svi što ste rekli.“ Zastupnik Grmoja na to je odgovorio: „Kažem, ako me već optužuju da ćemo hapsiti, ja kažem da se kaže uhićivati, ne hapsiti.“

Predsjedavajući je na to pokušavajući upozoriti što je zastupnik rekao, dodao: „Uhićivat ćemo, ne hapsiti. Dobro ste rekli ono što mislite! (…) Kolegice i kolege, mislim da je neprimjereno da iz redova saborskih zastupnika dolaze prijetnje uhićivanjima. To sam već više puta govorio. To nije niti demokratski, niti u opisu našeg posla da to činimo i to govorimo. Kolega Grmoja, ako su to predizborna obećanja, onda ste Vi nedemokratski političar; morate o tome voditi računa“, rekao je Jandroković, predsjednik Hrvatskoga sabora.

Najprije treba nešto reći o tome kaže li se hapsiti ili uhićivati. Rekli smo, onomu komu se oduzima sloboda, s razlogom ili ne, svejedno je hapsi li ga se ili uhićuje. Saborski zastupnik Grmoja, koji nije po obrazovanju jezikoslovac, možda je posljednji koji bi trebao tumačiti kako se kaže: uhićivati ili hapsiti.

Pravopisni rječnik Babić-Moguševa Hrvatskoga pravopisa bilježi i riječ hapsiti i uhititi

U zlatnom Babić-Moguševu Hrvatskom pravopisu (ŠK, 2010.) zapisane su obje riječi. Uz hapsiti u zagradi piše uhićivati, uz uhapsiti, uhapšen, uhapšenica, uhapšenički, uhapšenik upućuje se na uhititi, uhićen, uhićenica, uhićenik. Budući da je zapisana riječ hapsiti, očito je da ona ima mjesto u hrvatskom jeziku, ali kao stilem i to stilem snažno negativno emotivno nabijen. Brodnjakov Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika jasnije kaže o čemu je riječ, sve izvedenice prema haps svrstava u srpski jezični fond. Riječi svoje pravo značenje ostvaruju u kontekstu. To izgleda želi i zastupnik Grmoja. Hoće da njegovo vrijeme bude poznato po uhićenjima, zato i kaže: uhićivat ćemo! Kako će se provoditi uhićenja, ništa nije rečeno. Na što će se sve protegnuti, još manje. Iz formulacije – uhićivat ćemo, može se razabrati da u tome ne će sudjelovati samo jedna osoba, može se čak zaključiti da je plan uhićenja već pomalo spreman. Potreban je za to ipak jedan mali preduvjet – pobjeda na parlamentarnim izborima i formiranje vlade, u što je Nikola Grmoja više nego uvjeren.

Hrvatski narod ima vrlo gorko iskustvo s hapšenjem i uhićenjima. Na njih ne ćemo ni podsjećati. Kako će birači to honorirati na izborima, vidjet ćemo. Hoće li dopustiti da verbalna prijetnja – uhićivat ćemo – prijeđe u djelo!?

Kad krene, kotač uhićenja lako se ne zaustavlja

Kad krenu uhićenja, poznato je iz prošlosti, taj se kotač ne zaustavlja lako. U Hrvatskom saboru posljednjih godina na djelu je sve okrutniji politički diskurs. Točno se može pratiti kad je eksplodirao, ali o tome bi trebalo napisati poseban tekst. Njega prakticira jednako lijeva i desna oporba. Ponekad to sliči diskursu njemačke desničarske stranke AfD čiji političari govore o „vladajućim kriminalcima“, prijete krajnjom „okrutnošću“, „protjerivanjem migranata“. U Hrvatskoj se rabi sintagma „vladajuća klika“, prijeti se „uhićenjima“, traži se „vojsku na granicu“ i drugo. Znamo čijemu rječniku i kojemu vremenu takvi i slični izrazi pripadaju. U Njemačkoj su prijetnje desničarskih stranaka pokrenule stotine tisuća ljudi na ulice velikih gradova, protiv planova krajnje desničarskih stranaka. Jer stara je izreka kako riječi lako prijeđu u djela.

Hrvatska bi trebala njegovati duh tolerancije ako želi biti ne samo otvoreno nego otvoreno i nadasve sigurno društvo, a takva društva nema bez pravne države. Pravnoj državi voluntarističke su prijetnje strane, vode u autokraciju i totalitarizam.

Poznati austrijsko-britanski filozof Karl Popper je opisujući „paradoks tolerancije“ upozoravao kako „neograničena tolerancija nužno dovodi do nestanka tolerancije. Jer, ako nismo spremni braniti tolerantni društveni poredak od napada netolerancije, tada će s tolerantnima biti uništena i tolerancija.“

U hrvatskom državnom saboru ispada da su najtolerantniji oni koji rijetko ili malo govore. Ako uz netoleranciju idu i prijetnje, onda se treba zabrinuti i zapitati kamo ide hrvatsko društvo, drukčije: u što može skrenuti? Popperovo poznato dvosveščano djelo iz 1945. godine je Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji.

Je li vrijeme zapitati se: tko su Hrvatskoj njezini neprijatelji, bolje rečeno: odakle dolaze najveće ugroze njezinoj demokraciji? Tragikomično je gledati koja se ‘kuka i motika’ digla na kandidata za državnoga odvjetnika. Zar ta silna buka ne navodi na pitanje: Tko se sve i zašto boji Ivana Turudića?

Marko Curać

hkv.hr / Hrvatsko nebo